Suprotnosti se privlače.

Vrteći svoj drugi, možda joj je on i bio draži, revolver u ruci, Rie je gledala oko sebe čekajući Arwena da se vrati od Linusa. Zanimala ju je njegova priča i sve to što se dogodilo dok je ona bila manja. Nije ga se mogla sjetiti, koliko god se trudila. Nije znala što joj se dogodilo da ne zna što je bilo u prošlosti. Jedino što se sjeća je bilo to da su joj roditelji umrli i ništa drugo. Zaustavila je ruku u kojoj je vrtjela svoj Colt Combat i pogledala u njegovu cijev. Nadala se da će Detlef ubrzo doći i reći joj da ima još jedan zadatak za nju. Morala je sve svoje frustracije izbaciti iz sebe. Najbolji način je bio da ubije demona ili nekog čovjeka koji je ponovo radio probleme u svom i tuđim životima. Bilo kod tog čovjeka u pitanju silovanje, zlostavljanje, ubijanje ili nešto sasvim deseto, Rie je bilo nebitno. Trebala joj je samo mala sitnica da je razljuti i da jednostavno ispali par hitaca iz pištolja. Željela je vidjeti tuđu krv, tuđe tijelo kako se grči, osjetiti onu bol koju osjećaju ljudi koji umiru. Tu bol kod demona nije mogla osjetiti, ali kod ljudi jest. Imala je preveliku želju da vidi nekoga mrtvog, želju za izbacivanjem svega iz sebe, a pogotovo sjećanje na roditelje. Iako je bila hladnokrvna prema demonima, ta hladnokrvnost je bila gora kod anđela ili ljudi. Mrzila je kada je vidjela kako se anđeli prave da štite ljude koji su njima dani, a zapravo ih ne štite ni od čega. Znala je da nikada neće zaboraviti ono što su oni napravili njenim roditeljima, a možda i sestri. Iako Rie nije bila običan demon, morala je prihvatiti činjenicu da od svoje 6. godine živi sama, bez ikoga osim Arwena i Detlefa. Nitko ne bi mogao zamisliti bilo što slično, a kamoli proživjeti tako nešto, ali ona je. Makar je, po Linusovim riječima, neko vrijeme živjela zajedno s njim, to nije bilo ništa jer je ona živjela samo u sadašnjosti. Odbijala je vjerovati u to jer je samo Arwen bio uz nju cijeli život pa čak i dok je bila mala djevojčica. Morala bi se sjećati Linusa, barem malo, a ovako je mislila da on samo mulja pa je odlučila da ako se Arwen vrati s lošim vijestima, Linus je sljedeći na popisu njezinih žrtava, ali vijesti budu dobre, Rie će sama otići kod Linusa da sazna nešto više o roditeljima, kao i o njoj samoj.

Uzdahnula je te se spustila s krova jer su ljudi počeli prolaziti kroz šumu. Zadnje što joj je trebalo je bilo to da joj počnu predavati o tome što sjedi na krovu koji zamalo ne propadne, a uz to su se u toj grupici nalazili sami ofucali dronjci od staraca. Koliko god Rie poštivala starije osobe, toliko ih je i mrzila. Da je mogla, opalila bi svakome po jedan hitac nasred čela, samo da ne sluša njihove prodike i pripovijedanja. No, kako još nije ranila, a kamoli usmrtila nekog starca, nije htjela ni sada niti će ikada htjeti. Ipak je njima ostajalo nekoliko godina života pa bi poginuli ili jednostavno krepali od kojekakvih bolesti. Da, to je bila ona Rienina hladnokrvnost. Znala je da ljudi oboljeli od nekakvih bolesti umiru, a pogotovo stariji ljudi. Također je znala da i demoni mogu umrijeti od boli. Neki umiru onda kada ih se ubije, neki kada im dođe vrijeme za to, ali rijetki umiru od te boli. Tu bol je Rie osjetila onda kada su joj roditelji ubijeni pa je zbog toga željela ostalih nekoliko godina svog demonskog života provesti ubijajući demone i one nesretnike od ljudi koji nisu zaslužili živjeti koji u životu nisu čuli za ništa drugo osim alkohola, seksa, droge i pucačine. Čudila se kako joj policija još uvijek nije sjela na vrat jer joj je već odavno trebala zbog toliko ubojstava. Iako, kada bi bolje razmislila, možda je tako bilo bolje. Mogla je raditi što ju je volja jer joj ni jedan policajac ne bi mogao ništa. Opet je tu nastupao Rienin sarkazam prema gradskim službenicima, ako su se današnji policajci mogli tako nazvati. Nije bilo ni jednog normalnog murjaka koji je čuvao grad, a da nije izgledao poput tenka, sa krafnama i pivom u vrećici. Iako je morala priznati da je narednik O'Clery bio poprilično zgodan za jednog policajca. Većina ih se ponašala i izgledala isto.

