The Last Broadcast

Boogie Nights

Potaknuta nedavnim iskustvom 'vatanja zadnjeg vlaka za pripizdinu, pokusat cu opisati cari i ne-takve-cari zivota u pripizdini u odnosu na 8-milijunsku mondenu svjetsku metropolu zvanu London. Dakle, zasto ja jos uvijek zivim u pripizdini, a ne tamo gdje bih se mogla razbaskarit do sitnih sati bez da svakih pola sata gledam na sat da slucajno ne zakasnim na zadnji vlak? Nije to ni tako lose, igram na Pepeljuga-kartu, dakle, na onu foru 'Ah, gdje je nestala ova misteriozna spodoba?' Misteriozna karta, da. Ima jos i drugo ime (ono realnije): ona seljoberska.

Pa ovako: kao prvo, gdje bih ja u metropoletini mogla sebi priustiti kucu (dobro, onu semi-detached, ali kuca je kuca) sa ogromnim vrtom? Nigdje. Eventualno bih se mogla strpati u nesto zvano kutija za cipele za masnu valutu zvanu funta sterling (nema tu ojrova). Od vrta ni V ne bih mogla vidit. Dakle, ne bih mogla saditi povrce, okopavat vrt, pipkat po cvijecu, vristat 100 na sat od straha ako primijetim kakvu zabetinu ili lisicu ili fazana ili gusjenicu kako se seretski secu po travnjaku.

Luda zabava i bancevanje u pripizdini takodjer nije za odbaciti: jedino sto radi do recimo pola noci su pubovi. Tamo ne idem, iako sam pivopija. I jedan mali market otvoren 24 sata. Kina nema (najblize kino je udaljeno circa 15 km). Do najblizeg ducana imam 30 sekundi, ali zatvara se u 18:30, vrijeme dok se ja jos uvelike zabavljam i dernecim na prepunom vlaku. Slijedeci najblizi ducan: moras tamo s autom jerbo ti inace ne gine 20 minuta pjesacenja. U jednom smjeru. Ponekada se organiziraju neki seoski derneci do jaja tipa seoski plesovi i pjesme (nekad cak i u stalama: barn dancing). Ludilo!! Ili ima neki kino klub u kojem se mozes izludit do mile volje. Recimo, izdivljas se tamo od 17 do 19 sati. Dangerous living seoski style!

Da, na to mogu stilom vrhunskog ostroumnog pisca nadovezati i cinjenicu da od ducana ima ih negdje recimo circa 10, od kojih su barem 4 dubiozne kvalitete. Najradikalniji ducan s robom su Next i Marks & Spencer. Cutting edge fashion it ain't! A sve se kompletno zatvara najkasnije do 17.30. Dakle, ovo govori da je proporcija populacije penzica i majki s djecom predskolske dobi relativno ogromna. Radna kljuseta poput mene nitko ne sljivi.

Muzeja nema. Turistickih atrakcija nema. Cak nije ni na moru. Zato se za kraljicine raznorazne jubileje organiziraju ulicna bancevanja kompletna s britanskim papirnatim zastavicama i pratecim sesirima. I citira se Churchill (ovo je ipak kraj koji predstavlja njegov unuk Right Honourable Nicholas Soames). I serviraju se sendvici od krastavaca, rezani u male trokutice. Mislim da ciabatta jos nije prodrla u ove krajeve. Pod egzotiku spada da si iz Francuske, recimo. Hrvatsku da i ne spomnijem.

Jadna ti majka tvoja ako zakasnis na zadnji vlak koji ide u pola noci. Zato je ovaj na koji sam stigla nakon Rufusovog koncerta bio dupkom pun. Dakle, vidim da nisam jedini turbo luzer koji mora prekidat uzivanje u gradskim zabavama kad su najbolji. Jos mi je zena na salteru popila mozak sa time da moja karta nije vrijedila (prokleta privatizacija zeljeznice, ne zelim vise cuti za nju!). Reko' samoj sebi, fuckin' hell, penjem se ja na ovaj vlak pa makar morala istovremeno ovce gonit s desnom i shihat s lijevom rukom svaki dan od 5 do 6 ujutro. Ne znam da li to spada pod svercanje, no nitko me nije challengirao.

Susjeda raspaljuje Elvisa s lijeve, susjed Kylie s desne strane. Ja raspaljujem Boogie Nights. Aj nek' mi netko nadje 'vakvo kvalitetan odnos do zivota, ja da ga vidim! Seljaci know how to have fun. Iliti da parafraziram Madonninu majicu Seljaci do it better!

Kome se da, moze procitati recenziju Rufusovog koncerta odje.

Samo da se zna (tj da se rascisti nesporazum, naravno): Tony Blair se ne kvarca niti se tracka sa sredstvima za zatamnjenje poput St Tropeza. Njegova preplanula boja je, ofkors, posljedica ubitacnog sunca koje obicno upaci u Londonu. Zar ste sumnjali u ista drugo? Nevjernici jedni! Glavno da smo spickali Rover i ostavili 5000 ljudi bez posla.