Ustrašenost/intimno/za njih

Nekad u mladosti sam bila ustrašena. Aksioznost je termin kojim si ljudi žele objasniti stanje u kojem se nalaze, a da ne bude jednostavno. Po mogućnosti i da zvuči ozbiljno i zabrinjavajuće. Pravi izraz je ustrašenost, a ona je normalan repertuar ljudskog iskustva. Osjećanja.


Znala sam se bojati, prilično, u mladosti. Bila sam ustrašena koje čime. Život i događaji u njemu su izgledali puno veći nego su bili.

Dosta sam strepila i kada su klinci bili mali. On je neprestano imao spazam bronhija. Bojala sam se kada je krenuo napad, zvala pedijatra na privatni broj s pitanjima. :D
Nakon koliko vremena smijem dati sljedeći potisak Ventolina. Sedam dana je bio bolestan tri dana zdrav pa opet.
Mogla sam dati za dvadeset minuta, od kuće do bolnice sam autom imala doslovno pet minuta.
Mnoge noći nisam uopće spavala, cijelu noć sam ga slušala kako diše. Skinula bih ga do pojasa i pratila koji dio prsa se uvlači.

Nepogrešivo primjećujem otežano disanje kod ljudi.

Ne razmišljam o nalazima kada ih čekam ni kada su moguće ozbiljne dijagnoze.
Dok on/i putuju živim svoj život. Tražim samo link na mjesto gdje je smješten. Ne mora me zvati ne zovem ni ja njega. Pomislim na njega svaki dan ne mislim o njemu.
Pobunio se zbog linka, ali sam mu objasnila da kada nestane neću moći prijaviti nestanak na način da policiji kažem kako mi je sin nestao u Španjolskoj jer će čovjek pitati gdje u Španjolskoj, a ja bih mogla odgovoriti : tam u Španjolskoj, pa znate.

Moram podsjećati na linkove, ali na kraju ih dobijem. Zaboravim kojeg se datum vraća pa me iznenadi.

Nešto se tijekom vremena dogodilo sa mnom pa ne idem unaprijed. Ne smišljam scenarije. Živim to što se događa. Dosta dugo tako živim.

Život možeš planirati do neke mjere.

Neki dan nakon dugo vremena me je uhvatila ustrašenost. (Ansioznost je termin u kojem opisuješ stanje u kojem se nalaziš i želiš zvučati fensi)
Udarila je kao grom iz vedra neba.
Sjedila sam i bavila se svojim poslom, misao je prostrujala i sa sobom donijela (u paru držale su se za ruke, vidjela sam stisak) i osjećaj.


Uhvatio me je strah kako će se nešto dogoditi i uzeti mi sve što sam stvorila.

Otvorenost, spontanost, opuštenost, lakoću, radost, uživanje, slobodu i mir.
Pričam mami, ona se smije. Smije se jer vidi kako uživam život na najjače,
toliko da sam se uplašila da će mi ga nešto oteti. Uzeti. Ukrasti.

Unutrašnja sigurnost koju sam stvorila, a ona je jedan od mojih najvrijednijih posjeda, nije poza me je već sutradan vratila u stanje u kojem ne trebam znati više nego znam.
Usmjerila me da se bavim ovim sada da mi ne promake dok razmišljam o sutra.

Može biti toliko lijepo, ispunjavajuće, mirno i zadovoljavajuće da se bojiš da ne nestane.

Pomirena sam i s tim da me ustrašenost posjeti, tu i tamo.


Tennessee Whiskey