The Last Broadcast

Magareca ceprkanja

Izvadjeno iz naftalinskog rukava. Usmrdilo se, bogati, ovo, u ovih godinu dana. A i moljci su ga poprilicno izgrizli. Od koga je, dobro je. Magarad i ovako ne zna za bolje.

2005. Pripadnik sam takozvanog ljepseg/njeznijeg spola, takozvana bolja polovica goroj polovici, ili drugim rijecima pripadnica zenskog roda. Kao takva ponajprije sam blagoglagoljiva i sa ogromnim potencijalom za ljigavstine svemirskih razmjera kad su u pitanju primjerci takozvanog jaceg/ruznijeg spola, takozvane gore polovice boljoj polovici, ili drugim rijecima pripadnici ONOG drugog ljudskog roda. U slucaju figurativnog lomljenja i drobljenja raznoraznih organa, te ostalih anatomskih djelova poput jetre, srca i potkoljenica, podijelit cu pregrst bisera mudrosti koji, vjerujem, mogu biti od presudne vaznosti (ali biseri, koji su, recimo, nijansu neobicniji nego oni uobicajeni tipa da li da ga odalamim express loncem po lubanji ili da mu zdrobim kljucnu kost pa da vidis!).

1) Nisi nitko i nista ako barem jednom u trenutku opcenarodne 'lomljave' nije covjek ovo. To je nesto kao feministicki i intelektualno, a zapravo ne zelis priznat da su ti Wilson sestre jos i bolje. Jos mi samo fali priznat kako slusah ovo (ne, nisam palila upaljace, ali malo mi je falilo) kad me ostavio onaj sto jednom bijase teta u vrticu (odmah nakon sto emigrirah u tudjinu prije 6044 godine). Sad cujem da je naslijedio frizerski salon svoje majke. Goreg prokletstva mu nisam mogla pozelit. Hihi.

2) Imperativi poput 'crkni' ili 'dabogda otpao sa kruske' (nije nuzno imperativ kao takav) barem su jednom presli usta moja mila. Takodjer pomaze metoda zvakanja papira na kojem je bilo napisano njegovo ime. Pri tome se gledajuci u ogledalo ko Travis Bickle i mumlajuci raznorazne besmislice. Osjecaj satisfakcije zagarantiran. Onda ide ispljuvavanje doticnog papirica jer ipak nisi Travis jer brate, ici raskvacani mokri papir progutat? Nece ic, bogamu.

3) Crne misli mogu se odagnati, na primjer, divljenjem svakodnevnim stvarima koje oslobadjaju: visesatnim buljenjem u zid; zujanjem u prazno; proucavanjem izuzetno umjetnickog uzorka na zavjesama (pri tome se pitajuci 'kako su samo to napravili?'). Onda odjednom u zavjesama prepoznas njegov lik. I njegovo djelo. Nesto poput fenomena prikazanja Elvisa (ukljucujuci i zulufe) u prepecencu prije par godina. Ili Svete Majke u tvrdo kuhanom jajetu.

4) Neizbjezna nemogucnost proucavanja raznoraznih savjeta/knjizurina/seciranje svakolikog skrabanja Tko moze u svoje rucetine uzeti nesto a la Oprah/Dr Phil/Geraldo, svaka mu mila cast. Knjige koje obavezno na koricama imaju ime autora u ogromnim, kitnjastim zlacanim slovima iza kojih redovito ide kratica PhD (dakle, zna se da su takvi autori pametni jer imaju doktorat, nek se zna).

5) Fizicka aktivnost. Endorfini. Slavljenje novih dostignuca Rocky Balboa stajl (Survivor drezde na iPodu). Nakon otrcanih par kilometara fraze poput 'Ko te shisha?', foliranje tipa 'Jozo Tko? Nemam pojma ko je taj.' cak dobiju i neki omanji smisao. Za jedno 3 sekunde. Nije lose. Mora se od neceg poceti.

6) Nezaobilazni hobi poput gadjanja slike doticnog raznoraznim ostrim (moze i tupim) predmetima. Ceremonijalno paljenje iste i istovremeno puhanje u zar i spasavanje u zadnji cas. Postupak ponoviti kad opet padne mrak na oci. Unistenje ce eventualno biti potpuno. Vuk sit, koza cijela, a jarici netaknuti.

7) Takodjer je obavezno s vremena na vrijeme slusanje tugaljive muzike. Recimo, ko fol si fan Rufus Wainwrighta i stvarno zelis slusat njegovu interpretaciju Hallelujah, ali u glavi ti se samo mota ovo. To je zdravo, to je ljudski. Odnosno, to se naravski nadovezuje na cinjenicu broj 1. Krug se zatvara. 360 stupnjeva. I ostale metafore.

Alaj sam ga izmljela!

2006. dodatak: oh, sweet Jesus!

Magare u Brooklynu.