The Last Broadcast

I will skive, skive and skive again!

Citajuci o tragicnoj eksploziji koja se desila prosli tjedan u Glasgowu (u kvartu u kojem sam zivjela 9 godina), sjetila sam se grada i ljudi koji zive u njemu, Glasgwegians. Zabavni, sarmantni, ponosni. Specificni. Ako je itko ikad gledao komediju Rab C Nesbitt, e, to je stereotip Glasgwegiana: working-class hero kao sto bi Lennon rekao. Zivi u ubij-boze kvartu Govan sa zenom i dvoje djece, otpusten sa posla (sto je i bio slucaj u Glasgowu nakon sto je teska industrija i brodogradnja propala), vecinu vremena provodi u pub-u sa najboljim frendom Jamesie-em i osvrce se na svijet sa svojim specificnim rjecnikom i filozofijom. Mali covjek sa velikim srcem. Underdog. My kind of man.

"Know the best thing yi can say about Rothesay? At least it isnae Dunoon. What a gaff that is, by the way. All the atmosphere of the interior of a wardrobe. Built for the nuclear age. Only toon in the hemisphere to have achieved total meltdown of the human spirit. Even saying the name makes yi feel as if its started drizzling on the roof of your mouth. Dun-oon!"

Tko ne zna o Skotskoj ne moze se smijat ovoj izjavi. A i napisana je na dijalektu tipicnog Glasgwegiana. Tko je ikad bio u Glasgowu skuzit ce o cemu pricam.