The Last Broadcast

Cudnovata nadmoc naroda, seljaka i tezaka

Konacno vise nisam latentna seljacina, nego ona prava, cista, nepatvorena, ispoljena na uzbibanoj povrsini zivota. Sad svakog ko me zagnjavi i hoce postat, odnosno, nazivat se mojim prijateljem prvo docekam na nazubljeni noz povicima Slusaj ovo! i prikeljim kojeg Halida B. Sabana. A bome i Halida M. Himzu. Pa onda da vidim. Obicno onda bude tajac i vecina ih utihne ko jaganjci sto su utihnuli u onom nekom holivudskom filmu. Rijetki su oni koji se usude druzit sa seljacinama. Pogotovo onim zenskim. A i nije da me nesto sreca prati ovijeh dana. Prokletstvo neko se bacilo na mene, bit ce, i zajasilo na me', te ne pusta i ne pusta.

Ucinih playlistu prikladno nazvanu seljacina za prikljucit se dok se vozikam tamo-amo. Od silnog uzbudjenja prije prvog slusanja skoro mi otpadnose usesa. I prsti. I ostali djelovi anatomije. Citavih 20-ak kilometara do najblizeg uradi-sam ducana pjevah na sav glas. Mislim da mi posebno dobro idu dionice gdje se mora grlenim glasom pjevat onaj znacajni aaaaaaaaa. Oni prijelazi. Sve to. Eh, da mi je bit prateci vokal. No, dobro, svakom veselju dodje kraj. Pa i onom mome. Kad spazih, prekasno, da kupih sasvim krivu farbu kojojm konacno dovrsavam farbanje stokova i vrata. Pomutio mi se razum, rezon, nestao ekvilibrij, pokvarili se zupci na zupcaniku.

Takodjer mi se osvetoljubivo osvetilo u pravljenju torte. Umjesto da odvajam bjelanjak od zutanjka, kako to vec obicno biva, sve strusih u jednu posudu, bez prevelikog razmisljanja, dok u mislima prebirah po novonastaloj top ljestvici izvodjaca koju stvorih u glavi, baziranoj na odslusavanju svake pjesme barem 5 puta. Eto kakav utjecaj narodskonarodna muzika ima po moje svakodnevno zivljenje. Neki me se odricu, neki rade krscanske simbole masuci rukama pred vlastitim obrazom. Osjecam se ko usamljeni jahac srece i veselja koje nitko ne zeli primiti i podijeliti sa mnom. Svi zatvaraju vrata.

Sto je slijedece? Da me strefi munja? Upikne osa? Strigalica udje u usni kanal? Umrem od straha jer mi se zalijepio suhi list na lakat? Prokleta sudbo, sto mi ucini, zlo tesko me opcini! Pijem da zaboravim.

A sad nesto puno ljepse, prposnije, romanticnije, nevinije: najljepsa i najcisca i najnepatvorenija ljubavna prica trenutno se odvija ovdje.