The Last Broadcast

"My dad left home when I was eight. You know what he said to me? Have fun, stay single. I was eight."

E, pa znala sam. Charles Clarke, novi ministar vanjskih poslova zdusno nastavlja David Blunkettovu namjeru sa uvodjenjem osobnih iskaznica. Jucer navecer parlament je izglasao 'da'. Ma, super. Ajmo se sad svi izlegitimirati, upravo je to sto nam treba. Da se zna tocno tko smo, sto smo, gdje zivimo, sto radimo. Ko fol to vlada jos ne zna. Mos' mislit. Dakle, opet se ima para za bacanje. Ali kada dodju na red skole, bolnice, ceste, javni prijevoz, place radnika u javnim sluzbama, e, onda se nema, onda idu spike poput 'Pa otkuda nama to? Ako hocete promjene na bolje morat cemo povecati poreze.' A sada? Gle cuda, novci padaju s neba. Koji luzer odbije izvaditi si osobnu, placa globu od 1,500 funti. Dobro, ajde sad, teoretski nisam toliko protiv njih (s obzirom da je poanta osobnih da se uvijek nose sa sobom, sad ovdje odmah kontradiktiram samu sebe, luzer kakav jesam), ali sam protiv nosenja inih sa sobom u svakom trenutku jer te neka nazovi ovlastena spodoba moze zaustaviti i legitimirati te. Zasto? Pa samo zato, da vidimo da slucajno niste neki tamo bradati covjek sa turbanom na glavi koji nam je trn u peti. Ili da jednostavno niste neki koji bi mogao liciti na onoga sa nase 'nepozeljne' liste. Znate, osobne iskaznice pomazu u borbi protiv kriminala, terorizma i inih postapalickih rijeci kojima se politicari vole kititi (citaj: laprdati frazetine koje bi nam ko fol trebale unijeti strah u kosti i strahopostovanje prema autoritetu, koji se, jeli, bezuvjetno mora postivati). Zapravo, meni i ovako ovo sve skupa nista ne znaci. Kao drzavljanin Slovenije, a prije i Jugoslavije, posjedujem osobnu od svoje 18. godine. Dobro se sjecam kako su me svako malo legitimirali zadnju godinu koju sam provela u Zagrebu. I maltretirali me: em zbog toga sto sam zivjela u Zagrebu, a u osobnoj mi pise stalno mjesto boravka: Slovenija ('Pa kako to? Zasto? Otkud ti u Zagrebu? Jel imas prebivalisnu dozvolu?' Ma nosi se u vrazju mater, ali mos' mislit kako bih im to rekla u facu); em zato jer u to vrijeme nisam bas konvencionalno izgledala (zacudo, zdrapani izgled mi nikada bas nije pomogao kod legitimiranja).

Na kraju ce opet biti po starom: psi laju, karavana prolazi, osobne ce uvesti po zakonu za par godina, suti i radi kako ti kazu. Na zalost.

PS Samo za Uda-Muda: eto, ja mislila da je moj autorsko-prposno-prozno-prozaicni stil pisanja dao do znanja da se bas i ne udajem za Hasbndtubi (aka Mladozenja), a kad ono, vidim, vrag je uzeo salu (pih, vidim da nitko ne kuzi velski humor). Dakle, zenidbe nece biti, zvanicno objavljujem kameno-teskog srca. Dakle, nema janjetine, nema cevapa, nema pleh muzike. Pridrzavam sva prava da zadrzim vec primljene vjencane poklone. Fala.