The Last Broadcast

Vampirusa krumpirusa

Zadnji puta kad spavah (prije 18 sati) sanjah da je umrla kraljica. Vidjeh taj dogadjaj kristalno cisto na BBCju. Fino pisase crvenim slovima da je kraljica mrtva (ko onomad sto je Mozzer mudro predvidio prije 100 godina). Samo ce vrijeme pokazati hoce li to bit dovoljan razlog da mi se otpili glava nakon par tjedana robijanja u Toweru.

Spakirana, zapakirana, upakirana, vakumirana. Tlak mi je dvjesto sa sto. Kofer tezak stric-stricu jedno 25 kila. Sigurno. Apsolutno. Veceras ne spavam. Nema smisla. Otisnjujem se na put. U 3 ujutro (dok stignem, dok me ne isprepipaju, dok ovo, dok ono). A volim spavat. Nespavanje me cini malko nervoznom. Zivim pedalj od drugog najveceg aerodroma u ovoj zemljici, a kad ono, rezerviram kartu sa onog koji mi je najdalji. Ne imadoh zabadava jedva minus dva iz logike u skoli.

Uhvatih se kako pakiram 4 para hlaca. Pa se malko zauzdah i osamarih za lice. Get a grip, woman! Stavih sve u perspektivu. Onu nenormalnu. Ali ipak, perspektiva jest. Bivstvuje i djeluje. Svejedno, jezicak na vagi (vazi?) se nece bitnije promijenit. Moradoh mjerit i rucnu torbu. 45 x 25 x 16 cm.

Zadnje provjere utegnuca kita-ubojice u bikini. Steta sto mi je slatko p(r)orok, inace bih se cak usudila rec da nije lose za babu koja ce iduce godine slavit 462. godisnjicu male mature (citaj: zavrsetak osnovnog obrazovanja - nikad mi nije bilo jasno otkud je to matura, pa jos ona mala!). Ne htjedoh se previse okretat oko svoje osi provjeravajuc svaki kut perspektive zato da si opet ne izjebem vrat. Samo mi jos to fali.

Ah, da, jos uvijek pokusavam uvjerit neke muskarcine da mi ustupe jedno mjestasce u njihovoj ekskluzivnoj skupini. I nikako da dobijem propusnicu! Kao, ne licim na Lee Marvina! Ma sta oni znaju, mamu da im nabijem!

Isplati li mi se izljubit jastuk za samo tri sata koja mi preostadose do otisnuca na pucinu zivotnog proputovanja???

Mislim da cu za jedno 8 minuta ozbiljno pocet halucinirat.