The Last Broadcast

Ako svaki dan ne odem na kvarcanje osjecam se prozirnom

To su rijeci 13-godisnjakinje koja je ovisnica o kvarcanju. Tanorexic. Sve vise I vise teenagera (i cure i decki) postaje ovisno o tome. Kao razlozi tome navode se mediji i njihovo eksponiranje mladih, slavnih i bogatih poput Posh’n’Becks: zele bit kao oni, zele se oblacit kao oni, zele bit bogati kao oni. I beskrupoloznost tih salona za kvarcanje: zatrazit ce se zabrana za koristenje tih salona mladjim od 16 godina. Mozete me slobodno nazvat staromodnom babetinom koja se ne razumije u trendy stvari. Nikad, ali bas nikad mi se nije ni suncalo ni kvarcalo Nema mi gore nocne more od toga. Ljudi oko mene ne kuze: da kako mogu biti takva, da je to sve super i za zdravlje i za izgled. Vec sad cujem razgovore na poslu tipa ‘Joj, moram sad malo otic na kvarcanje, da ne budem tak bijela kad odem na godisnji’. Pa ovo bi bilo smijesno da nije tragicno! Ponekad se stvarno moram pogledat u ogledalo da vidim nisam li se mozda pretvorila u korpulentnu brkatu zenetinu tj vozacicu teretnog vozila (tipa atleticarke iz ex-DDR). Za ilustraciju sam odabrala Jocelyn Wildenstein, bivsa zena Aleca Wildensteina, suvlasnika ugledne NYC umjetnicke galerije Wildenstein (ona je sigurno zagrizeni fan kvarcanja ili si rezem lijevu ruku) iliti "The Bride of Wildenstein" kako je zovu poradi nebrojenih "estetskih" kirurskih zahvata na licu. Pazi ovo, tak izgleda namjerno jer je htjela sto vise licit na africke lavove, tigrove i jaguare. Ozbiljno. Ladies and gentlemen, sleep well: don't have nightmares!

Neka. Jucer sam opet slusala Captain Beefhearta. Eto, takve stvari mene znaju razveselit do korijena. Bit ce da sam ameba kad meni ne treba puno da se tako poveselim iz dna duse.