The Last Broadcast

How to stay calm for dummies, part 1

London vikendom nije nista manje pun nego preko tjedna. Pogotovo u Kings Cross predjelu. Tamo se, naime, obnavlja citav taj dio. Iliti regeneracija. Da ne bude vise onako seedy, sa crack dealerima i kurvama. Tko je spekulant sa nekretninama znat ce sad kupit nesto, preuredit i onda se cerekat gledajuci kako je nekretnina porasla u vrijednosti jedno 5-6 puta (nedavno se prodavala neka garaza u jako posh dijelu Londona, Kensington, za negdje 250,000 funti; pa si sad misli). Pa gradi se novi terminal za Eurostar. I preuredjuju citavu stanicu podzemne, gdje se racva jedno 5-6 linija. Vec skoro godinu dana prolazim kroz tu stanicu i uvijek spusim izlaz. Jednostavno se izgubim ko mali Ivica na placu.

Rad vikendom = dernek za popizdit! Dakle, dok se covjeka nesto ne pocne ticati, boli ga briga. Tako i mene, da ne bi mislili da se izdvajam iz vecinske mase. Dok mi nije na nos pocelo izlazit raditi vikendom. No, sto je tu cudno, pomislili biste (a uopce ne bi jer vas uopce ne zanima, no idem dalje mljet bez pardona)? Neki kolege koji ne rade vikendom klikcu od ushita kad im se spomene rad vikendom: kao, vele da se toliko toga moze napravit vikendom. Mislim, iz kojeg suncevog sistema su oni ispali? Tko ziv odgovara na mailove vikendom? Ili na telefonske pozive? Oni iz dezurnih ludara se ne racunaju. Nego tamo visis kao skoro pa inventar jerbo si na 'duznosti', dakle, ako volonteri nesto zajebu da ih vadis iz (necu ipak bit toliko prosta)... Recimo, jucer sam se hvatala ukostac sa kasom koja se nije htjela otvoriti: fascinantno, zar ne? Jerbo nema se para platit ekstra vikend osoblje. Sad svaki puta kad vidim radnike u ducanima ili bilo gdje vikendom imam potpuno razumijevanje. Da i ne govorim o druzenjima, izlascima i inim stvarima koje vole (polu)mladi. Dok svi dernece vikendom, ja radim. Dok ja pljesnivim 2 dana doma preko tjedna svi rade. Kakav logicki sud bi sad tu isao?

Vikendom su u toku radovi na pruzi. Punom parom. Dakle, pogodna platforma za luzere big time. Kao jucer ujutro. 2 sata da se prijedje jedno 80km. Presjedanje 2x i onda jos drndanje na Northern Line (aka Smrdljiva Line). Zabava do jaja! Problem je taj sto vecina ljudi u pjesackom prometu su vikendzije, iliti normalni ljudi, a ne moroni poput mene, koji vikendom ne rade nego se zabavljaju. Gegaju s noge na nogu. A ja se strmopizdjujem kao furija i preskacem ih u troskoku jerbo moram biti na poslu. Za bolji efekt raspalim Chemical Brotherse. Majci, kako se brzo stize na posao ako ti, recimo, svira Morning Lemon. Beat this, suckers! Iliti kako na kraju pjesme ide - Take that, motherfuckers! Vidim da cu si morati napraviti playlistu zvanu Pobjesnjeli komjuter.

A mozda je to sve samo zato jer sam si ijopet natandrcila novu originalnu Kabbalah crvenu vunenu trakicu? Ih, sad kad me sreca i ljubav pocnu natezat ko u prici jerbo Kabbalah na lijevom, neka brazilska (senhor de bonfim...) traka na desnom zapescu (zuta - za nadu; Gruzijac, Bog ga blagoslovio, ima ljubicastu - za ljubav). Mislim, ono, Zeus bi se bio mijenjao sa mnom da je mogao. Skromnost da je vrlina? Pih!

Dakle, rogobori se za Toncijevu ostavku. Sad se fino otrijeznio i nadam se, spustio na zemlju, od pobjede koja je bila ekvivalent case mlake Cedevite. Kao, trebao bi odstupit u korist Gordon Browna. Hm, jednom davno sam sanjala Gordona. U detalje necu ulaziti. Vec vidim naslovnicu u The Sun-u: It's a shocker! Prime Minister trapped in shockingly explicit dream by a commoner.