The Last Broadcast

U letu kad mi letve uletu...

Nema uletavajucih letava po glavi (jos), ali ima letova kojima ulijecem uzduz i poprijeko po domacim otockim linijama. Pa tako sad ide odulji sazetak. Traktorski traktat.

Obozavam britanske aerodrome, to jest sad se mora rec zracne luke. One (zracne luke, jel', bas sam pravi materinjojezicar-modernista) su sjeciste svakojakih ljudi, a pogotovo onih milih. Vecma razgolicenih britanskih turista koji su obuceni i istetovirani po posljednjoj modi. I naravno, vrlo zgodni i prijatni. Zdepasti, puni raznoraznih mastovitih tetovaza (jucer me zaintrigirala tetovaza sismisa na jednom primjerku), dlaka, znacajnijeg crvenila koze uzrokovanim mekim suncevim zrakama, u turistickim sandalama, japankama ili slicnoj ljetnoj udobnoj obuci (a meni ledara uzduz i poprijeko, kurja koza, u dugim rukavima navlaceci carape). Lijepo je gledati obitelji koje se jako vole i uopce ne svadjaju i ne pogubljuju po citavoj zracnoluckoj plohi (ostaj tu i ne mici; DI JE MICK???? aviJon nam krece, a mi trpamo alkohol i cigarete u djutifri ducanu, kuku, sta cemo sad?? moramo izuvat cipele? joj, to ce ih pogubit sa smradom, hihihi, alaj se salimo). Krasota i divota.

I sad, uspijes se provuci kroz citave redove velicine anakonde, sa milozvucnim naci drecanjima osoblja poput Micite se desno! Sad lijevo! Plasticne vrecice za mejkap i ostale pizdarije - SAD! NE ic tamo! Gledaj u kameru da te uslikamo! Drek! Drek! Drek! Ovo drek je od drecati, ne ono ruzno. Pa sad ti prezivi bez da se tlakomjer raskomada u paramparcad.

Dobro, sad si to proso, ides prema izlazu, al' ne lezi djavle, jer ides onom budzetnim kompanijom di se moras podlaktaravat kad ulazis. Dakle, nema sanse bit do prozora.

Ajde de, vec prebolijevam tu muku tesku i zamisljam se u sjedalu pored prolaza. Barem cu se moc relativno munjevito iskobeljit iz utrobe grabezljive celicne pticurge. Ali figa, suha i ucrvana! Slobodna su samo ona u sredini sjedala za patuljke (dobro, to jesam), te osobe i zene uskih proporcija (to malko manje). Sjedalo u koje se mos' slozit i presavijat ko kartonska ambalaza od, recimo, televizora. Nedajboze da citas nesto, odu ramenske koske (kosti ramena). A ovi do tebe (naravno, muskarci) se razbahatili i rasirili na osnovu svih postojecih fizikalnih zakona.

Ne znas ni kad pristajes kad sjedis u sjedalima B jer se ne mos' okrenut. Pa te samo razdrma aretacija jerbo mislis da se rusis, a kad ono, dame i gospodo, sletili smo, a ti se vec hvatas za jaknu spasavanja. Spasonosnu jaknu. Hm.

Takozvani biznismeni muskarci su i najgori. Nema bontona, dzentlmenstva, niceg, nego samo udri! Ko razgoropadjene babe na pijaci: guraj, laktaraj, povuci, potegni, udaraj torbom sve prisutne (pogotovo sa coskovima aktovki). Mrs! Da ti kompanija iole vrijedi ko sto mislis platili bi oni tebi biznis klasu u jednom od ne-budzetnih kompanija! Tako se samo tjesim, znam, ali svaka majusna takva misao pomaze da se ne pretvorim u zmaja koji bljuje vatru. Jer sam pristojna i mila i draga.

Svim cestitarima zahvaljujem i kupujem burek i jogurt u znak zahvalnosti. A ova akustika i ovaj glas su naprosto jedna od najboljih kaververzija ikad. I zarez. I tocka.