Ušavši nazad u kuću, Rie je začula zvukove udaranja iz njezine sobe. Iz džepa je izvukla revolver te ga zavrtjela puna dva kruga oko ruke dok ga nije čvrsto stisnula. Mrzila je čuti zvukove u ovoj kući, iako joj to nije bilo ništa čudno. Pogotovo ih je prezirala kada je spavala, a onda bi staro stubište počelo škripati. To joj stepeništa nikada nije davalo mira preko dana. Nekada bi ju zaboljela glava kada bi hodala po njemu, a samo je morala doći do svoje sobe. Zvukovi su se odjednom utišali, što je Rie učinilo mrzovoljnom. Nikada nije voljela kada je naslijedila neka akcija u kojoj bi koristila svoj Colt ili Ivor, a onda bi sve ušutjelo i nestalo. Ponekada se pitala zašto bi se većina zvukova javljala u njenoj sobi, ali ta je soba bila još u uporabi njezinih roditelja kad bi došli na Zemlju. Zidovi i pod su bili obnovljeni, ali samo to. Sve nepravilnosti su ostali zapečaćene između dva sloja zida koja nisu mogle probiti. Iako je takve zvukove većinom prouzročio Detlef jer još uvijek nije mogao shvatiti da ne može prolaziti kroz zidove ili bilo što drugo. On nije bio običan duh, kao što Rie nije bila običan demon. Nije izgledao nevidljivo, bez nogu pa je lebdio. Ne, on je bio duh koji je imao noge i hodao je. Istina je ta da je on još uvijek između Raja i Pakla odonda kada je poginuo u jednom požaru koji se dogodio prije nekoliko godina. Meso mu je izgorjelo do kostiju, a bilo mu je tek 22 godine. U životu je napravio previše dobra, a opet jednako toliko zla. Kada bi došao u Crkvu na ispovijed, ostao bi u ispovjedaonici nekih sat vremena, možda i dva. No Detlef nije mogao smisliti tu ustanovu pa je to bio još jedan razlog zašto ga nisu puštali u Raj, a zbog onih dobara ga nisu puštali u Pakao. Zbog toga je većinu svog vremena lovio demone koje bi Rie kasnije ubila. Jedino je njih mogao vidjeti, kao i neke ljude. Tek toliko da bi se mogao snalaziti na ulici kada prolazi njom. Također je vidio novorođene anđele koji su na Zemlji u potrazi za čovjekom kojeg će kasnije štititi. Detlef je bio nesiguran je li on još uvijek čovjek ili je postao duh jer ga je ubijalo, na neki način, to što se Bog i Vrag nisu mogli dogovoriti tko će ga uzeti k sebi. Također ga je mučilo to što ne može čuti ostale duhove koji su hodali Zemljom, a da su bili u njegovoj situaciji. Čuo je samo Rie i nikoga više. Čuo ju je valjda zbog toga što ga je ona jedina prihvatila takvog kakav je i zadužila ga da je obavještava kada naiđe na nekog demona.

