srijeda, 31.03.2010.

29.poglavlje

Dva mjeseca kasnije...

Mitchy City...

Ashlee McCaleb's POV

Napokon sam pronašla malo slobodnog vremena za Larrya i sebe u petak navečer. