Posto je ovo gejpederski post broj 'iljadustosezdesetitri, da odmah na pocetku nabacim tribjut za naslov: a koji ide, tadaaam, jednom i jedinom njezinom Cimeru. Kao drugo, da se zahvalim mom gejpederu sto me podnosio punih par sati i lagano nacvrcanu besplatnim vinom. Dakle, u nastavku on i ja imamo glavne i jedine uloge.
A sve je pocelo ovo ljeto kad inteligentno i nadasve profesionalno dispacirah KRIVO liturgijsko srebro ovom velebnom muzeju. Zna se vec da sam se spasila tjeskobne, blatnjave i kaljuzaste blamaze spretnom inteligencijom svojom koja je kiks skuzila odmah nakon sto je kombi cemera ubacio u drugu brzinu (ovo bi se na sudu vodila ko olakotna okolnost, your honour).
Uglavnom, pozitivna strana medalje bijase ta da dobih izuzetno vaznu pozivnicu za zvanicno otvorenje nove galerije u kojoj se kocoperi liturgijsko srebro koje ja dodirivah rucicama vlastitim. A posto moj gejpeder non-stop zvoca da nek ga naucim umjetnosti, pomislih, koji bogomdanom dogadjaj, te se zajunih da cu ga odvuc milom ili silom. I jos cu mu se moc na uvo falit, i to na sva zvona. Reko', idemo. Rece on, ajmo. Jos kad sam spomenula da ce izlozbu zvanicno otvorit oxfordski biskup maske su definitivno pale.
Nakon mini-krkacine uputismo se prema velebnim velikomuzejskim odajama gdje zmijskom spretnoscu navigirah izmedju redova. Na sto se moj gejpeder gordo osokolio i poceo prosipat sale i posalice naspram mojih 161 centimetara. Pravih se gluha i nagluha. Mislih si, mos' ti sad tako laprdat, no vidjet cemo tko ce se zadnji smijat ako bude pozar i treba se spasavat kroz majusni prozorcic. A, tko je onda mali, aaaa? No, oprostih mojoj srecici tu indiskreciju kad je poceo gugutat o velebnosti muzeja u kojem, uzgred budi receno, radih. Izmuzla sam lukavo tu cinjenicu i razmahivala i razbacivala se frazama poput "Kad ja radih ovdje..." i "Majku mu, tog nije bilo dok ja radih ovdje otprilike dok je jos Churchill palio i zario carstvom."
Dodjosmo. Prvo poletismo prema konobarima koji su drzali tacne sa casama vina. Gejpeder je odmah poceo besramno ocijukat, u mislima skidat i zavodit muske primjerke, a ja sam se okrenula ledjima i figurativno si zabijala prst u grlo, sa cime sam mu davala do znanja sto mislim o njegovom ukusu. Njega to nije bas masiralo previse. Onda se prenemagao zapitkivajuci da li ima ovdje ista za vegetarijance (je, gejpeder ne jede meso), dok sam ja samo grabila gdjegod sam stigla i krkavala: skoljke, losos i ciklu. Nekako imadoh osjecaj da je zivot jedna Technicolor bajka.
Doso na red i oxfordski biskup, nesto je istrkeljao (gejpeder reko da njemu mos' rec u lice da si gejpeder i da taj okom ne trepne - opasan neki frajer), pa onda neki drugi covik kojeg nista nisam razumila jerbo je zvucao kao da je bio zamrznut oko negdje 1910. ljeta gospodnjeg. Kad su blebetanja bila zavrsila zgrabih gejpedera za lakat i odmarsirah ga do vitrine gdje se kocoperilo 'moje' liturgijsko srebro. Pa se pravih vazna. Nije ga previse diralo pa smo strateski stali sa strane i poceli opanjkavat ostali narod na dugo i na siroko.
Opanjkavanje zena sa zenom je zadovoljavajuce. Opanjkavanje zena sa gejpederom je cudo jedno nevidjeno. Te vidi ove stikle, te vidi ovoj sise vise (moje oko sokolovo je zakljucilo da to nije bila istina, nego su samo bile gargantuantskih proporcija, a zena nije stavila prikladni grudnjak), te vidi ove u rozom kostimicu, te vidi ovog ficfiricica. O, Irude i citav ti svetacki stroj! Ali moram priznati, bilo je vrlo slako i zasitno. Iako, gejpeder me apsolutno snebivo sa svojim totalno promasenim modnim detaljem: naime, pomalo sramezljivo je dio svoju majicu i pokazo mi remen sa logom njegovog radnog mjesta! Kao, pa to mi je jedini remen, sto jadan i siroti da ucinim? Umalo se ne zagrcnuh sa skoljkom u ustima. Boze, pomozi mu jer ne zna sto radi, pomislih u sebi. Jedino sto uspijeh odvratit bijase You bitch! A mislih da moda i gejpederi idu zajedno. Ih!
Sad ide kolaz prezanimljivih dogadjanja: uvalismo se u koznati tamno zeleni kauc (pripomena: tapecirung je bio besprijekoran) gdje laprdasmo otprilike o ovome: novim epizodama Little Britain; konobarima mladjim od 18; mislim da ga frapirah u jednom trenutku sa svojim bicepsima; generalno laprdanje o Madonni (u UK poznatijoj kao dobra, stara Madge) i kako ce me vodit na koncerat slijedece godine (dakle, moj gejpederu, prvo si mi obeco drag queen show, sad jos i Madge, dakle, tko ceka taj i ne doceka); laprdasmo i o 21.12. kad ce gejpederski 'brakovi' biti ozakonjeni u UK (ukoliko se registriraju u opcinama). Reko da se on nece zenit. Reko' mu, ajde tamo, nemoj slucajno da budem zakinuta za gejpederski bracni dernek. Tajac. No, dobro, onda smo se slikavali. To mu je ujedno bila sansa da upita jednog od mladjahnih konobara da nas dvoje zagrljenih golubova ovjekovjeci za sva vremena.
I bi' tako.
|
