The Last Broadcast

Walk on the Wild Side

Kako sam odnedavno pocela brljavit po online verziji New York Timesa, naisla sam na clanak koji slikovito opisuje gentrifikaciju kvarta Lower East Side (gospodja Zimmer i kcerka Amy). Naime, taj kvart je tradicionalno oduvijek bio asociran sa siromasnim i tek pristiglim emigrantima (Kinezi, Korejci, Rusi, Talijani): bilo je jeftino tamo stanovati. Tipicne zgrade su tzv. tenements: ako se itko zaleti tamo, moze otici u fantastican muzej Tenement House Museum, gdje ce vas odvest u jednu od tih zgrada i ispricat vam povijest kvarta i emigranata koji su pristizali tamo (mozes se tocno zamislit kakav je to zivot mogao biti, onako natlacen u mali prostor, bez ikakve privatnosti). Obicno su cijele obitelji bile smjestene u stanu sa jednom ili eventualno dvije sobe i kuhinjom (bez, naravno, kupaonice i wc-a: to se nalazilo na hodniku i dijelilo se). Pedesetih godina 20. stoljeca najamnina je iznosila nekih 18 dolara mjesecno. Sada se za te stanove placa 2,000 dolara mjesecno. Nicu trendy ducani, useljavaju se mladi, urbani profesionalci. Placa se 1,50 dolara za kavu, umjesto uobicajenih 50 centi. Desava se tipican proces gentrifikacije kao i u svakom vecem gradu: sto se prije smatralo siromasnom cetvrti i u koju se nitko prije ni u ludilu svojom voljom ne bi uselio, sad se smatra uber-trendy i hip, i sa samim time polako postaje elitno, postaje in. "Starosjedioci" se zale na dobrostojece "pridoslice" jer kao narusavaju ravnotezu kvarta, donose sa sobom svoju veliku kupovnu moc, te sa samim time podizu cijene i polako cine kvart skupim i nedostiznim. Ne svidjaju im se mjesta gdje sam mozes narucit panini i Starbucks kavu, sve po (za tradicionalna LES mjerila) visokim cijenama. Jedan od poznatijih stanovnika LES je bio i William Burroughs (The Bowery). Ista stvar i u Londonu, pocevsi od Notting Hilla, pa sve to istocnog Londona, pogotovo cetvrti Hoxton. Ili kvarta Leith u Edunburghu ("Trainspotting"). Ne znam cemu se cudim, takvi ciklicke pojave su nesto sasvim normalno. Hm, sad samo jos da odgovorim onome generalu iz Zimbabwea koji mi je poslao mail u vezi onih 5 milja dolara koje hoce sklonit na sigurno (da ih se ne docepa neki diktator, ah, kako su obzirni), tj na moj racun u banci...

Za kraj, zivio novi Apple iMac G5. Bez kutijetine sa strane, samo monitor i tastatura: genijalno.