Rie je otvorila vrata nogom te zakoračila u sobu držeći svoj Colt u ruci. Njena crvena kosa, koja je počela poprimati nalik na ljubičastu, je vijorila na sve strane zbog otvorenog prozora. Namrštila se jer je mrzila vjetar te ga jednom rukom zatvorila. U sobi nije bilo nikoga što je Rie pomalo začudilo. Unutra je bila samo ona, a pogledala je sve okolo sebe ne bi li vidjela nekoga, ali uzaludno. Okrenula je očima te krenula prema vratima, ali se ubrzo zaustavila čuvši šuškanje i vjetar iza sebe. Prozor je ponovo bio otvoren. Rie se nacerila te se okrenula za 90 stupnjeva i zamahnula nogom. Nakon što je pao na pod, uperila je cijev revolvera o njegovo čelo te pripremila revolver za paljbu. Nije ni shvatila da je demon ispod nje bio zapravo Eugen, brat demona kojeg je ubila prije nekih pola godine. Rie je rastegnula vrat tako da joj je kvrcnuo s obije strane. Pomalo se začudila kada je vidjela Eugena ispod sebe. Prva pomisao joj je bila da se nalazio u njenoj kući zbog toga što se došao osvetiti, ali je brzo odustala od te ideje jer je Eugen bio preslab za Rie. Jedino što je bilo dobro kod njega je nevidljivost. To je jedino znala o njemu. Prebacila se iz stojećeg položaja u sjedeći, tako da je sjela na Eugenov trbuh, a njemu to nije smetalo. Bio je dobro građen za svoje godine, iako je bio svega dvije godine stariji od Rie. Istina, njena perverznost se nikada nije mogla kontrolirati pa je zbog toga već zamišljala kakav je Eugen bio u krevetu. Pretpostavila je da je bolji nego što bi ona mogla zamisliti. Ipak braća Dominguez nisu bila za baciti. Čak ni njegov brat kojeg je Rie brutalno ubila nije bio loš. A onda se sjetila Arwena. S njime nije mogla imati ništa više od prijateljstva, čak ni u budućnosti. Nikada se nije mogla vidjeti s njim ni u kojem značenju riječi veza. Rie je još uvijek imala svoj Colt na Eugenu, ali ga je prebacila ispod brade te nakrivila glavu. Željela je čuti što on ima za reći.

-Nemoj misliti da sam došao ovamo kako bih te ubio ili nešto slično jer nisam. Što više, ne bih ni mogao kada si duplo jača od mene.- tu je okrenuo očima, ali nastavio. –Uglavnom, treba mi tvoja pomoć. Detlef je nestao i u opasnosti je. Možda čak i prevelikoj.- rekao je uz poneko zastajkivanje, tek toliko da vidi Rienin izraz lica. Morao je priznati da ga je ta cura strašno privlačila. Ona se iznenadila čuvši da je Detlef nestao. Inače nije bio u takvoj situaciji ili ako je, izvukao je živu glavu. Znao se izvući iz nevolja lak i kada bi naišao na demona koji je bio troduplo jači od njega. Onda se Rie sjetila jednog demona. Diego. On je jedino znao što i za koga Detlef radi. Rie je pogledala u Eugena, na što je on klimnuo glavom. Čuo je misli svih demona. To mu je bila jedina, uz nevidljivost, dobra strana svog podrijetla. Mrzio je tu činjenicu da će cijeloga života biti demon. Bilo je pomalo čudno mrziti svoju rasu, ali Eugen je jednostavno mrzio samo to. Znao je da od toga neće imati nikakve koristi u životu. –Možeš li sada se dići s mene? Ne moraš, ali opet…- rekao je uz cerek, zbog čega je Rie okrenula očima te se dignula s njega. Pogledala je kroz prozor, gledajući prema šumi. Imala je na umu to da će živjeti sa dva muškarca u kući, ali je ona bila dovoljno velika da ih može izbjegavati, ali i imati svoj mir. Misli joj je sada okupio Detlef. Nije se brinula za njega jer je znala da će ostati živ. Nije bilo načina za preživljavanje, a da ga on nije znao. Barem sada kada je postao neka vrsta duha. Jedino što ju je čudilo je bilo to da je Detlef upao u nevolju. Inače ih se klonio. Ipak joj je on bio jedan od prijatelja. Možda i najbolji. Arwen nikada nije shvaćao zašto se Rie ponaša tako hladnokrvno i bezosjećajno prema svima. Cijelo vrijeme je mislio da je to zbog osvete njenih roditelja, što je bilo pola istine, ali nije znao drugu polovicu, dok je Detlef znao cijelu. Rie je samo htjela ubiti sve one koji nisu zaslužili živjeti i tu je bio kraj priče.

