The Last Broadcast

Johnny Wadd rides again (yeah, right)

Kako bi ste se osjecali da vas ljudi pamte samo po jednoj stvari? Da vas se pamti vrlo jednodimenzionalno? Bi li vam bilo draze da vas se pamti kao zabavne, duhovite, lijepe, tajanstvene, iskrene, tj da vam pripisu vise karakteristika (i pozitivnih i negativnih, nije bitno)? Ili da ste super talentirani pa vas se moze zapamtit kao ostroumnog mislioca, duhovitog pisca, vrhunskog kirurga, loseg kuhara, sve istovremeno jer razarate i kao filozof, i kao pisac i kao kirurg, i kao kuhar (nije vazno sto ne znate kuhati).
Bilo bi vam, mozda, draze da vas pamte po spolovilu od 32 cm? Samo tome i nicem vise. Tko se seretski ne nasmije kad se spomene njegovo ime? Nudge-nudge-wink-wink. John C Holmes. Jedna scena mi se urezala u pamcenje u ‘Wonderland’ filmu (radi se o John Holmesu i nikad do kraja razrijezenim tzv. Wonderland ubojstvima u koje je navodno bio on upleten: tj spektakularan fall from grace, big time!): dodje John na tulum kod "svojih" dilera, high as a kite, naravno, a ovi ga okolo paradiraju tipa "gle, kaj mi imamo, igra mecka". Naravno, samo je pitanje vremena kad se ljudi okolo pocinju pogledavat, smijuljit i onak po tiho mumljat "Kaj to nije ONAJ John Holmes?" I odmah pocinje "predstava" tipa "Ej, John, kaj je TO istina? Daj da ga vidimo: ajmo, ajmo!" A on onak pokunjeno i rezignirano ugodi njihovim zeljama. Dobro, mozda je to Val Kilmer malo iskarikirao, nije ni JH bio zlato, daleko od toga, postojala je tamna strana medalje (opet nezaobilazno nesretno djetinjstvo, suprugu koju je tajio godinama, 15-godisnju ljubavnicu koju je prostituirao okolo, povezanost sa Wonderland ubojstvima, izmedju ostaloga). Ali mi je cijela ta scena bila onako totalno pateticna, bas cjelokupna suma njegovog zivota i svega (ne)postignutog u njemu.