The Last Broadcast

Sminkanje, sminkersko-zajedljivo prigovaranje i Conor Oberst

Jucer saznah jednu jako vaznu stvar koja je bila toliko teska za povjerovat da sam se beskrajno usokirala, prolila salicu kave po sebi i zviznula samu sebe posred cela tri puta. Tony Blair koristi mejk ap. Ako ovo nije senzacionalna vijest, onda ne znam sto je?? Mislim da praznjenje 5 metaka iz automatskog pistolja nevinom Brazilcu u glavu point blank range nije nista u usporedbi sa time. Dakle, Tony koristi moj i novac svakog drugog postenog poreznog obveznika da se upicani. Navodno vise nego prosjecna Britanka. 1800 funti godisnje. Dakle, mislim da ne upotrebljava Boots' own brand (nesto poput DM vlastitih proizvoda). Mozda je fan Laure Mercier? Ili Vincent Longoa? Barem je priznao. A ne ko onaj Gerhard Schroeder koji se bio toliko uzjogunio kad su aludirali na njegovo farbanje kose 'plavom noci' nijansom da je novinarima zabranio da to ikad vise spominju. Mislim, samo bi daltonistu promaklo Blairovo sminkaranje. Tko moze zaboraviti one nijanse tekuceg pudera i raznoraznih sredstava za samotamnjenje (fake tan)? I kuvan i pecen. Kosu je ofarbao vec ohoho puta (skoro pa ko ja). Na obrvama i trepavicama sigurno koristi vazeliln. Vazelin, naime, fino izgladi obrve pa onako pristojno izgledaju. Usprkos tome da to ne mora biti tocno, imam nocnu moru u kojoj vidim premijera nam kako si voskom uklanja dlacurde s torza. Mozda se varam. Ali svako malo mi ta scena bode oci i nikako da je se rijesim. Mozda da mislim na nesto pametnije, tipa koji rvacki politicar se moze ovako pohvalit? Aha, aha. Znala sam. Niti jedan. 1:0 za UK. Ipak su to ozbiljne stvari koje su vazne. Vaznije od nekog tamo Brazilca kojeg su specijalci zauvijek fino izmejkapirali u petak u Stockwellu.

Kazu da je pocela sezona godisnjih odmora. Ne bih znala. U UK vlada kapitalisticko-izrabljivacki sistem i nitko ziv si ne moze priustiti prodavanje zjaka po 3-4 tjedna u komadu. Pa tako ni ja, zato sam ovakva zajedljiva drtesina kakva jesam. Naime, prije dan-dva bijah toliko luda, sto od posla, sto od pokusaja da se doslepam do pripizdine u ovom novom londonskom ozracju u kojem se ne zna ni tko pije, ni tko placa, da se nisam mogla sjetiti gdje sparkirah auto. Tj nisam se uopce mogla sjetiti da sam to i napravila. Posla sam pjeske od stanice prema kuci. I na pola puta se sjetila da sam, zapravo, stigla na stanicu s autom. Da mi je kojim slucajem bila neka fina sjekira pri ruci odalamila bih si jednu dobru. Jedino me pomisao na 4. 8. odrzava na zivotu. Pivo, znoj, debeli i bradati i znojni ruzni muskarci, te svinjsko salo, aka cvarci (pork scratchings). Da. Opet. Jer moj zivot smisla nema.

Btw, Bright Eyes, tj Conor Oberst je polu-bog (First Day of My Life, pa ima li ista bolje od toga?)Eto, sad mi je lakse.