The Last Broadcast

Da ili ne?

100-godisnjak je izbjegao zatvor zbog ubojstva vlastite zene bez predumisljaja: sudija je na kraju dosao do zakljucka (na temelju dokaza) da je Bernard Heginbotham to napravio "iz ljubavi". Naime, Bernardova zena Ida (sa kojom je bio u braku 67 godina i podigli su 6 djece) je bila bolesna i vrlo slaba i ovo joj je bio vec ne znam koji staracki dom koji je bila promijenila. Trebala se je jos 1x preseliti iz ovog sadasnjeg koji se zatvarao, ali Bernard je dosao do zakljucka da bi to bilo previse za Idu (a i taj novi dom je bio dosta daleko, tako da Bernard ne bi mogao posjecivati svoju zenu svaki dan kao sto je to inace bio cinio), tj da bi joj to bilo mucenje koje on nije htio niti gledati, niti dati da ona opet osjeti. Inace, Bernard se brinuo za Idu dugi niz godina i kada je saznao da ce Idu opet morat selit, postao je vrlo uznemiren, te je nakon nekog vremena odlucio da bi Idu htio postedit svega toga. Uzeo je noz i ranio Idu koja je umrla slijedeci dan. Bernard je na sudjenju sve priznao.

Moze li se Bernardov postupak okarakterizirati kao "cin ljubavi"? Mislim da nisam kompetentna o tome suditi jer imam cvrsto stajaliste o eutanaziji (a mislim da je to bila jedna vrsta eutanazije): dakle, slazem se sa time. Ako bih bila ozbiljno bolesna i ako bi mi se kvaliteta zivota naglo pogorsala, mislim da bih ja onda htjela odluciti kad i kako da odem. Ne zelim ovisiti o drugima, ne zelim postati samo ljustura koja se odrzava na zivotu. Mislim da zivot kao zivot cini jos puno drugih stvari od samog "postojanja". Jedino mi nije jasno sto je o svemu tome mislila Ida. Da li ju je Bernard pitao? Da li je bila "compos mentis"? Kako bilo da bilo, vjerujem da Bernard nije to olako ucinio.

Za Akrapa, Serpica, Bernarda P. i ostale: posao je mrak, putovanje je (kao sto sam i pretpostavila) koma, ne vracam se prije 20 sati navecer, i ponekad moram radit vikendom. You win some, you lose some. A sad gibam, ne mogu vise guzicu lijeno povlaciti po kuci, sad sve ujutro iziskuje "military precision".