Gay Messiah cometh!
Dakle, bijah, vidjeh, zamalo umrijeh od odusevljenja. Rufus was 'here! Dosao je, odsvirao, slomio mi srce (jerbo je stopostotni gejpeder, o cemu vise malo kasnije, op. a.), skoro mi prouzrokovao da me je herz strefio (pokusavajuci se ukrcati na zadnji vlak za pripizdinu), ali, boy, OH BOY, koji perfomance! Idemo redom.
Na pocetku odmah da rascistim tko je tko: dakle, frend i ja smo obojica luzeri jerbo radimo vikendom, ali za Rufusa velim ja njemu, isplati se istrpit (evo ga na, on jutros radi vec od 6:45, a ja arisokratska guzica tek od podneva). Kaze on, je, nemam ja pojma tko je taj Rufus, ovo-ono, ja njemu, daj seljak jedan, nemoj mi to govoriti da se ne raznerviram (cak mi i sefica zna tko je Rufus!). No, dobro, pustimo sad bespotrebne pricice i posalice.
Niti on, niti ja nikad jos ne bijasmo u Shepherd's Bush Empireu. Prvo sto mi kaze kad se sretosmo je "Daaaj, kakav je ovo kvart, vec su me propositionali za sex 3 puta!!" Buahahahaha, velim ja, znaci da si zgodan, mene jos nikad nije nitko s neba pa u rebra to pitao 'vako na ulici. No, mozda je Shepherd's Bush neka gejpederska cruising Mecca, ne znam. E, da, i situacija je identicna kao kad pricam rvacki s Marisi, jos i gora: ne upotrebljavamo shatro-kvazi-bosanski, nego odrapimo odmah po engleskom i nakon 5 minuta skuzimo da bi ipak bilo bolje da pricamo na rvackom. I tako, 5 minuta engleskog, 3 minute rvackog i tako u krug.
Nakon prodavanja zjaka po slasticarnicama, uputismo se u Empire. Naravno da nam je bio pred nosom, ali ne, slijepe kokoshetine to ne vide, nego idu dalje, i tek nakon 5 minuta skuzimo da, zapravo, slijedimo jedan drugog, a niti jedan od nas pojma nema kamo idemo. Uglavnom, pisalo je ogromnim neonskim slovima u crvenom tonu 'CARLING EMPIRE' (sve te koncertne dvorane su u vlasnistvu te neke megalomanske pivovare pa su preimenovane, kao Carling Academy za Brixton Academy, ali idem ja po starome). Da, to nam je promaklo. Nema veze.
Dvorana je duplo manja nego Brixton Academu. Zapravo je totalna prcvarnica od dvorane. I vec ih je bio pun sipak kad smo dosli oko 20.00 sati (sat vremena nakon sto su poceli pustati ljude unutra). Nema veze, dobih Guinness u ruke i bijah polusretna.
Uglavnom, da sad ne duljim, bijase predgrupa, ali to nas se nije ticalo. Bila sam ljuta jer smo razgovarali o svjetskom prventsvu u umjetnickom klizanju kojeg sam, izgleda, propustila! Wargh! Rufus je zapoceo oko 21 sat, i sto da kazem? Njegov stil se ne moze ukalupiti u jedan zanr. Ima tu svega: balada, cudnovatih aranzmana (cesto cujem rijec 'barok' koja se upotrebljava da se opise njegova muzika). Mali je fantastican. U pauzi izmedju pjesama vodi kratki, neobavezni razgovor sa publikom: oprao je bio i papu i posvetio mu ovu pjesmu. Bila je tu, naravno, i posveta Jeff Buckleyu (Memphis Skyline), posveta ocu (Loudon Wainwright) i sestri (Martha). Pocastio nas je i sa divnim coverom Across the Universe od Beatlesa. Na kraju je rekao da je on 'very naughty boy which I suppose, is a good thing'. Phwoar, Rufus, nemoj mi zabijati nos u ledja! Dakle, nista od moje namjere da mu bacim par grudnjaka na pozornicu. Onda sam malko cmoljila u dusi jer sam se sjetila da gejpederi ne trzaju na zenske grudnjake (ili barem na grudnjake ponudjene od strane zena). Hallelujah je izmasakrirao jerbo je dao babama iz prateceg benda da to otpjevaju. Utapljala sam tugu pregolemu u Guinnessu.
Bucimire, Kepec power, na zalost, nije palio. Dvorana je bila puna ko zreli sipak. Vidjeh nula bodova 90% vremena. Cak sam se mijenjala on and off sa jos jednom kepecicom koja nije nista vidjela: ono, kao gle, tu je malesni otvor, vidi mu se glava, daj dodji tu da mozemo vidjet. I onda nakon 5 sekundi bi se pomaknula necija glavurda i gotovo: totalna pomrcina. Pa sam se zabavljala razmisljajuci o reflektorima koji su obasijavali Rufusa. Jerbo to sam jedino i vidjela. Frenda to uopce nije diralo: sve je vidio. Ima metar devedeset. Mrzila sam ga. Iako se galantno bio ponudio da me digne u zrak. Je, mislim si, mos' mislit, ako hoces osjetiti kako je to da te trotonski slon zgromi, onda...
Koliko paragrafa, koliko izmlacene prazne slame! Rufus se vracao 2 puta na bis. Sve skupa je svirao nesto vise od 2 sata. Pred kraj je pocao svlacit bijelu si kosulju. Puls mi je poceo ubrzano raditi jer su se glave maknule i vidjela sam mu torzo! I to goli (da, goli!)! Onda si je stavio velika leptirova krila, tiaru i neke stikletine i raspalio Oh What A World!, koja se na kraju razvije u totalni over the top Bolero. Svi smo bili opcinjeni. I priprijetio nam je da ce slijedeci puta doci u Brixton Academy. Ma, samo dodji, Rufuse, bejbe, za tebe sam spremna propustiti i zadnji vlak za pripizdinu i spavati u uredu. It must be love!
Men reading fashion magazines
Oh what a world
It seems we live in
Straight man
Oh what a world
We live in
...
Why am I always on a plane or a fast train
Oh what a world my parents gave me
Always
Travellin' but not in love
Still I think I'm doin' fine
Wouldn't it be a lovely headline
Life is beautiful
Eto, svako zlo za neko dobro. Da sam upala na londonski maraton (danas se odrzava), ne bih mogla sliniti nad Rufusom. I da. Frend sad zna tko je Rufus. I svidja mu se. Pih, moj besprijekorni ukus nikada ne podbaci!
|
