The Last Broadcast

Starica (Xiola) i more (Jadransko)

Sretno i veselo ispratih Svenove balerine jucer rijecima koje idose nesto kao "Muahahaha, njanjanjanjanja, izgubili ste, mars sad kuci skidat one silne zastavetine!" Malko manje sretna i vesela bijah kad me neka rugoba od anglo-saksonskog muskarca pokusala zainteresirati ovim proto-neandertalskim povikom "Alo, zeno, ukoliko nemas decka, evo ga, vidi, sjedi ti ovdje!" Stas' sad ic prosipat verbalni otrov po njemu, steta municije, pa samo prepotentno prodjoh pokraj, kako to samo zene znadu i umiju. Mislim, ne moze zena u ljetnoj haljini mirno proc pored bilo kakvog puba, a da ti ne zakelje par pari ociju po guzici i sisama, plus neki genijalni Witttgensteinovski komentar poput ovog vec spomenutog. Suncanica i lose pivo ovim otocanima i te kako zna tresnut u glavurde! Iako, da mi je Vincent to bio reko pomilovala bih mu vec ja taj lakat, bez brige. U Zagrebu te barem pozdrave prvo pa tek onda idu prosipat bisere pred svinje (tokom utakmice Rvacka-Australija): "Dobra vecer, djevojke, kako ste?" Nije da su bili neke manje rugobe od vec spomenutog Anglo-Saksonca: dobijahu i oni isti pogled koji je govorio "Idi bre begaj tamo cijat perje!", ali bon ton ipak znaju. A kao Balkanci pojma nemaju i slicno. Pih!

No, posto je sad par posto certificirano da sam vudu babetina-vjestica koja cim progovori o nekome (our Wayne, jel'), taj netko ode u prndec (ili dobije crveni karton poradi povrede muskih organa jajolikog oblika) mogu se bapski izjadat o slijedecem problemu koji mori dusu moju izvorsku cistu.

Naime, Xiola ide na Jadransko more! Flashnews! Nevjerojatno! Ali istinito! Doduse, ne jos, nego za, brat-bratu, 2 mjeseca, ali ide. Da ponovimo gradivo: Xiola ne bijase na Jadranu od davnog ljeta gospodnjeg 1266., kad je sa razredom nesto brljala po Savudriji i Umagu (i napila se viskija i cole, pocela pusit Lucky Strike, ali je odbila suradjivat kad je doslo do nagog nocnog kupanja sa razrednim bicima - imam ja skrupula i kad sam pod gasom). Na otok u zivotu krocila nijesam (ovaj na kojem sam sad ne racunam). Dakle, Xiola prakticki ne zna sto je to bikini. Nema pojma, receno zdravoseljackim rjecnikom. Kako, gdje, sta kupit???

Pa gleda. Gleda. Gleda. Posmatra. Pipa. Nije joj jasno. Proba. Pa skoci ko oparena od cistog i nepatvorenog uzasa! Mori je tisucu mora: treba li sad samo gutat kisik ko Wags? Treba li isprobat onaj neki najgrozniji bapski pa da se rijesim muka Tantalovih? Pa ovaj sto joj se donekle svidja, e, taj je premali gore, prevelik dolje, ili obrnuto. A ne mos' kupit odvojeno. Ovi sto ih mos' kupit odvojeno su uzas premili. Marisi kaze da ako si u Brazilu obavezno ide sto manje, to bolje. Fala Isusu da idem na Lastovo, a ne Copacabanu.

Pa onda gledam iz svih kuteva. Piljim. Maltene uzmem 340-struko povecalo i virim gdje sve ispada. Da li se sise previse njisu? Da li mi gacetine pokrivaju trbusinu? Pa se onda sjetim da, majke ti, nosis li bikini, ko da paradiras u gacama i grudnjaku pred javnoscu. Mislim, ista stvar. Malko pokrijes gore, malko dolje. I to bi bilo to. Jednodjelni kostimi me ostavljaju hladnom, mrzim kad mi je mokro za citav trbuh. Ali bikini, pobogu, jesam li skrenula i sa ovo malo pameti sto se jos drzi mene ko pijan plota?

Te ne ovaj, te ne onaj, te u ovom sam ko onaj nasukani kit ispod Blackfriars mosta, te ovo je ruzni dizajn, te ovo me ne pokriva dovoljno. Sve nalazim dlaku u jajetu. Pa malko logicki zakljucujem da ko ce me vidit tamo na Lastovu osim ribetina, moruzgvi, maslina i flasiranog crnog vina? Bit cu ko Robinson Crusoe. Meditirat cu, sama sebi cestitat rodjendan (mozda mi i koja riburina cestita i da smrdljivu riblju pusu?), a mozda cu i poludit nakon vec 2. dana, nikad se ne zna. 3 sata od pravog kopna! Boze, di mi je bila pamet kad se odlucih na ovaj pothvat?

Ali zato ponosno parafraziram Hemingwaya u naslovu!! Nema mi ravne!