Seoba naroda
Pošto sam nedavno pocepala čitavu konkurenciju na razgovoru za poso, odlazim iz ovog grada, odnosno, da preciziram, iz sela u grad na sjeveru, u novo bogovsko mlogo dobro preduzeće. Gdje ću za šest dana samo zujit, lomit prste, pogubljivat se, ispitivat idiotska pitanja i veselo cupkati nožicama od uzbuđenja i nervoznog afana koji se pripisuju prvom radnom danu na novom trudbeničkom mjestu. Na mjestu za trudbenisanje. Radnom mjestu. Kraj lingivstičkog orgijašenja.
I sad adijo (jel' to pjeva Oliver? Mišo? Ko??) sa svima iz okolice metropole imperijalizma koji me trpiše ovakvu i onakvu, svakakvu i nikavu, na koje dejstvovah svojim magičnim-nadnaravnim oženskanjenim (kad se šarm i žensko spoje skupa) šarmom. Aktivnosti se protežu od stidljivog finog pijuckanja u engleskim gostionama oliti birtijama ili kafanama, pa sve do pečenja domaćih kolača oliti Xiola kao domaćica gosti goste. Krokodilske suze su zabranjene.
I sad...
Pa se ovog puta moram zadovoljit civiliziranim ponašanjem. Umjesto da sprovedem u djelo pravljenje primitivno-prizemnih derneka koji su se znali pravit dragome sinu i unuku Iveku u čast odlaska u vojsku od tetke i tetka iz Švarcvalda (za one malko starije ko ja neka bude sinonim JNA)/male-velike mature (o diplomi da i ne govorim - to se ruše nebesa i potpaljuje pakao) /krstitki/rođenja/upenzionerisanja/oproštajki (vidi relevantni primjer gore)/raznoraznih ostalih čestitki. Iako kao šegrt učih od najboljih, to jest, vlastitih makedonskih rođaka od prvog do petog koljena. Ne da bih zapalila sve kafane, nego bih usput zbrisala sa horizonta jos par pograničnih zemalja. Da su kubure i sad legalne iz njih bih pucala. Umjesto svega toga ja sve fino u rukavicama: te hoćete sjesti, te uzmite kolač, te 'izvol'te još malo čaja'. Kakva sam ja to dijaspora? Sramota!
Ukratko, ode seljo-beljo wannabe na novo radno mjesto u novi grad.
U zadnje vrijeme opsopsjedam (ovo treba bit opsjedam, ali ostavljam lapsus da se vidi kakav kaotični svemir mi je u glavi) se sa njim. Ako mogu Harisa, Halida i eM i Be, što ne bih mogla i Hanka?
|