Union of the Snake
Mislim da sam u srijedu pregazila zmijetinu na cesti u Mojave pustari. Hm, ako se ispostavi da je tocno, zmijski bogovi ce me uzeti na zub do kraja mi zivota. Naime, nisam imala vremena zakocit jerbo bih inace isla cik-cak po cesti. Jebiga, eto, pregazih zivinu. Do tada sam uspjesno bila izbjegla 2 ptice trkacice koje su u zadnji cas odlucile pretrcat cestu (uopce nemaju veze sa onim likom iz crtica, 300x su manji i uopce nemaju strkljasto duge nokte; ne znam zasto bi ih kojoti uopce i ganjali, nisu veci od, recimo, obicne prepelice ili debele grlice). Dakle, mislim da se zmija onako previjala nakon sto sam je zgazila (barem mi se tako cinilo kad sam uzasnuto pogledavala retrovizor nakon mjesta zlocina). A jebo sad! Znala sam da ce mi se san o zmijama obiti o glavu (sanjah da lezim na pijesku, a 3 zmijetine plaze po meni i onako lagano me grickaju).
Uglavnom, Mojave pustara nema nekih vidljivih turista (cijeli dan boravka tamo vidjeh ne vise od 10 vozila) i to je jedan od bitnih faktora. Hladnija je od Death Valley, ima dosta vegetacije, ukljucujuci i famozna Joshua drveca, raznorazne kaktuse, juniper (opet zaboravljam kljucnu rijec na rvackom??) drveca. Mogla sam se fino i lec posred ceste te slikat se (sto sam i napravila) bez da me zgazi ikakav auto. Dosta cesta je neasfaltirano tako da sam Chevroleta izmucila do besvijesti (nadam se da amortizeri nisu totalno krepali). Ima i Mojave pjescanih dina, po kojima sam opet plazila ko po jajima, da slucajno kakva zvecarka ne iskrsne ispred mene (side winder, ona koja ide dijagonalno po pijesku) jerbo sam na dine isla nakon gazenja zmijetine.
Mojave Desert
Usred svih tih kalifornijskih i nevadskih pustara nalaze se raznorazne vojnicke baze. Nije ni cudo da su Amerikanci vrsili raznorazna nuklearna testiranja bas po takvim mjestima. Nigdje zive duse kilometrima. Takodjer sam si mislila da bi Mojave, recimo, bilo idealno mjesto za rijesit se nepozeljnog lesa. Nestao bi u vrlo kratkom roku. Uzareno sunce i temperatura bi ga odmah raspale, a za ostalo bi se pobrinule raznorazne zivine. U pravom smislu rijeci to bi bila popapala ga maca situacija.
Grand Canyon u Arizoni je isto tako bilo nezaboravno iskustvo: izgleda upravo onako kakvim ga se prikazije na teve: nevjerojatno. Trebala sam se spustit preko kanjona Bright Angel u dolinu rijeke Colorado, put koji je dugacak 18 km i traje 2 dana (dok se spustis dolje, pa onda prespavas, pa onda opet gore). Jedina mana mu je sto je apsolutno zakrcen turistima. Za sparkirat se mozes frigat i kruzit ko blesav dok ne nadjes kakvo mjesto. Djelovi su puni ducana sa raznoraznim suvenirima, turista ko u prici. Na naplatnoj kucici se ceka jedno 20 minuta (to je bilo u ponedjeljak prijepodne: ne usudim se pomisliti koliko se ceka vikendom ili kad je neki praznik).
Grand Canyon
Grand Canyon, s pogledom na Bright Angel kanjon (druga slika i kratkometrazni, ahem, film). A sta cu kad sam otkrila cari moje ditigalne kamere. Sad vas sam djavo moze postediti, aha.
Nevada/Arizona
Sedona, jedno 150 km juzno od Grand Canyona, smjestena u Red Rock-u, mi je bila preporucena, ali usprkos crvenim stijenama koje je okruzuju, sve sto nudi je jos jedna gomila ducana i restorana samo za turiste. Nema nekog svog sarma. Glavna ulica se i sastoji od takve ober-turisticke ponude. A parkiranje je opet bila nocna mora. Za otic u Phoenix nije bilo vremena. Na zalost.
Red Rock Sedona
Pogled na Red Rock Canyon u Sedoni.
Na ulasku iz Arizone u Californiu imala sam vehicle checkpoint. Mislim si ja, koji im je ovo sad, pa ne idem iz drzave u drzavu (dobro, idem, ali nije to internacionalna granica??). Kad ono, zaustave te i pitaju da li unosis kakvo voce ili povrce? Molim? Aj dobro, nemam pojma koja im je ovo for a, ali frajera na tom checkpointu nisam nista skuzila. Ni njegovu jeftinu foru na racun NYPD majice koju sam ponosno imala natandrcenu na sebi. Na kraju se ispostavilo da mu je fora bila u tome da je rekao da mu ne bi bilo krivo da ga uhapsi policajka koja izgleda ko ja? Jeftina fora, da, ali fora koju sam uspjela skuziti tek nakon sat vremena. Jerbo sam mislila da mi je rekao da se ne igram sa NYPD logom jer me oni mogu kaznit. Tako nekako. Kaj ja znam, vrucina mi bila udarila u glavu, pa onda jos taj checkpoint nakon 300 km non stop voznje.
Usput sam se jos zaletila malo po Route 66, stala u Route 66 roadside café gdje su drezdali Rolling Stonesi i gdje su konobarice ko u filmovima (sure, honey!). A na recepciji hotela sam pobrala letak o Sam’s Shooting Emporium gdje sam mogla otici da malo izvjezbam pucanje iz raznoraznog oruzja. Ali ufatila me neka fjaka pa nisam otisla.
Route 66
Uglavnom, u pauzama od bauljanja po najvrucim mjestima na kugli zemaljskoj, drogiram se americkom televizijom. Istina je sto Snoop Dogg I LA Woman kazu, helikopteri u LA fakat imaju kamere. Jucer sam nabasala na 2 policijske akcije koje su bile prenosene u zivo na Fox TV vijestima. Prvi ujutro je bio neki frajer koji je glavinjao LA autoputevima (bio je to neki osumnjiceni za otmicu) sto se prikazivalo, naravno, live. Navecer je neki sasvim stoti frajer ukrao auto i glavinjao jos zesce po nekom drugom LA autoputu (isto tako popraceno kamerom iz helicoptera te ‘mastovitim’ komentarima Fox TV spikera. Na kraju se zabusio u neciju garazu. i ne, nije uopce tako glamurozno kako takve akcije prikaziju u filmovima. Neka sve ide u vrazju mater: izgleda da sam jako puno tople vode otkrila na ovom proputovanju.
|
