Koja i Milan su rekli, a ja ponavljam: niko kao ja
Oh, ljepote li na Wikipedii, imade citava stranica o tom za mene povijesnom datumu. Svakakav neki belaj se zna izdesavat na taj datum.
Kad se svi razmecu sa rodjendanima, e, bome, sad ce se razmetat i mali Mujo. Striktno govoreci i sitnicariti receno taj zbiljsko-povijesni trenutak ce kucnut sutra u tocno 18:07. To je tako kad majka i otac popiju koju casicu vise za bozicno-novogodisnje praznike i onda 9 mjeseci kasnije desi se belaj ogromnih (s)razmjera. Pa sto bi onda moji bili izuzetak? Caca se cak i napio kad je cuo vijest radosnicu. I odmah bezpogovorno razglasio da cu se zvat ovako kako se zovem po njegovoj majci. Sva sreca, jer majka mi kaze da bih se inace zvala Biljana. Majko bozja!
Dodjoh 10 godina nakon brata. Onako, usput. Ne bijah planirana. 4 kile i dvaejs' deka zive vage. Oh, najbolji darovi dolaze iznenada! Jos kad imaju raspoznavajuci znak na trbuhu (birth mark, kako li je to na rvackom) nitko ih ne bi zamijenit mogo sa drugim drekavcem. Licim na cacu i babu (majku mu). Na materu malko manje. Ma, sva sam neka posebna, vidi se.
U pocetku me prozvase Indijanac jerbo se ispulih iz matere sa glavurdom prepunom crne, guste kose (i to puno prije nego je Kico spjevo onu pjesmu, ha! Erm, zapravo, sad vidjeh da me pretekne za malo, dakle, sjebo mi je koncepciju gornje posalicne recenice koju mi se sad ne da micat). Koju izgubih kad navrsih godinu dana. Ocelavih. Cemer. Pa me onda prozvase Mjesecina. Jer bijah celava. Nes’ ti nadimaka. Onda mi narasla neka svilena, frckava svijetla kosica. Eto kako se prelazi iz djavla u princezu u par brzopoteznih koraka.
Bijah ocajno egocentricko djetesce koje roditeljima spavat nije dalo. Navodno se drah iz petnih zila dvaejscetiri sata na dan. Hranise me (naime, tako ide legenda) uz pomoc neke drvene igracke zvane Knorcek. Cega se uopce ne sjecam. Onda su me hranili lazuci mi da je Ian Gillan isto gladan u Child In Time i da zato arlauce. A ja vjerovala. Ih, sto sve djeca nece povjerovat! Progresivni bijahu roditelji moji.
Slavim li rodjendane? Jok vise! Zadnji puta cvijece dobih na vrata postom prije 5 godina (taman prije ONIH dogadjanja). Prosla su ona vremena iz skole kad bi pozvao pola razreda. Pa bi se onda radila raznorazna djecja posla poput zavrti flasu (uuu, uzbudjenju nikad kraja: kog cu poljubit? Redovito, bi, naravno, ispao netko za koga bih rekla da bih radije zabetinu poljubila I pomazila, a ne ovog ovdje…); pa ko se kome svidja, pa pokloni, pa fotografiranje, pa koliko deckiju je doslo, pa ko se kome svidja, pa djuskanje na Wham ili slicno. Te onda konacno veliki finale: puhanje svjecica i kasapljenje torte. Uvijek domaca, nikad ona kupljena (sjecam se da sam sa podignutim zelucem uvijek morala jest one kupovne kod nekih, ukljucujuci i raznorazne marcipansko-ogavnee gljivice, ruzice, cvjetice i slicno, bljak).
I tako prolazise godine. Od materinje-cacinih skuta se odvojih sa 15 godina otisavsi u veliki grad gladna znanja, kruha, pastete i luka. U te 4 godine bivstvovanja tamo svaki puta za rodjendan zaradih buket gladiola koje si zataknuh za zadnji dzep hlaca. Vidi se da sam tada jos gajila kule u zraku da cu se udat za Morrisseya. Jednom tako ispravljah ocjenu komada jedan (aka jedinicu) iz matematike (po drugi puta), sa gladiolama do mene. Takodjer na 18. rodjendan po prvi puta primih u ruke nesto sto se strucnim nazivom naziva musko spolovilo i ostale pripadajuce organe. Bolje ikad nego nikad.
Da vas postedim Markovih, Slavkovih i jos kojecijih konaka (i jos sto puta toliko puno zanimljivih stvarcica o meni) ukipit cu se ovdje i sad. Jebo biografije! Jebo rodjendane! Odo’ natrackat tortu glazurom od cokolade. A zadnje pakiranje Gavriloviceve pastete cuvam za sutra ujutro: moj poklon sebi. Ah, ko me ne bi pozelio ovako skromnu?!
Damn, nisam odolila otvaranju cestitki koje mi vec stigose. Kao, trebala bih cekat ponedjeljak. Mrs tamo, kakvo cekanje, pocijepah prijevremeno sve koverte do jedne kako bih se docepala cestitki. Bila bih dobar zenski Staljin. Garant.
Kod "Ivice i Marice". Nakon otpijenih par gutljaja medovace. Oh, medovaca, 'ocu se zenit za nju!!
|
