The Last Broadcast

Nedjeljno bulaznjenje na 37,5 stupnjeva Celzija

Jucer je bio Guy Fawkes Night. Gdje se ljudi druze na seoskim zelenim povrsinama ili imanjima, buljeci u vatromete i paljevinu krpene lutke Guy Fawkesa, originalnog teroriste koji je htio dignut parlament u zrak prije ohoho godina. Pa tako i ta aktivnost pocinje biti malo dosadna i suhoparna, te se odlucih razbolit i temperaturu si dignut. Tek toliko. Pa tako, dok mi oko kuce drezdase raznorazni vatrometi, u kuhinji mi prokisnjavase strop (poradi rupe u cisterni za toplu vodu koja se nalazi iznad kuhinje u kupaonici) radovah se gledanju ovog poucnog filma. Tko kaze da je subota navecer dosadna, ja da ga vidim?

A kad covjek bolestan lezi doma svakakve ideje i rabote mu padaju na praznu pamet. Zabuljih se u sebe u ogledalu i pregledavah stetu ucinjenu u prvih par prposnih godina zivota mog. Kao prvo, primijetih prvu sijedu vlas (za sad jednu i jedinu i prvu) u kosi svojoj bujnoj i neukrocenoj. Doslo mi je prvo da svisnem od muke; drugo da zavrsinem bolno na sav glas; trece da si dam pljusku i seretski odgovorim da je to samo ruzan san; cetvrto, da je iscupam na licu mjesta; peto, da je ignoriram i pravim se blesava (ovo zadnje se ne moram ni pretvarat, juhu!). Na kraju napravih korak pod brojem 4 i drugi dio koraka pod rednim brojem 5. Tako ostade vuk sit, a koza cijela.

Nakon ovog otkrica nevidjenog mogu mirno sutra ujutro otici izmjeriti se za eko mrtvacki sanduk (onaj koji se bio razgradi puno lakse od onih hrastovih monstruma sa mjedenim ruckama). Usput cu mozda zaocijukat sa pokojom grobnom parcelom (valjda zavisi od cijene po kvadratnom metru). A u medjuvremenu skuzih da bih dala citav kuhinjski (mokri) strop za 24 sata sa Maxwellom Riverom. Naime, Ascension (Don't Ever Wonder) smatram za jednu od rijetkih get down and dirty pjesama. Cak nije ni tolika ljiga kolika bi mogla bit. Dakle, sad znate jednu od mojih najmracnijih tajni. Sve ostalo je perolaka kategorija naspram ovog.

Bulaznjenje over.