The Last Broadcast

Grudnjak, zena (i muskarac, ako bas mora)

Iliti kako sklepat post u roku od 3 minute, ho-ruk!

Nesto mi se vrzma po glavi zackoljica. Jedna od onih tezih, zivotnih. Egzistencijalnih, dapace. Naime, zasto, o, zasto tolike peripetije i zavrzlame oko otkopcavanja zenskog grudnjaka (predmnijevam da je onaj muski, ukoliko postoji, puno lakse otkopcat) od strane spola koji se od milja znade nazvat muskim? Mislis, ide se u rjesavanje jednadzbe. I to one od barem pet-sest nepoznanica. A ne da se ide otkopcat onih par dugmeta. Bretela. Ili kako se to vec strucno zove.

Trebaju samo dvije ruke, par prstiju, a ostalo moze doci samo po sebi (ili po nekom drugom, ovisi). Ah, da, treba i malkice mozga. Tek toliko da se pokrene postupak. A bome i dovrsi. U medjuvremenu druga strana slobodno moze pomno zapocet i dovrsit citanje Tolstojevog Rata i mira; skuhat si (a bome i popit) caj od majcine dusice (u mislima, dakako); rijesit po koju zagonetku ili rebus; probat rijesit misteriju Donnie Darka (nikako da skuzim taj film pa cak i dobro dodje kao razbibriga); brojit na glas do 367 pa onda opet od 367 do nule. Permutacije su nestasne, bezbrojne, zabavne, a ponekad i edukativne.

U medjuvremenu se pipa, prtlja i petlja. Prvo kao jednom rukom. Kao, ih, nista lakse! Pa drugom rukom. Ih, jos lakse lijevom nego desnom (pogotovo ako imades posla sa desnjakom)! Pa objema rucicama. Ili gle, mogu bez da gledam, juhu, vidi! A kad ono: koordinacija na razini dazdevnjaka. Sto bi padale jedinice (ko jedinice u skolskom imeniku)! Ili minus dvojke (a ne dojke, oh, boze, moram se zauzdat sa silnim asocijacijama), u najboljem slucaju. Mislis, ide u Bijelu kucu mijenjat zarulje na onim silnim lusterima. Mislis, ide otkljucavat space shuttle, a ne krpenu skelu (u koju znade bit utkan i opak komad zice, za one malo teze primjerke) koja zenu sa grudima drzi na nogama, odnosno povrsini. A mislilo se da je za odrzavanje na zemljanoj povrsini zasluzna gravitacija. Sva sreca da nisam fizicar.

A kad se desi povijesno-geografski trenutak, jebiga, prosla baba sa slanim cvarcima. Propade i otpade sve. Sve je stvar tajminga, koordinacije i razuma. U ovom poslu treba bit cigra: ko cigra nije njemu ne pripadaju ni dvije. Zapamtite to. Trebat ce vam (ko rupa u glavi).

Pa dokle, pobogu ovaj teror da se trpi, pitam se ja (kad me vec nitko drugi nece pitat)???