The Last Broadcast

Teatarski scenarij u sedam cinova, ili Svaka zena trebala bi se druziti sa barem jednim gejpederom

Cin uvodni
Petak navecer odlucih provest sa omiljenim mi gejpederom kulturoloski i krkacki se uzdizati do nevidjenih visina. Odlucismo se konacno izgubit izmedju gomile bijelih polipropilenskih kutijetina u Tate Modern. Navodno ja trebah njemu objasnjavati koncept konceptualne umjetnosti, a pojma nemam. Reko' mu, aj citaj si tamo onu citabu, sta ti ja znam, sta nemas pojma da se ja kroz zivot svercam sa pukim neznanjem? Ne znam koliko dugo ce mi to jos uspijevat prije nego me vise sile dovedu u 'aps i pocnu mi konacno sudit?

Cin prvi
Kasnih skoro sat vremena. Ovim putem zelim se neizmjerno zahvalit mojoj orijentacionoj intuiciji ravnoj onom u prosjecne, omanje ptice na grani, koja me i ovog puta nije nimalo iznevjerila. Poradi nikome znanog razloga napravih par strateskih pogresaka u procjenjivanju cilja i kako doci do njega (cekam bus; a, ne sta ce mi to, idem do King's Crossa, tamo ih ima vise; mrs, nema ih ni tamo, aj, idem na vlak; vlak kasni; opet 'ocu na bus; i tako par puta za redom). Koncepcija putovanja koju bas i ne preporucujem. Panicno sms-am gejpederu 3-4 puta pri tome puzajuci na podu od bruke i ispricavanja.

Cin drugi
Konacno vidim obrise Tate Modern. Sad, gdje je gejpeder? Eno sjedim tamo, kaze on. Imadoh zabavnu scenu trazenja doticnog. S prizemlja odo na treci kat. Uvidim da to nije TO. Vratim se. Mozgam. Uvidim da to NIJE to. Opet idem na treci kat. Skuzim da je on zapravo na drugom katu. A pokretne stepenice ne idu na drugi kat. I tako, idem malo gore, pa malo dolje, vrtim se u krug i psujem samu sebe i orijentaciju u zrakopraznom prostoru i tko ju je izmislio. Ko da sam izvan glave.

Cin treci
Gejpeder se nije previse uzbudjivao sto kasnih. Mos' mislit. Da sam ja bila na njegovom mjestu ne bi on mene majci vise mogo nac', a-a. Kad meni netko kasni (a kamoli da mi jos kasni skoro sat vremena), neima majci mrdanja: ili ces doc' il' nes'. Tipicno gejpederski mi odmah udijeli kompliment. "Dobro izgledas". Ih, ko da to otprije ne znam. Utisak je malko ipak pokvarila cinjenica da sam vec odmah na pocetku spizdila salicu kave i prosula je po citavom stolu i sebi. Classy bird stono bi se ovdje reklo. Onda sam mu prebirala po mp3 playeru i opanjkavala ga sto ima kompletni opus Celine Dion.

Cin cetvrti
Tavanje po Turbine Hall u Tate Modern, laprdanje o musko-zenskim-gejpederskim odnosima. Takodjer saznah svakojakih traceva o podzemnoj. Mamicu im... Sve u svemu, jedno izuzetno zanimljivo poglavlje. Toliko zanimljivo da se prebacujem na slijedeci cin.

Cin peti
(A sta drugo nego) krkacina! U turskom restoranu. Mogli smo odmah vidjet kuhare kako kuvaju. U majicama na strafne i zidarskim kapama. Gejpederu su odmah zapali za oko pa ih je skico. Ajde bogati, kazem mu, nemoj bit toliko uocljiv, prestani skicat. Posluso me. Umjesto njih pocelo je snimat konobare. Pogotovo jednog od konobara. Ja ne bih bila ja da se nisam htjela licno uvjerit jel' valja icemu. Uzas, podviknula sam mu u brk!

Cin sesti
Gejpeder i ja u animiranoj konverzaciji popracenoj burnom mimikom.

Gejpeder: "Phwoar, doktor iz Lost!"
Xiola: "Waaargh, bljaaaaak. Ben Stiller, s druge strane..." (sva sreca da su salveti bili blizu)
Gejpeder: "Mrgmh, neeeee."
Xiola: "A Rufus? A?" (ocekujem kako cemo se konacno pocet cerupat za njega)
Gejpeder: "Njah."
Xiola: "Njah? NJAH??? Rufus je B-O-G!"
Gejpeder: "Mmmmnnn. Njet. A onaj, onaj, kako se zove... Josh Hartnett? Woargh!"
Xiola: "Bogati, kakve ti to spodobe vuces iz rukava? Bljak."

Iju, kakav ukus to on ima?! Pa sam mu, zato jer sam izuzetno dobra i darezljiva dusa, natuknula par imena oko kojih bi se mogli zakrvit (Nick Cave & Anthony Kiedis). Zapiso je sve fino u mob i reko da ce potrazit. Volim kad ovako naucim ljude pameti.

Nakon toga se bacismo konacno krkat. I jedan i drugi prebirasmo po tanjiru i vadismo komade celera. Sto ti je gejpederska-straight telepatija, to je cudo jedno! Pri tom smo pazljivo odskicali susjedne stolove da slucajno za njima ne bi sjedile polupripite Velsanke i opet nas pocele coprat u stilu Vas dvoje NISTE zajedno? Trebali biste biti: ko rodjeni ste jedno za drugo. Ih, alkohol i sredovjecne zene iz Cardiffa: ubojita kombinacija.

Onda smo slavodobitno i sa olaksanjem skuzili da su nam ukusi dijametralno suprotni i da se nikada necemo zakrvit za konkurenciju. Jos sam mu priprijetila da jednom mora sa mnom u duboki Tennessee u Dollywood. Na temelju cega je zakljucio da ce me uskoro odvest na neki drag queen show. Reko' mu, bolje bi ti bilo da to i ucinis.

Cin sedmi i poslijednji
Ovaj cin je toliko zanimljiv da sam se u prvi mah malo neckala da li bih ga i napisala. Ali moram podijeliti kraj sa svima jer ne mogu izdrzati. Naime, izisli smo iz restorana. I gejpeder je osjecao moralnu obligaciju otpratit me na vlak. Moradoh suzdrzat suzu u oku svome jerbo je scena bila dirljiva i nadasve emocionalna. I jos me navuko na Hung Up od Madonne. Vec vidim da ce palit i zarit gejpederskim vodama (jos s Abbinim samplom, eeeheeej!).

Photo by Steven Klein