The Last Broadcast

četvrtak, 07.09.2006.

Trebaju li Xioli naocale?


Primijetih da sve zene ispod 45 godina imadose manje sise od mene. Ove od preko 45 imadose jos i vece. I te od 45+ bijahu u jednodjelnim kostimima. Sto mi i ne bijase neka utjeha. Jerbo, doci cu i ja u te godine mic po mic, a onda bit ce mozda slicna situacija. To me malko izdeprimiralo. Stalno prckah po gornjem dijelu bikinija da sakrijem sto se sakrit dadne, ali to bijase kontraproduktivno. Pa se okanih corava posla.



Smokva. I to.


U prva dva dana pokusah vidit sve sto se vidit dade. Nakon fijaska javnog prijevoza odlucih preuzet stvari u svoje radisne rucice i unajmih quad bike. Skutera se plasim ko macketine vode. Ali ipak moradoh stavit kacigu. E, to mrzim, sjebe mi kosu ko vruca pegla najlonsku kosulju. No, stavih je. Bolje bit ruzan pa ziv, nego mrtav pa lijep (odnosno, lijep les sa jos ljepsom priceskom, kako bi se rekla frizura na slovenskom). Tako obidjoh otok uzduz i poprijeko istrazujuc ostale plaze. Usput se skoro razbih na stjenurinama negdje kod Skrivene Luke; unidjoh do pojasa i istog trena vristeci izadjoh iz vode u Ublima jerbo vidjeh nebrojeno puno jezeva, pa reko', da ne zgazim kojeg i ne napiknem se onako jadna i cemerna... Takodjer i ustuknuh jedanput ili dva poradi zlokobne obavijesti da su u blizini posadjene mine. Super, jos mi samo to fali i kukavicki zbrisah natrag.



Skrivena Luka. Sa zlokobnim stijenama.


Cak me zaustavi i lokalna lastovska policija kad se iskobeljah iz Zaklopatice. Rece poluozbiljni policajac "Vozacku i prometnu imate, jel'?" Na sto mu spretno odgovorih i zagestikulirah "Vozacka mi je ovdje" (pokazujem kaziprstom na torbetinu - a kazu da je nepristojno pokazivat prstom, hmmm...), a prometna ovdje (nehajno pokazem sjedalo koje se otvara) - pojma ne imadoh gdje bijase prometna, zapravo. No, to bijase dovoljno. Rece policajac "Ajde!" i propusti me. Uf, mislim da ni Dr Dre nije dozivio tolike policijske zavrzlame poput ove!



Negdje malo dalje od Pasadura.


Nakon ovakovijeh avantura odlucih ostatak odmora provest ko najgori turist: na plazi do hotela od jutra do sutra. Nije me nitko mogo otrgnut otale. Drugim rijecima, napravih upravo ono cega se grozih citav svoj zivot do sada: ne mrdnuh ni malim, ni velikim prstom. Kad zasjedoh na lezaljku ostadoh tamo sve do veceri. I samo se trackah kremom za suncanje (bijah pod sjenkom, ali ipak). Cudim se da mi se lezaljka nije urezala u ledja. Dobro, ajde, ulazih u more i brckah se. Cak konacno procitah Juliana Barnesa. I to do kraja! Hura za mene!

A sad kutak za cudnovato, ali istinito: osim sto se uplasih vlastite mokre kose i zamijenih je za morsku travu-ubojicu plasise me i male ribetine koje bi se skupile okolo mene docim bih zaplivala. Isprva me to izuzetno brinuse: recimo, je li grizu? Jesu li krvozedne i zle ko piranje? Bi li ih osjetila da me sad izgrizu na mrtvo ime? A one bi samo lelujale naokolo. Gusila sam se u tihom vristanju, odnosno, vristanju u sebi, da ne preplasim silne obitelji sa sitnom djecicom koje obitavahu naokolo. Ali gle vraga, navikoh se na njih pa im na kraju poceh i tepat. Nesto kao "Oo, ribetine moje mile, di ste mi? Necete me izist, jelda?" Cak bijah gorko razocarana kad mi ne bi odmah dosle. Ko bi reko da cu jednog dana vodit jednosmjerne razgovore sa ribetinama mora jadranskog? Jok, ja ne!



Opet plavo. Zeleno. Stajaznam.


Jos jednom cudnovato, ali istinito, part deux: plivam, jel', kako samo ja znam i pogledam u dubinu ispred sebe. Ne da vrisnuh, nego se onako trznuh ko oparena. Sta je ovo, sta ovo vidim u odrazu ispred sebe, koja je to neman, sta, biljka, trava, riburina, STA?!!! Isprva pokusam pobjec od te neke "konture", ali vidim da ne ide. Jao, sta mi je sad cinit? I tako u krug i kruznicu negdje 5 minuta. Dok mi mozak nije isprocesuirao i dojavio postom da je to odraz mog lica, odnosno, nosa. Nosurine. Pa kako mi se samo to moglo desit, pitam se beznadezno? Da ne prepoznam vlastiti odraz u vodi??? Da lazem, mogla bih se tome slatko i gorko smijat. A ne lazem i ne smijem se. Nikako. Ovo su preozbiljni problemi u prepoznavanju koje imam.



Izgubih se u pustim sliketinama. Nemam pojma di je ovo.


Alaj ga rastezem, ali jebo sve, da i ja jednom sapunicu stvorim... I to istinitu.

- 01:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there