The Last Broadcast

Nema tol'ko sunaca kol'ko ima ovaca

Da nam zivi rad, ispeglane kosulje, cevap s lukom, ovca sa ovnom, odnosno ljeto i jos odnosnije, sunce koje nam sije iz svemira i obasija nas svestrano i sve tako jos nesto u suncevom sistemu.

Dakle, konacno smo parkirali barke, camce, jahte, tankere i ostala vodeno-ploveca sredstva u garaze, privezali ih konopom da ne odjasu i onesvijestili se videci da sunce postoji. Na ovom otocju kise, prezelene trave i kiselih ljudi kad se pojavi sunce, onda je to pojava ravna Marijinom i ostalom svetackom uznesenju u katolickim zemljama: izmili se en masse vanka, pohrli se u koji god ducan bio otvoren i opustosi poput skakavaca-grabezljivaca svaka pa i najmanja i najskrovitija polica sa ikakvim picem sto alkoholnim se zove; takodjer se pobrste hladne komore u kojima zna obitavati meso, a pogotovo ono mljeveno, grabi se ko da sudnji dan stize po posljednij puta i nikada ga vise nece ni biti.

Razgoliti se na veliko, maltene da se i koza ne svuce, tracka se svakojakim kremurinama za suncanje (eto, konacno se mogah po drugi puta ove godine nauljit sa Hawaiian Tropicom koji me izmasti ko prase pred pecenje, ali samo jednom se zivi pa ajde de), svakojake trbusine i bingo krila ispadnu vani, sto ponekad zna bit scena za pokrit oci i usesa. Gdjegod zdravo uho kroci sve sto se cuje jest Aman koje vrijeme nam dodje! Ah, milina! Ah, divota! Al' nece zadugo. Eto sto ti je protestantsko-luteranska-baptisticko-metodisticka logika (grom ce nas odmah pogodit posred desne obrve sto uzivamo)!

U globalu: pomami se celjad, obezglavi od silnog uzbudjenja sto svevisnji sunce poslade narodu koji dobrim dijelom godine grca u raznoraznim vododerinama. Svi se 'lade ko sumanuti, ziva jucer dosegla skoro pa smrtonosnih trideset, a meni sve nekako milo pri srcu jerbo sta je plus trideset kad je balkanski covjek (ja, op. a.) bazdaren na puno vise od toga?!

Zapravo, sve sto mi se vrzmalo po glavi od prije dan-dva bijahu ovce (setah se nekim obroncima zelenim dok je sunce przilo ko tava jaje na oko): nikad prije u zivotu ne vidjeh ovaca, ali onako, ovaca blizu sebe. Pa me to nekako zaokupiralo. Ovce. Sta li misle? Jel' stvarno samo citav dan brste, obavljaju toaletu i spavaju? Jel' im se mili ici u tor? Kakva im je vuna? Shishaju li se redovito? Nedostaje li im kupatilo sa kadom ili im je svejedno? Malko me bijase i strah (na primjer, hoce li mi odgrist prst, hoce li me nabost na rogove), ali ovce ko ovce, vidjele da sa seljakom ne treba posla imat pa me izignorirale ko decko bivsu djevojku. Napipah i malko vune koja im je valjda bila otpala. Pa bijah vrlo vidno uzbudjena.

Ovce. Ovce su buducnost. I sunce. Sunce je isto buducnost. Sloboda ovcama, sunce nama! Ovi njima!