California soul
Trecerazredna avantura zvana Xiola se nastavlja. Nakon mondenog LA-a i prekrasne Sequoie (nisam bila sigurna jesam li u Americi ili Japanu od pustih japanskih turista) gdje vidjeh Generala Shermana, tj jedno od najstarijeg drva na svijetu (star je, otprilike, par tisuca godina) nalazim se skoro pa na domak Death Valley.
Sequoia drvece
Vozim ko velika taj automatic (ne znam samo kako cu se ponovo priviknuti na vrazjematerni kuplung), jos nisam spizdila kocnice po vijugavim nizbrdicama. Danas vozeci po cesti broj 155 moradoh paziti na neke bestije koje izgledaju nesto poput vjeverica (mozda su meerkats, ne znam), a koje su posred ceste. I tu sam skoro spizdila kocnice koceci naglo svakih 30 sekundi. Mater im bestijsku! No, problema nije bilo posto cesta nije nesto previse prometna. Bas ko u filmovima: samo pusta prostranstva kilometrima. Ako ste slucajno vozac kamiona i ako su vam spizdjene kocnice, mozete se zaletit u runaway truck lane, oliti traku za prolupane kamione, koja vodi na prasnjavi put do glavne ceste, na kraju koje brdo nasipanog sljunka. Dakle, da se mogu zaustaviti. Sto ni nije losa ideja posto su ceste jako vijugave i spustaju se pod jakim kutem, tako da, iako je auto automatic, moras ubacit u jednu od rucnih nizih brzina da ne moras toliko kociti. Rancheva ko u prici. A vozeci danas popeh se na nadmorsku visinu nesto vecu od 2000 metara. Hipohondar kakav jesam, pitala sam se ‘ocu li dobit visinsku bolest?
Sierra Nevada planine u pozadini.
Cudim se svakakvim stvarima na ovome putu. Recimo, danas hocu podic nesto para na bankomatu. Dobro, vidim ja gdje toga ima i zaletim se. Sa autom, naravno, iako je bankomat bio recimo 300 metara od hotela. I sad dodjem tamo, a kad ono, drive-thru ATM machine. Dakle, ne moras uopce ispulit debelguzu spodobu vanka, nego samo spustis prozorsko staklo i ubacis karticu. Posto sam jako visoka i imam izuzetno dugacke ruke i prste, morala sam ipak izaci van da podignem pare. Pih, i onda se Amerikanci cude kako su debeli! Pa kad ni za podic novce ne moraju izaci iz auta! Nte Boze!
Gigantske porcije svega i svacega (u ovom slucaju ovo je prosjecna porcija za jednog: 5 palacinki sa sirupom od borovnica i slagom). 'Alo, kardioloski odjeljak, molim lijepo!
Benzin sam opet kupovala na zastarjeli europski nacin: dodjes na pumpu, nabacis turbo engleski naglasak i pitas trepcuci trepavicama da ja to nista ne razumim sa kupovanjem benzina gotovinom i placanju unaprijed. Pali svaki puta.
Na teveu sve sto reklamiraju su gigantske porcije hrane, lijekovi koji se daju na lijecnicki recept i aute koji prosjecnom seljackom Europljaninu izgledaju poput tenkova (Amerikanci i njihova opsesija sa ogromnim autetinama). Ova moja iznajmljena bijeda od Chevroleta (Classic) bi se u UK okarakterizirala kao family car. Ovdje nije ni za pod kutni zub. Vidjeh i par reklama za botox. Rokenrol!
Po putu imaju oznake tipa ne bacajte smece inace cemo vam jebat mater. Dobro, ne bas tako, ali mogu te oglobit 1000 USD. Svaka im cast. Ja bih stavila da je globa jos i veca. Novcanom kaznom protiv lijencuga: tako treba! Tek je sad postalo vruce, kad se nakon par sati doslepah do Lone Pine-a koji ima jedno raskrsce, jedan semafor i jedan jedini ducan. A u ducanu sam se zabavila prolistavajuci najnoviji broj intenzivno zanimljivog casopisa Guns & Ammo koji je imao veliki podnaslov "Featuring home defence shotguns: what you need to know". Pokusavah biti kul i ne zjakati ko u cudo neko u puske koje stoje u staklenom ormaru odmah do cipsa. Ono, kaj mi je danas na shopping listi? Gigantska porcija rebaraca, 5-litarski tetrapak soka, 2 kilsko pakiranje keksa i, ah, da, zmanjkalo nam je oruzja, deder da si nabavimo jos jedno. Amerika, ih! Zlu ne trebalo.
Svejedno, uopce mi se ne vraca natrag iako su me, naravno, uslikali i fingerprintali na ulasku, I sto su me cinili da si izujem cipiele jerbo da, naravno, svasta sam bila skrila tamo u dzonovima (e, u tom trenutku sam si morala pregrist jezik jerbo su me tako vec bili raspizdili prtljajuci sa svim i svacim). I sto me je nakon imigracijske kontrole docekala ogromna sliketina Dab(l)ja-a sa uzrecicom Welcome to the United States of America. Hm, nekako si mislim da bi mozda bila dobra ideja ovako napravit turu Bible belta slijedeci puta.
Sutra cu zabrazdit u Death Valley, usprkos tome sto je Zabriskie Point zatvoren poradi nekih radova na novoj cesti. Vec sad me fata jeza od zmijetina, skorpiona te raznoraznih ostalih bestija koje obitavaju u ovim krajevima.
Na putu za Death Valley (395 cesta).
Za kraj da kazem da sam nasla srodnu dusu u Gastonu koji ni nakon ohoho godina zivota u LA-u ne moze smislit japanke. Respect!
Samo za Gastona i Marisi (Venice Beach).
|
