The Last Broadcast

Od Hrvata do kravata (mnozina) u nekoliko sitnih zahvata

Kolega Sved me na prepad ufatise dreknuvsi ovu naredbu: De mi pomogni zavezat kravatu!! Pod hitno!! O, Isuse, pravu je naso, mislim u sebi, a bome i glasno izrazavam moje negodovanje pri naredbi da pocinim jedan takav cin. Zasto? Pa jednostavno, da jednostavnije ne moze (a mozda i moze) bit: nemam pojma vezivat kravatu; nikad u zivotu kravatu vezivala nisam nikome, ni vlastitom ocu, bratu, braticima, ostalim rodjacima sitnog i krupnog zuba, bivsima, buducima, prijateljima, gejpederima.

Ja sam san svake svekrve.

Pomozbog, reko' mu, zasto bas mene, o, ZASTO?? Bit ce da mu izgledam ko domacica koja muzu zna zavezat jednu oko vrata (dabogda ga i zadavit, mislim si jos usput). Uspanicih se. Kravata? Zaboga! Erm, ali nema sto necu probat, pa ajde i to. Hm, di, sta, koji dio ide di? Ima dva dijela? Sta je onaj dulji i tanji, zasto sluzi? Sta, zatakne se da se ne vidi? A ja mislila da se klatara ko i onaj deblji, masivniji dio. Sta ja znam, Pete Doherty nosi tako kravatu.

Prebrcem raznorazne krakove tamo-amo. Sved se isto tako usprtljo, obojici nam prsti ko od maslaca (opet doslovce prevodim engleske uzrecice - butter fingers), mrcvarimo jadnu kravatu do iznemoglosti. A i jedan i drugi boze sacuvaj spretni (nes' ti horoskopske djevicanske spretnosti). Daj ovaj dio tamo meni prebaci, urla on. Koji, KOJI, ne vidim, ne razumin, bespomocno podvikujem ja. A sve skupa na kraju kreirasmo kupusariju trece klase.

Smrmosismo sve dijelove, prebacismo sto se prebacit dalo. U zadnji cas mu reko' da mora spustit kragnu na kosulji. Kako izgledam, pita me Sved poput nevinasca. Odlicno, tepam mu ja. I odjase on na korporacijsku neku vecericu. A ja u vagon stocne klase za pripizdinu.

I onda kazu da je Svecka zemlja proleterska!

Na ovo se Xiola trenutno pali i gasi. Vrlo vazno.