°

Arwen je gledao u Linusa, dok je on kopao po hladnjaku. Kada mu je Linus ispričao što je zapravo bilo sa Rie, bilo mu je čudno što se ona nije sjećala tog čovjeka koji je proveo skoro pola njezina života s njom. Razlozi koje je Linus rekao Arwenu su bili suviše logični. Kako je on rekao, njeni roditelji nisu mogli Rie ostaviti u Podzemlju zbog nekakvih jakih moći koje ona posjeduje, a mogle bi ju cijelu uništiti. Zbog toga su prije smrti došli na Zemlju i stavili Linusa kao novog skrbnika za nju. Poznavali su ga dugi niz godina, dok je on još bio dijete i kada bi god došli na Zemlju su išli kod njega. Iako je imao burno djetinjstvo, Linus je sa svojih 8 godina pobjegao iz doma i u doba ratova se sakrio u podrum tadašnje stare i ofucane kuće koja je nakon što su ratovi prestali srušena. Na tom mjestu su izgradili neboder u kojem on danas živi. Sve u svemu, Constantina i Ricardo su upoznali Linusa jednog dana kada je šetao razorenim ulicama te mu na neki način pomagali u životu sve dok nisu dobili kćerku. Kada su bili na smrti, doveli su je njemu i zamolili ga da ju čuva dok ne napuni svoju 6. godinu. Tada ju je mogao pustiti da ona radi sa svojim životom što god želi. Bilo mu se teško odvojiti od Rie jer se u tih 6 godina previše vezao uz nju. Ona je shvatila zašto je morala otići tada pa je to i učinila kada je za to bilo vrijeme. Linus je tada živio samo od sjećanja i starog albuma kojeg bi otvorio svako toliko. Samo je skupljao prašinu u kutiji ispod kreveta, a u njemu su zabilježeni svi trenutci tih godina. Sve do dana kada je Linus naišao na Rie u šumi je živio u tom sjećanju, a onda je razočarao sam sebe saznavši da ga se ona ne sjeća. Tu je ta priča stala. Nije znao što se dogodilo da je izgubila dio sjećanja, ali mu je onda Arwen ispričao da se borila sa demonom koji je utjecao na svačije sjećanje.

Linus se okrenuo prema Arwenu gledajući ga upitnim pogledom dok je on buljio u njega. Ispričao mu je cijelu istinu o Rie i njemu, zajedno sa svim detaljima. Morao je ipak reći Arwenu svo Rie jer mu je prijetio nekim revolverom koji još nije vidio, ali je pretpostavio da je Rienin. Znao je da se Rie, dok je bila mlađa, jako počela zanimati za oružje. Na dan kada je trebala napuniti 5 godina joj je poklonio prvi revolver, Colt Combat. Obećala mu je da će ga čuvati sve do dana kada ne počne rabiti to oružje. Dok je bila tako mala je znala da će se morati boriti sa svim zlim na Zemlji, ali nije znala da će se morati boriti sama sa sobom.
Vjerovao je da će doći onaj dan kada će joj se barem polovica sjećanja vratiti i da će Arwen reći Rie sve što je saznao te da će ga ona prihvatiti barem kao prijatelja. Sada je sve ovisilo o Arwenu i o tome što će on reći Rie. Iako on nije ulijevao povjerenje u Linusa, nije mu se ni činio najpouzdanijim tipom. Na prvi pogled je izgledao kao razuman i iskren dječak, ipak je Linusu on još bio dijete, ali nije bio takav. Inače je Arwen bio jak na riječima, ali i na djelima. Nije lagao, samo onda kada je morao. Imao je previše iskustva sa borbama i borilačkim vještinama da je ponekad sam sebe iznenadio koliko bi bio dobar. Da, on je na neki način bio i umišljen, ali u umjerenim količinama. Nije bio toliko koliko je bila Lucidna.
Linus je došao do njega i krenuo ga upitati hoće li reći Rie sve ovo što je on rekao njemu, ali čim je otvorio usta, Arwen mu je klimnuo glavom. Ne, nije to bilo ono lažno klimanje, već odlučno. Barem je takav dojam ostavljalo. U tom trenutku je Linusu pao kamen sa srca. Imao je blagi osjećaj da se ipak mogao pouzdati u Arwena, ali ne u potpunosti. Biti će to novi početak za Linusa, ali i za njegovu budućnost.