Armenci u Coney Islandu, burekdzije u Astoriji, rvacki Bon Jovi u New Jerseyu
Sta reci osim da mi je opet srce slomljeno ko suha grancica bjelogoricnog drveta?
Central Park
Jednu stvar sto vise podnijet ne mogu jest sve okolo Times Squarea. Bjezah otanle koliko su mi mokre noge to dopustale. I pobjegoh, naravno, u Brooklyn, tocnije receno Coney Island. Dere vjetar uzduz i poprijeko, no, nista me nece iznenadit. Zabarikadirana salom preko citave glavurde udisah new yorsko more, te posmatrah ljude (pa podosta, moram priznat), nakostrijesene galebove i snijegom prekrivene pjescane obale. Pomislih, kako li bi bilo sad uronit u ono polusmrznuto more? Mogu mi se new yorcani smijat ko pijan plotu, ali Coney Island u srcu mojem jest. Nesto slicno kao Dalmacija u Mate-Misinom oku i kapku.
Coney Island
Coney Island
Da ne zaboravimo i to kako Xiola, di god da krene, izgleda ko udomaceni domacin. Na Coney Island/Stillwell Avenue stanici pitaju je za direkcije: koji vlak da se uzme do neke ne znam ni ja koje brooklynske avenije. I to jos Pazhalosta, po ruski?? Odnosno, da li joj mogu rec na ruskom. Je, mos' mislit, mogu i salto unatrag jos napravit i dubit na lijevoj obrvi. No, ne bijah takvo djubre vec joj skrusenim britanskoengleskim odgovorim da pojma nemam, ali da linija N sigurno ide tamo i tamo. Pa onda proucavasmo mapu podzemne zajedno te u ugodnom poluruskom/poluengleskom caskanju spade da je zena Armenka. Naravno, kad se covjek mene laca zna se da se to skupo placa, odnosno, skuzili fino mi di ona treba sic i sve fino i krasno, te dobih jos ruski thank you, thank you i mahanje rukom. Eto, samo mene da se pita di treba ic.
Poslije ruskoarmenskih peripetija zavrsih (po prvi puta) u Queensu, odnosno, Astoriji, djeno me odvede Stefica da mi pokaze di kupuje nase stvari. Fino udjemo u EuroMarket, a kad tamo, pazi stvarno, svega i svacega, ukljucujuci i turbo folk koji drezdi iz zvucnika. Momentalno padoh u trans poput najzesce seljacine (prehladno bijase da razrdljim prsa, sva sreca). Te jetrenih pasteta, te keksa, te Podravkinih govedjih gulasa u konzervama, te kranjskih kobasica, te bakalara. Ma milina! Za potpuni dozivljaj svratismo i do burekdzinice Djerdan, tek toliko da se nadje, te tamo pokupih svakojakih letaka koji najavljuju raznorazne dijasporaske koncerte (recimo, Kemal Monteno i prijatelji rade tribute Tomi Zdravkovicu). Ne znam sta mi je to trebalo da skupim (samo si smece pravih po torbi), ali ajde de, kad smo vec u Astoriji. Mislis, nisi u New Yorku nego na Marsu. I misli covjek kao, vidje je, dosla u New York, a dzepovi puni bureka. Kad je bal ima da je bal!
Djerdan burek, Astoria, Queens
Takodjer, posto napadase snijega i za site i za one malko manje site (kojih, na zalost ima naokolo), zablokiralo im one ulicne kanalizacije, odvode vode, stalisuvec, pojma nemam o tehnickom odgoju. Pa fino kad se prelazi sa jednog na drugi kraj ulice imaju se vidjet citavi krateri puni vode, okovani snijegom. Tako da se bogamu napickarah svega i svacega jer mi ni nove cipele nisu bas znatnije pomogle. Gojzerice, e, recimo, to bi bila pametna stvar. Ili gumene seljacke cizme do koljena. Par puta se skoro raspizdih po ledu na plocniku. Zapravo, to mi bijase najveca briga i mora (sad tu ide par redova pateticno melodramatskih uzdisaja): da se ne raspem i ne polomim koju kost. Jerbo ko ce platit doktora u Americi? Sa tom mislju koja mi se rojise po raznoraznim mozgovnim sklopovima gegah se poput guske u sred tova.
No, da se i Bon Jovi ne osjeca zakinuto cirnuh i u New Jersey, da ne bi bilo nismo znali, gdje se iskrkahu bureci i narezak (kobasice, sir i jos kojesta), a bome popise se i podosta crnog vina. S vremena na vrijeme bih se ustipnula za bilokoji dio svojeg pozamasnog tjelesa da provjerim je li jos uvijek samo bulaznim ili sam stvarno tamo. Udisi taj zrak, gledaj okolo sebe, siri pluca, bulji ocima, hodaj nogama - to mi bijase moto.
Dodje mi da pripuknem od tuge sad kad vise nisam tamo nego sam tu. No, onda bih zakinula pricu o drugu Titu i njegovim profesionalnim osobinama pravog new yorskog vodica, te o tome kako ponovo skoro ispizdih na sve otvore prolazeci kroz americke emigracijsko-sigurnosne prepreke.
E, onaj je dobro reko dolje: Stingy Lulu's otiso do djavola! A preklaparah citavi East Village poradi toga! Nesreco, koga li si to snasla?!?!?
Dobih cvrc Milojko na onoj nagradnoj igri u New York Postu. Popit cu si mozak na slamku!
|
