The Last Broadcast

Dean and the Weenies say...

Jucer se navrsila 20.-godisnjica katastrofe u indijskom gradu Bhopalu, kada je iz tvornice, koja je proizvodila pesticide (vlasnik Union Carbide, americka multikompanija), iscurio plin metil izocijanit (MIC). Sjecam se kada se to desilo, prije svega se sjecam po potresnim snimkama zrtava, kako su uzasno izgledali, kako ih je udisanje tog plina unakazilo i unistilo tik pred samu smrt. Tisuce ih je pomrlo dok su spavali, tisuce ih je pomrlo pokusavajuci pobjeci: voda im je curila iz ociju, ubojita bol u plucima, u nemogucnosti da reguliraju tjelesne funkcije. Kakve su to muke umirucih bile, ne mogu ni zamisliti. A tek tisuce ljudi koji su prezivjeli, ali koji se i dan danas moraju nositi sa tragicnim posljedicama. I nitko ih ne ferma ni pol posto. Union Carbide vise ne postoji: kako vec biva sa multinacionalkama, prodali su se jednoj drugoj multinacionalki zvanoj Dow Chemicals. Koja, naravno, pere ruke od svega. Naime, dok je jos postojao, Union Carbide je platio mizernu svotu indijskoj vladi, 250 milijuna GBP (dogovor izmedju njih i vlade), tj svakom osakacenom covjeku po 300 GBP; svakom rodjaku zrtve po 1200 GBP (to je tek pola cijele svote koja se trebala isplatiti; ostalo fino lezu u vladinim kovcezima, kamate rastu, u korist vlade, naravno). Klauzula u toj nagodbi je bila da sa time Union Carbide se oslobadja svake daljnje odgovornosti.

Posoji par aktivista koji se i dalje bore za pravdu. Ali nitko se ne obazire na njih. Vlada ih se sjeti samo onda kada treba napraviti kakvu reportazu o Bhopalu pa ih onda kao neke adute izvuce iz rukava. Vecinu vremena ih pomete pod tepih, kako bi ovdje rekli - out of sight, out of mind. Union Carbide se nikada nije ni potrudio barem pocistiti okolis nakon nesrece: raznorazne kemikalije se jos uvijek nalaze u tlu i u vodi za pice. Naravno, koga pak to briga pa se nista niti ne poduzima. Union Carbide je pobrao svoje maslo. Uostalom, procitajte ovdje. Razlog za cijelu katastrofu: ignoriranje sigurnosti na radu na ustrb profita, mislim, nista novo. Na zalost. Amerika odbija izruciti Warrena Andersona, direktora Union Carbidea Indiji. Dow Chemicals tvrdi da se cijela zalosna saga njih uopce ne tice. Naravno. Sto je par tisuca umrlih, siromasnih, beznacajnih Indijaca, kada su milijuni dolara profita bili u pitanju? Pa njih je dovoljno samo malo potapsati po glavi da se cijela afera zaboravi. Malo im onako, simbolicki platimo, da ipak ne vele, je li, da nismo uskokogrudni i skrtice.

Sve sto imam za reci je dio refrena Dean and the Weenies pjesme Fuck You: Fuck Union Carbide! Nije bas elokventno, ali u nedostatku boljega... Inace, pjesma je dio filma Mondo New York.

Inace, moto Dow Chemicalsa je Living. Improved daily. Nek dodju u Bhopal i to kazu.