The Last Broadcast

utorak, 15.11.2005.

Turobni jad i cemer u Covent Gardenu


Disklejmer odmah na pocetku: citanje mozda moze potrajat, a mozda i ne (ukoliko vam se zjenice suze od puste dosade vidjevsi ovoliko teksta). Kome pravo, kome krivo, meni ni iz dzepa ni u dzep.

Grmljavina je bila onako potmula. Brus je i dalje trazio kljuceve, prtljao i psovao sve po spisku na engleskom i portugalskom istovremeno. Sijevali su raznorazni ioni iz njega. Ovo je ko neko predskazanje a la Von Daniken. Molih Marisi da mu kao prava zenska pomogne. Nije me fermala. Meni ga bilo zao. Jer sam mislila da mora otic na baustelu krpat ceste (natandrcio je bio na sebe flourescentni prsluk a la construction workers). Tek poslije sam skuzila da mu je to da ga mogu spazit vozaci auta dok vozi biciklu. Naime, Brus nije htio ic sa nama krkat. Reko je da nek se mi fino zabavimo onako zenski. Stogod to znacilo. I opet me nacmako. Htio je ko pravi Latino muskarac otic u ducan i kupit neku tesku mesinu za pripremit i izist.

A tajna kljuceva je bila u tome da ih je Cimer greskom bio pokupio. Grom i pakao! Sasulo se bilo drvlje i kamenje na gejpedra mojih snova, a to sam vrlo tesko podnosila. Katastrofa globalnih razmjera uspjesno bijase prevazidjena. Osjetio se sveopci uzdah olaksanja. Tmurni oblaci su se poceli povlaciti. Pticice su konacno pocele cvrkutati. Livada je konacno pocela zeleniti i mirisno cvijece se rascvalo. Latino drama bijase izbjegnuta. Marisin djilet bijase od janjece koze. Obrubljen s krznom. U iskrenom cudjenju zapitah je da li je istina da janjad imaju krzno. Rece' mi da valjda imaju. Usprkos svemu zadovoljih se sa takvim odgovorom. Valjda zato jer na sebi imadoh tanasnu bezrukavnu, sljastecu majicu. Nosih je na Psetovom koncertu. U kojoj mi bijase iznimno hladno. Izidjosmo u londonsku noc.

O Marisinoj lijevoj cizmetini sve fino znate. Konacno otperjasmo vanka (uz obavezno retoricko pitanje Jesam debela u ovome?: ona meni, ja njoj). 'Ocemo li bus ili taksi? Nije bilo previse vremena za razmisljanje. Kupih kartu za bus, samo da bismo onda 2 sekunde kasnije zaustavile taksi. Meskoljeci se u taksiju Marisi me zabavljala Markovim konacima o Cimeru i njegovoj garderobi za dernecenje: navodno je bio izisao u zelenim glatkim najlonkama i kratkim hlacicama. Visoke pete je ovog puta preskocio. Djavlu sam zahvaljivala sto je u taksiju bio relativni mrak dok su mi i lijevi i desni kutevi usana nepresuno slinili. Taksist nas je navozao i nasanjkao u vise navrata. Zbunio se tik pred kraj pa se okretao, vrtio, vozao nas po nekim sumnjivim preskocnim putevima kroz sumnjiva parkiralista dok smo nas dvije pocupkivale na straznjem sjedalu i gundrale "Nu, misli da smo neki turisti koji pojma nemaju, krvi mu Isusove! Vidi, ovo sad ce nas jos chargirat 2 funte ekstra! Pih!" Ali nije, odbio nam je. Ajde!

Nacrtasmo se na ulazu u restoran. Odmah sam osjetila da su sve ptice pjevice pocrkale, da je livada bila pokosena, da su se zlokobni oblaci ponovo bili nadvili. U zraku se osjetila teska atmosfera razocarenja. Probijali smo se do rezerviranog stola dva'es minuta. Gurali smo se sa ostalim pukom. Koji je Marisi odmah pronicljivim okom odshacala kao izuzetne provincijalce bez imalo manira, ugladjenosti i stila sa sjevera Engleske. "Vidi kakve vrecice nose, Issa ti!!", snebivala se Marisi. Osjetih i ja da nesto tu ne valja, ali sam se pravila blesava. Pokusala sam joj misli uperit na zlatno-barsunasti interijer. Nije islo. Neki su se poceli i gurati. Na to je Marisi popizdila i zaprijetila da ce dic' scenu i svekoliku dreku ukoliko se jos netko bude i malo usudio gurkat. Posto sam jadni konformist molila sam se svevisnjem da se to ne desi.

