The Last Broadcast

A Rainy Night in Provincijska Avet, aka Selendra

Crtice iz provincije, iliti kao pandan Glorijinoj rubrici “S kraljevskih dvora”.

Apsolutno nema promjene u provincijskom (pardon, kraljevskom) životu. Nitko baš ni ne trepne okom kad se dijaspora vraća kući. Nije to kao nekada, kada bi se svi provincijalci sjatili slineći nad bijelom Mečkom sa Dojčland registarskim tablicama kako se sparkirava u mahali. Sad je sve to Europska Unija, slobodna trgovina, Schengenski sporazum, nisi šljivljen ni pol posto (obožavam pasiv u rvackom jeziku). Nije ni provincija ono što je nekada bila: ah, sudbo kleta, što mi učini?

Pošto se spremam otići u metropolu za 24 sata, ‘vata me frka ‘oću li se izgubit? Mislim, nabadam po Londonu k’o riba na suhom, navigiram kroz zamršeni sistem podzemne u New Yorku (i to bez plana, kao ja sam mega-kul i onda spušim pa se nađem u dubokom Queensu umjesto na Upper West Side, ali nema veze, ja sam faca s placa: fala ti majko što si me tako pametnu rodila!), a sad me prpa kako, gdje, kada ću štancati kartu u tramvaju? Teška seljoberčina. Pomoći mi definitivno nema. Trebam se pomiriti sa tom činjenicom.

Inače, se totalno vakumiram ovdje (nit’ znam koji je dan u tjednu, nit’ znam kako se zovem), ipak se uspijeh kulturno uzdignut do neviđenih veleumnih visina: naime, riješih Guardianov kviz kulturnih zbivanja 2004. – 20 od 35 bodova. Čisto solidno, s obzirom da sam apsolutni analfabeta za operu i kazalište. A za dži-si-ejč-kju kviz za wannabe-codebreakers ne’am mozga. Nit impulsa da ćubim na netu. Ali i ovako ne bih mogla ni prismrdit u tu organizaciju jerbo se još uvijek ne namjeravam zakleti Ma’am da ću biti sluga njezin pokorni (odbijam biti subject: priznajem biti samo citizen). Obavještajna vladina služba kojoj je zadatak praćenje “aktivnosti” po svijetu u ime nacionalne bezbednosti (evo, sad mi pada na pamet Miroslav Lazanski, onako šeretski naslonjen na tenk – neš’ ti asocijacije!). Mislim, mogu ja mozgat koliko hoću, ali nemam ga uopće, dakle, badava mi sve ovo. Mogu samo tupo buljiti i vidjet sve, uključujući i krave šarulje, same ne iole suvislo inteligentan odgovor.

Dosta je bilo trabunjanja u prazno. Zanimljivosti u provinciji se uglavnom svode na trećerazredno lamentiranje o životu, življenju, svinjskom pečenju, te da li je susjed izgradio već treću garažu zaredom. Djeco, idite s mirom naprijed. Ne sekirajte se. Choose life. Choose provincija. Kad vam ja kažem.