The Last Broadcast

Michael Landy

Michael Landy (41), umjetnik iz juznog Londona. Najpoznatije djelo do sada mu je 'Breakdown' gdje je unistio sve materijalne stvari sto je ikada posjedovao. Dosta genijalna ideja, mora se priznati. I dosta radikalna. Jer, pitaj prosjecnog covjeka na ulici da to napravi, pa da vidis sta ce ti reci. Moram priznati da ni ja ne bih mogla satrati svo materijalno vlasnistvo. Za neke stvari sam toliko emocionalno vezana da su jednostavno dio mene. Ali ovo sto je Michael napravio, svaka cast. Trebalo mu je sve skupa 2 tjedna da se rijesi sve ukupno 7006 stvari.
Najprije je proveo 3 godine sistematski katalogizirajuci svaku stvarcicu: dao im je broj, svrstao ih je u razlicite kategorije. Onda bi ih rasturio na njihove osnovne komponente, zajedno sa asistentima (koji su bili obuceni u uniforme/kute koje nose radnici sto rade u tvornickim halama). I slijedlo je pakiranje tih razmontiranih i rasparcanih stvarcica u vrece za smece. U to sistematsko unistavanje je bio ukljucen i Michaelov Saab i njegovi ostali umjetnicki radovi. Taj cijeli proces su mogli gledati slucajni prolaznici (odrzavalo se u praznoj veletrgovini na 'zili kucavici' Londona, Oxford Street-u) i mogli su se iscudjivati tome nadasve neobicnom pothvatu.

Landy took his exploration of consumerism and its relation to identity to an ultimate conclusion. He spared nothing, destroying his irreplaceable inventory of artworks, his father’s sheepskin coat and even his beloved Saab. A unique insight into the artist was given to visitors who read the listed items or peered into the crates clunking round the mechanical deathtrap. They wondered what the sum total of their life would look like, itemised, displayed, broken down - pretty much the same at the end of the day, a few sacks of metallic, plastic or paper granules.

Ljudi su, naravno, vrlo teritorijalne 'zivotinje'. Kada vidis sve sto si ikada posjedovao ovako u plasticnim vrecama, rasturene, kojima je primarna funkcija totalno oduzeta, covjek se zapita, sto je to vazno u zivotu, sto to ima prednost? Da li su nam materijalne stvari zaista alfa i omega svega postigunog u zivotu? Kuca sa vrtom, dobar namjestaj, auto u garazi, lijepi unikatni objets d'art, ormari puni odjece po poslijednjoj modi, fotografije najblizih, naizgled neugledni predmeti kojima smo mi sami nadahnuli neko vise znacenje, neku sentimentalnu vrijednost koja ih onda uzdize na visi stupanj... Da li bi itko mogao tako radikalno postupit kao Michael? Priznajem, ja ne bih mogla. Ali nikad se nisam ni potrudila, ni razmisljala o tome. Prema tome, tko zna?