Da, nije! Nije se znalo tko pije, a tko placa. Taman nas posjeli na mikro stol pa bijasmo lakat do lakta uz neke seljacine. On odeblji i ocelavi, ona omladja, sa kolagen ustima i botox celom. Kolutale smo ocima. Posebno smo zadrhtale kao svinjska hladetina kad si njega zamislismo u krevetnoj akciji. Dovoljno da zauvijek ostanem u celibatu bozjem. Ovoj do mene ispase sise. On pusi. I jos su ih apgrejdali za neki ko fol bolji stol. Ih!

Citavo vrijeme Marisi nije prestala zvocat. Zvoc-zvoc-zvoc-kokodak-vrisak! Da. Hrana je bila ocajna. Cekasmo pola sata samo da narucimo. Marisi je vec htjela demonstrativno ustat i otic u Soho. Ja sam se ushanchila i reko' ne idem nikamo, dosli smo odje, odje cemo i ostat. Onda me namamila magicnom recenicom: "Ali u onaj restoran, tamo ti zalaze gejpederi." Momentalno mi se lice ozarilo srecom i trackom ekstaze, kadli evo konobara. A k vragu! Da ubijemo tugu nameracismo se na koktele. Naravno, White Russian. Kad ono: "Errr, ne, ne radimo koktele." Istovremeno smo zatitrale od nervoze. Mantru "Zvoc-zvoc-zvoc-kokodak-prasak" sam vec i ja ponavljala zajedno s Marisi.

Uglavnom, da skratim: i jedna i druga smo se bile nameracile na mesinu, aka steak. Ocaj zivi je nedovoljan da opise katastrofu od jela. Marisi je svoj iskrkala. Ja nijesam mogla. Pa sam joj malo podmetnula i na njezin tanjir, tek toliko reda radi. Gundrale smo citavu vecer. I zakljucile da slijedeci puta Marisi bira restoran. I rekla je da ce izabrat neki ultra-hip-kul-skup-do-boli: nesto poput 15 (Jamie Oliver). I da, moj gejpeder je bio u pravu: i u zenskom VeCeju su neke freske koje slikovito opisuju raznorazne nacine kopulacije. Nista sto ne vidjeh vec otprije. Dobro, opet lazem, neke scene mi bas i nisu bile poznate pa se zabuljih u njih dok obavljah radnje koje se vec obavljaju na najosamljenijem mjestu na svijetu.

'Vatah zadnji vlak za pripizdinu nadnaravno izgladnjela. Iskrkah jednu mini Toblerone na putu jerbo ne mogah vise izdrzat. Usput kratih vrijeme sms-ajuci s Marisi gdje pratih citavu mini-sagu sa skidanjem lijeve cizmetine s noge. Uprtila je i Brusa da joj skida. Bila sam na rubu od puste neizvjesnosti citavih pola sata. Skoro dodjoh i do pripizdine. Kad zvrnda sms u kojem Marisi slavodobitno obznanjuje pobjedu nad spornom okupatorskom cizmom.

Ali slavodobitno dobih nekoliko kvalitetnih pjesama na mini iPodu koje kad raspalim, prosto mi se zacakle oci. Rominu & Al Bana ostavljam za bolje sutra. Iako, tesko je reci tko je veca kraljica sira. Na primjer, ona nema nista od Def Lepparda. Sokantno, stvarno. I zove se rap picka, a nema nista od NWA! Ni "Juicy od Notorious B.I.G.-a (tamo gdje laprda kako je prije morao jesti sardine, a sad da loce sampanjac svaki dan). Mislim, stvarno...





Bon Jovi - You Give Love a Bad Name
A-ha - I've Been Losing You
Dolly Parton & Kenny Rogers - Islands in the Stream

- 11:09 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there