The Last Broadcast

Veselo, veselo Zagorci

Rodjendani su super. Svatko bi trebao imati barem jedan u godini, ako ne i dva-tri. Ides zaspat sa 3456 godine, a probudis se 3457 godina star. Pa se pitas gdje li je tu zakazala matematika i ino preracunavanje? Da li je to stvar marsovaca koji te otmu na neko vrijeme, vrse eksperimente i onda ponovo vrate? Ko te pita!?

Pa se malo provjeravas: jos uvijek brojis 4 sijede sa desne strane, 2 sa lijeve. Obrve jos zarasle ko metla sa pijace. Pa se prebacis na svrakine kandze-stopala (crow's feet) okolo ociju: uoci se pojacana pojava inih stopala samo pri histericnom i neartikuliranom cerenju. Kad si smrtno ozbiljan i diskutiras ko pametna starica o globalnom zatopljenju mladjahnost se cak necuveno poveca.

Idemo dalje: staracke pjege su valjda samo pitanje dana: poskocile su mi neke dvije smedje tockice na uglu lijeve ruke. Jetrene tockice (liver spots). Kako sarmantno. Kazu da ce mi dobro doci. Valjda cu njima moci plasiti svrake, male bebe i tinejdzere. I pokojeg muskarca. Staracki zahrdjali obrambeni mehanizam.

Koza se vise ne smije pokazivati. Ko da sam je ikad i pokazivala, ali teoretski sam mogla. A teorija je pola znanja. Sad mogu eventualno pokazat lice iz kuta 48 stupnjeva, sa frakcijom loma suncevih zraka 3,5, pod utjecajem Saturna i nesto Merkura (tada naime jedino licim na zemaljsko bice, a ne prazemaljca). Ocekujem da se pretplatim na skarnicle za jedno godinu-dvije. Valjda imaju one koji se mogu stavit na omanje glave.

Sad sam samo neoficijelno srednje sredovjecna. Ne usudim se pomisliti sto to znaci za jos jedno par stotinjak godina.

Ostala mi je svjecica viska koju mogu upotrijebiti i iduce godine. Treba bit zahvalan za mikroskopske slamke za koje se jos uvijek mogu uhvatit. Pekla sam tortu uz zvukovne kvalitete kvalitetne skupine (Delfina, nadam se da ih mogu unijet u Krsticev autobus). Nemojte se druzit sa mnom. Ko prebroji sve svjecice alal mu vera.