The Last Broadcast

Serbus pripizdino, crkla dabogda!

A sad malo o pripizdinetini/vukojebini u kojoj trenutno boravim. Iz koje, reklo bi se, potječem, ali zapravo nemam blage veze sa tim krajem. Stvarno ne kužim kako je meni tu koma kada je, u biti, stravično zanimljivo. Recimo, prije par dana bila je neka proslavetina. Pored moje bivše osnovne škole. Nemam pojma kaj se slavilo, ali slavilo se je. Slavi se tako svako ljeto i to slavlje traje po 3 dana. Muzika dreždi preko razglasa, pojavi se neki cijeli bog-te-pitaj-kakav luna park, cike i vike na pretek. Kiseliša za lokat koliko hoćeš. I sva 3 dana ludilo traje sve do 3:30 ujutro: Zagrebe, pojedi se! Eto, takva kulturna i nadasve uber-trendy manifestacija, a ja se još žalim: bah, neki ljudi nikada nisu zadovoljni.

Onda, ogromni Merkator koji se otvorio prije 18 mjeseci. Tamo se sad zna sjatit sva populacija od 3,5 ljudi ovog kraja.
Parkir placa koliko hoćes, jebo, pa izgleda kao Tesco/Sainsbury´s/Waitrose u malome. Nema više centra sela kao takvog, to je sad Mercator. I ovako je centar oduvijek izgledao kao sablast/avet, a tek sad: uživancija! Preporučam se ako neki nadobudni mladi režiser hoće režirat kakav trećerazredni hororac. Kad je Mercator zatvoren, ispred njega se sjati “alternativna” populacija ove selendretine u obliku skateboardera. Lokalna penzićka populacija strepi pred najezdom: wow, heavy, man! Confused? You bet!

Kao šlag na kraju, u subotu se slavi još jedan kulturno-umjetnički događaj: tzv. Gasilska noč. Moram li išta još spominjati u vezi ove manifestacije bratstva, jedinstva i lokanja do besvijesti? Ako netko živi u mjestu u kojem postoji još bogatiji dijapazon kulturoloških i druželjubivih događanja, i gdje su ljudi tak dobre ćudi, molim da mi se javi. Za ozbiljno. Pa da se onda razračunamo.

Još samo ovo: nemrem stavljat nikakve sliketine jerbo moji imaju samo rudimentarne programe. I još sam prisiljena koristit se PC-jem umjesto iBookom. Plus još dial-up vezetina umjesto broadbanda. Lord, help me!