The Last Broadcast

četvrtak, 23.10.2008.

Karakondžula na poso kad krene


Karakondzula kakva jesam ne želim čut zalopojke, tugopoljke, naricopoljke te ostale poljke dok se penjem od stana do radnog mjesta. Nemoj me davit sa voli me-ne voli forama. Mani me se sa otišo si, počupo obrve nisi. Treba mi nešto što će me ushitno uzdić sa razine na megarazinu. Da se podignem do Pantitjevih, ako već ne Šojitjevih, nebeskih razina, radeći u državno preduzetje. Da kad me takovo javno preduzetje proguta sa vlastitim raljama da barem odem ko gospodski bubreg u (s)loju.

Trebaju mi marševi, koračnice, vojničke pjesme čestitki i pozdrava, pjesme o tvornicama, čeliku, brodogradnji, socijalizmu, kovhozima, sovhozima. Pa obično marš do rabotničke giljotine (odnosno, radne stolice na radnom mjestu) započnem Vladinim la-la-la-laaaaaaaaa pa me veselo zapjevkivanje o dražima socijalističkih fabrika podigne kao pticu u letu iznad slobodnotržišnog kapitalističkog poredka koji trenutno super funkcionalno funkcionira.

Dean i kobasičice mi dođu ušesima ko sanitetski partizanski melem na ranu. Svako objašnjenje je suvisno. Naslov pjesme tada mentalno upućujem svima i strijeljam sve po redu koji su mi se ikad natandrčili na kurje oko. Poslu prigodna pjesma.

Pa me pripremi do francuskog repa. Bez soli na repu. I Francuzi mogu repovat. Nemojmo potcjenjivati francuski rep kao autohtonu kulturnu instituciju. Iako učih vrancuski ima jedno 6 godina i dalje ne kužim o čemu se repuje osim nekim prijedlozima. Prilozima. Te ostalim –zima. Sad se već polako počinjem penjati uzbrdno trbuhom za brdom.

A na vrh brda Slađana mrda ravno u rebar. I Miki, ajde de, ako baš mora. Miki mi pokaže da takvih kao on više ne proizvode I da je svijet otišo u žabokrečinu. Miki sa mišićima, ne daj se slabićima! Pa postanem ljubomorna na Slađu. Nije mi jasno kako spandex nije postao zaštićena vrsta. Spandex u Vartex! A Olivia Newton-John neka se ukiseli za zimnicu i onda pojede sa sarmom od muke, Slađana za instruktoricu aerobika!

Kad se brdo već malko počinje ravnati, a ovdjespominjana počne lipsat i bulaznit naćule se uši na The Libertines. Prividno ti se počinje priviđati da si pobijedio zmaja, da će te ukrasiti ordenom hrabrosti i da će ti sad odmah ponudit najljepšu princezu u kraljevstvu (umjesto da polako domičeš - ako možeš odmicat možeš i domicat - državnoj sivoeminentnoj ustanovi u kojem je grijeh ako imaš tapecirung koji je krive nijanse korporativne svjetlo plave boje).

Na kraju samo odvrtim neodovljivo neo-hipi veselu Feist. Te zamislim kako radim pirotehniku svuda naokolo. U stvarnosti jedina pirotehnika jeste ona moja u glavi jer živjeti se mora, para ne pada s neba, iako bi prema svim fizikalno-društvenim zakonima bome trebala. I prije nego bude kraj nađem se već na porti sa ćelavim portirom kojeg veselo pozdravljam, sjedam u i za sistem, te započinjem lamatat po životnim klavirskim tipkama (bravo za ovaj majstorski završetak).

- 09:00 - Komentari (39) - Isprintaj - #

petak, 03.10.2008.

Guznata Amerika


Ruta je išla otprilike ‘vako: Phoenix, Yuma, Dateland, Tucson, Tombstone, Bisbee, Las Cruces, Albuquerque, Santa Fe, Taos, Chama, Cortez, Phoenix. No, prvo o hrani jer od hrane se živi.

Amerika je guznata zemlja. Guznato-guzlasta. Furaju se guzice. Dupeta. Trbusi. Stomaci. Prikolice. Kamioni. Tegle se tegljači ispred i iza. Ali prvo što napravim na svetom američkom tlu jest kupovina čokoladnih bombona sa pepermint punjenjem Junior Mints (za to se mogu zahvalit Krameru). Dok ih nespretno sasipam u usta i zadovoljno mljackam prije nego se stope i pretvore u amorfnu masnu stopljenu masu pogledavam naokolo i pokušavam razabrat američke kovanice. Neki imaju ime, a ne broj. Pa ti onda broji ako znaš.

