The Last Broadcast

Ženska životna karma kao kaldrma

Džaba mi to što sad radim sa 'muškom' kolekcijom koja, osim doljespomenutih bušilica, obuhvaća i raznorazne cigle, lopate, čekiće, pisaće mašine, usisivače, električne brijače za muškarce koji su žene i one koji to planiraju postati, plinske cilindre, BBC miksing pultove; i džaba kad mi je život trenutno reko laku noć te se odlučio sastojat od ho-ruk omladinskih akcija poput dizanja paleta (naučih manevrirat i ručnim viljuškarom - aha, nek' mi se netko sad suprostavi ako može; ili još bolje, da mi izađe na put); i džaba mi krasota kad malim prstom dizem ovece sanduke džinovske težine; i opetovana mi džaba što značajnim i ponosnim baratanjem električnim šrafcigerom odšrafcigišem/zašrafcigišem eksere zabijene u šperploču raznih dimenzija da oslobodim muzejske primjerke na slobodu.... Taman kad počeh pomišljat da se rodih u krivom spolu i da sam, pravo si budi rečeno, originalno rođeno žensko, a sada naturalizirano muško, taman i kad mi je sasvim svejedno dok nenaprlitana i rasparandžisana izranjam iz silne prašine u skladištu kao sirena iz plavetnog mora ili jezera...

Sve to morala sam sravint sa zemljom nedavnim događajem na jednoj rvackoj crpki goriva. Ne znajući razliku izmedju dizela i eurodizela. Tutnuli mi privremeno vozilo na dizel pogon. Pa ti gledaj sad eurodizel, sad dizel crpku. Slovkaj sva raspoloživa slova na njoj. Bakči se sa uputstvima za upotrebu, uključujući i kako otvorit rezervoar. Na minus osam. Pa i kamen bi proplako od muke.

Što sipat, a da se ne sjebe vozilo, motor, akumulator? Nije mi preostalo iole ništa drugo doli da odigram na "blesavo žensko" kartu te se zaputih put pulta i nevinim glasom ženskog bičaša u nevolji ljupko, a istovremeno i isprepadano upitah dvojicu muških kasiraša (za razliku od ženskih kasirki kojih nikad nema na rvackim benzinskim stajalima) za kasom:

"Molim vas, možete li me uputiti da li da natočim eurodizel ili dizel?"

Mislim da se momentalno zvučno i fizički moglo opipat zaprepaštenje uklesano na njihovim obrazima. Ali rvacki narod je ladan ko špricer narod. Tako da niti jedan od kasiraša nije podigo ni krajičak oka da ga baci, to jest, uperi, u mom smjeru, smjeru žene sa češljanim pamukom umjesto mozga. Umjesto toga zrakom se prolomila, to jest, zagrmila jedna jedina rečenica imperativnog sadržaja:

"Sipaj eurodizel!"

I tako ga sipah.