The Last Broadcast

Dijaspora se cudi da ne poludi

Posto zivim jedan izuzetan la vida loca, nedavno ijopet svojom emigrantskom prisutonscu pocastih rvacku metropolu. Drugim rijecima, usrecila se metropola sa mnom. No, takvi bliski susreti pete vrste posluze da se iscudjuje moja sad vec uvelike europeizirano-sofisticirana licnost i nalicje. I tako malo cackah po abecedi materinjeg jezika mog, te dodjoh do slijedecih zakljucaka. Onako kako samo ja znadem.

P je za Parkiranje na plocniku za pjesake. Hodam ulicom. Odnosno plocnikom. Onim za pjesake. Odjednom maltene vrisnem iju i usplahireno se unezvjerim. Ljudi koji me okruzivahu ni sedam ni osam ostadu mrtvi-'ladni i prozbore "Ih, brate, nije ti to mate' Jengleska, sta se bojis! Ovdje ti se svi tako sparkiravaju." Od uzasa i strahote nit' skamenit se ne stigoh. Naime, ovdje u nas tu sad gdje jesam (odlicno li dozirane i konstruirane recenice!) sparkiravanje na plocnik se tretira maltene ko da si bliznjem svome sjekirom (onim zeljeznim dijelom) njezno i brizljivo pocistio crno pod noktima.

Recimo Z kao Zurba. Oliti lack of thereof. A ja preskacem preko svih njih. Njih = ljudi. To postizem sa jednim obicnim, laganim londonskim kasom. Nista prestrasno i preforsirano. A kamoli da sam jos upotrijebila commuter zurbu stizanja na vlak! Penzice ne samo da sam prestizala nego freneticno kosila tupom, ali jos uvijek efikasnom rucnom kosom. Pokusah manevrirat ko lokalci. Ali nije islo. Mici mi se s puta, mars, deder pozuri se ti tamo ispred, alo. I sve tako nesto u tom revijalnom tonu. Londonski duh uzurbanog kapitalizma me izgleda do kraja satrao.

Slovo K. Kao Kutija od 20 Marlboro Lights koja kosta dvaejs' kuna. Brojkom izreceno: 20. Onih zivotinjica sa krznom sto trckaraju sumom. U ovijem krajevima prasumskim za toliko ne mos' dobit ni kutijicu od 10 cigareta, a kamoli 20! Reko' samoj sebi, daj sto das, uzimaj. Cvjetah i ozarivah se jos citavih 16 minuta nakon obavljene transakcije kupovanja.

Ponovit cu fino tako citavu rvacku abecedu. I onda nek mi netko jos samo zucne o dijasporinom nepoznavanju, odnosno, zaboravljanju materinjeg jezika svoga (em spominjem i ponavljam i utvrdjujem gradivo o pocetnim slovima abecede - u ovoj epizodi pojavise se P, Z, K, em se sluzim skoro pa savrseno izrazenim aliteracijama, em skoro pa ne koristim strane izvedenice), ja da ga vidim!

No, mozda je sve to skupa samo gomila zmija u avionu (oliti zrakoplovu)? Jedva cekam: Samuel L. Jackson, avion u punom letu i gomila zmijetina koje popizde i pocnu terorizirat putnike. A Samuel ih mora spasavat (putnike valjda, a mozda i zmijetine)! Zvuci mi i dobra uzrecica za orobljivat banke/poste/kombija punim novca - There are motherfuckin' snakes on the plane, nobody move! Jedva cekam ljeto.

Artwork by Andy Pressman