The Last Broadcast

Daj mi mamuze, daj mi konja!

Propala sam. Na veliko i nasiroko. Sve je otislo tamo gdje nije trebalo. I sad jos o tome javno progovaram. Umjesto da sutim ko svjeze zalivena cvecka i ne zucnem ni rijeci. Nije da se sramim, ali ipak...

Naime, prolupala sam za country muzikom. Da, da, onom koja ima veze sa kravama muzarama, konjima, farmama, hvatanjem vjeverica i puhova u misolovkama (navodno Elvisovi rodjaci rade kao traperi puhova), losim sesirima, koznatim koncem umjesto kravata, prasinom, pamukom i ostalom florom i faunom. Nije da sam vec dogurala do Billy Ray Cyrusa, ali i to je valjda samo pitanje vremena. Pocetak skliskog kraja. Kraja iz kojeg povratka se ne imade. Nikako.

Recimo, Gram Parsons. Sad digresija: podsjeca me na Strokea jerbo je bio nasljednik ultra bogatih plantazera naranci i limuna iz Floride. Jest da Metkovic Floridu ne cini, ali hej, tko smo mi da se sad bunimo? I sad, pokupih svakojake muzike Gramove i kreveljim se uz nju. Nikad banjo tako divno nije zvucao kao sa njim. Dodje mi da se obucem u neki sljasteci kostim, stavim cizmetine sa mamuzama i pocnem udarat nozurinom u pod u ritmu muzike za ples. Mozda da jos pocnem timarit kojeg divljeg konja ne bi bilo na odmet? Osim toga, Gram bijase zgodan za ispizdit, ali ne kad je poceo gajih brcetine iznad gornje usne. E, onda je bas bio zaglibio. Iako, jednom je izjavio nekoj zeni I’ve been looking at your for a very long time and now I’m taking you with me. To se zove muskarac. Country & western muskarac. A koljena klecaju.

Recimo, vozikajuci se Las Vegasom navinuh Ooh Las Vegas do daske. Uz Elvisa, naravno. Jos i dan danas mi na novcaniku stoji izblijedjela ljubicasta naljepnica koju dobih u Elvisorami (neki muzej o Elvisu u Las Vegasu). Dakle, ne sramim se bas previse.

Cak postadoh fan serije Deadwood. Al Swearengen je moj idol i heroj u jednom. Osim toga, svaka druga rijec u seriji jest cocksucker. A i mislim da sam ko stvorena za country & western zenu. Ogromna farma, stoke ko u prici, prasina oko mene, ja ofarbana u plavo, djecurlije oko mene kol'ko 'os, na teveju Grand Ole Opry, opremam muza-kauboja za rodeo. Oh, o takvoj sceni ne smijem ni pomislit, odmah mi se zalomi suza u ocesu.

Vec par sto godina gajim (za sada jos) propali san kako cu se kad-tad vozikat od Nashvillea do Memphisa. Nemam pojma zasto se svi oko mene nepropisno zgroze svaki puta kad im spomenem to putesestvije?? Kao, sta ima tamo? Kako sta ima? Pa Nashivlle i Memphis, boga mu! Nema milije scene od one gdje mi drezdi Hank Williams (Long Gone Lonesome Blues) iz prijevoznog sredstva, vjetar mi krasnu kosu mrsi (dobro de, i vrucina i vlaga za popizdit), a prometna tabla mi govori Welcome to Tennessee.

Jest da cu se oboruzat i kopijom Biblije (zlu ne trebalo), izvjezbat govorit aleuja sa usklicnikom na kraju, svaku recenicu cu pocinjat sa damn hippies ili praise the Lord (isto sve sa uklicnikom) na juznjackom naglasku. Mislim da imam i adut u rukavu: postat cu pretplatnik na informativni magazin zvan Guns & Ammo. Vidim da ima i Guns & Ammo TeVe. Super, sa tim cu si kratiti vrijeme u ubudjosanim motelima.

Gramu u cast. Sa proslogodisnjeg putesestvija po Joshua Tree nacionalnom parku.