The Last Broadcast

Snovna sanjarica

Izdajem sanjaricu umjesto same sebe. U mojoj glavi. Uređuje: moj mozak. Vrijeme izdavanja: kontinuirano, sa manjim prekidima emitiranja uzrokovano smetnjama i raščačkavanjima neurotransmitera.

Poglavlje prvo - uvod:

- sanja šefa Švabu i sebe kako veslamo u barci; kako, zašto, gdje, zbog čega je nepoznato, a bogami i nebitno; vesla se drvenim veslima.

- sanja nizozemski portret nepoznate žene iz 17. stoljeca, obučene u ovratnik sa raskošnom čipkom; laktom razbijam okvir, a ženu majstorski savjetujem o ljubavi i životu uopće poput Magde Weltrusky; budim se.

- sanja prašnjavo skladište u kojem nalazi smeđezelenkastu bocu Laskog piva (ugravirano na boci), na kojoj je etiketa Rokera s Moravu. Na poleđini boce nalazi se zaljepljena još jedna etiketa sa jednim od Bizetićevih tekstova, napisanih vrlo kitnjastim rukopisom.

Dokaz da se može sanjat i u boji. I zvukovno. Kao televizor. Kao mala Annie.