The Last Broadcast

Natprirodno prirodna

Ne podnosim kad me vlastita zenska strana odvede na stranputicu. Za ispulit se vani (osim za na poso, tu se dramaticno na parove razbrojs postrojim u 15ak minuta vojnicke preciznosti) trebaju mi: voda, sapun, raznorazna sredstva za pranje tijela i slicnih regija (jednom davno rekose mi da su cistoce polja, odnosno, njive zdravlja), sampon, regenerator, pola kile silikona za ukrotit kosu (da ipak mogu proc kroz stok vrata bez da se zaglavim), omeksivac za kozu, alfabetagamasuperdupernistanekuzimkvaziznanostnapoledjini gel koji jede i probavljuje celulit, raznorazni sprejevi rasprsivaci, raspa za nokte (pokatkad, kad se osjecam izuzetno dekadentno i lak), sredstvo za pranje lica, losion za masiranje inog, krema od koje postanes naprosto fantastican (ovo i svrake znaju da je besmislica, no ja je uporno prakticiram). Tu negdje prije ubacim i voskiranje, odnosno, dlakava prsa zamijenim nedlakavim.

Zatim ide sminka od koje se toliko proljepsas da naprosto zracih ko radioaktivna zlatna jabuka. Potpodloga (sakrivaj pristeve, cekinje i podocnjake ko djavle od tamjana), podloga, dvije nijanse sjenila (srebrno i smedje, za sto bolji SajFaj ugodjaj), maskara (ne vodootporna, ona isusuje trepavice) i na gornje i donje trepavice (da, i donje: mejk ap artisti me mogu pogladit po glavi), cesljanje cupusavih i kupusavih obrva te rascesljavanje trepavica (da, da, postoji cesljic i za takve rabote). Kist i paleta sminki na usta, kreveljenje i slanje imaginarnih pusa samoj sebi (ko je ova ljepotica koja viri iz ogledala, grrr, macko, sto si dobra, pojela bih te!). Raspanje preostalih nepuknutih noktiju (bez njih prsti su mi jednostavno priproste dimljene kobasice), ako sam u posebnom raspolozenju i lakiranje istih (pri tome jebuci mater mojoj nesigurnoj ruci kad razmazem sve okolo noktiju). Pa predzadnje i zadnje chekiranje u zrcalo.

Ovdje ne ukljucujem oblacenje, preoblacenje, razoblacenje, naoblacenje. Nemali puta (dakle, puno puta) se obukoh, odzrcalih u sjajnu povrsinu sto ogledalom se opisuje i propisno se skinuh jer ne valja. I onda ijope' ponovo. Ispocetka. Brat-bratu, sto sam starija, to sam sve gora. Davno su prosli dani kad u sirokim dzemperima sa rupama, ispod kojih podrapana potkosulja viri, i straftastim crvenocrnim stramplama ljudima davah kardiovaskularne bolestine kroceci po jednoj od zagorskih zupanija.

Mislis naprlitala se, a zapravo nista posebno. It takes a lot of money to look this cheap rece Dolly. Pa u ovom slucaju (make up je sav raspacan sigurno jos od onog nekog stoljeca sedmog), money bih zamijenila sa effort. Jos cu i filozof postat!

I onda cujem ovo. Ako ikad budu ikakove karaoke sranja zelim izvest izvedbu ovije pjesme (Bryan je anglosaksonski Julio Iglesias). Jer zivot je pokatkad naprosto jedno kruto agregatno stanje.