Image and video hosting by TinyPic
Butterfields, Phoenix. Doručak.

Nema tamo jedi malo, jedi dobro. Nego jedi megalomanski. Sa mojom europejskom navadom zobanja na malom tanjuru zasigurno sam zbunjivala kelnere-konobare. Na kraju sam čak mislila počet naručivat dječje porcije. Koje su bile veće od europskih odraslih. Nema naručivanja jednog. Nego uz to jedno ide jos sijaset malo manje većih ekstra priloga, prijedloga, veznika, saveznika. Pića u čašama od po sigurno litar. Uz neprestano punjenje iste kad se isprazni (za džabe). A sve po cijeni jednog nokta ovdje na otoku predaka. Da se razumijmo, nisam išla po top restoranima nego je okosnica zla bio Lonely Planet.

Image and video hosting by TinyPic
El Charro, Tucson.

No, to ne znači da se nije kusalo sa tekom. Pošto se vrijeme tratilo u Arizoni, Novom Meksiku pa čak i Koloradu (bez Nervoznopoštarevog cirkusa), želudac sam razularila na novomeksičku hranu. Jerbo je Novi Meksiko nekad davno, prije nego su došli vukodlaci, i bio Meksiko. ‘Oćeš ovu novomeksičku, onu meksičku, ma nema veze, samo davaj ‘amo! Burrito/burro, enchilada, chiles rellenos, tamales, sopaipilla, taco, ovo, ono. Obično bih već zabrazdila u startu kad se obavezno na stol, dočim pogladiš skajski tapecirung zadnjicom, iznese čips od kukuruza i obično neka zapaprena salsa. A poslije je bal nad balovima, bakanalija nad bakanalijama. Od svih najboljih su bili El Charro i Mi Nidito (specijalitet: precjednička plata koju je popularizirao neki tamo Bill Clinton kad se našo u inom restoranu) u Tucsonu, Matador u Phoenixu (sad, Grci i Meksiko ne idu skupa, ali...) uz zvučnu atmosferu Meksikanaca iz zvučnika. Vani jedno četrdeset iznad nule. A unutra klima ko iz bajke. Milina.

Image and video hosting by TinyPic
Flying Star, Albuquerque.

Obavezno se pita (u Novom Meksiku) ‘oš li crven ili zelen chile (kazu da je obično crveni ljući, ali meni mimozici je i jedan i drugi bio da pozovem kakvo dobrovoljno vatrogasno društvo).

Posebno otkriće (jer sam sama posebna) bila je sopaipilla, prženi kukuruzni kruh koji se najbolje nataloži u trbušne stijenke u obliku sala kad se konzumira sa medom. Ili cimetovim šećerom. Zubari su isključeni.

Osim meksičke konzumirala se i indijanska hrana. Takozvana domorodačko američka (native American). Prženja na ulju koliko 'oš. Imaju i oni verziju taco-a (zvan Navajo taco koja se zvakala na Cetiri kuta, to jest tamo gdje se spajaju 4 savezne države: Utah, Colorado, New Mexico i Arizona – di staviš par ruku i nogu u 4 kuta i radiš budalu od sebe), samo što tamo na podlogu ide prženi kruh-palačinka. Može se isto tako jest sama sa šećerom (preporučam onu na standu u Taos Pueblu u blizini Taosa, Novi Meksiko) ili kao mesno-povrtni taco. I tako ti može gusterača otic na službeni put ko Miki u Kusturičinom filmu.

Postoji i pristojno varivo od blansiranog kukuruza zvano posole sa začinima pojedeno u Indijskom kulturnom centru u Albuquerqueu. Koliko-toliko zdravo.

Svaki puta morala sam se europski blamirat sa škaniclom koji bi mi dali da odnesem sa sobom ostatak hrane. Ipak, na kraju proputovanja osjećala sam se kao spora slonica gegajući se s noge na nogu vičuci ‘daj amo tu hranu, brže, brže!’ Postala bih i sama jedan džinovski guznati kamiJon. Zakovana sa par prikolica.

Image and video hosting by TinyPic
Albuquerque, Old Town, neka meksikanska zalogajnica.

Kad odrastem želim biti Novomeksikanac. Sa trakavicom u želucu da me spriječi od guzlaguznatosti. Inače…
- 23:45 - Komentari (55) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there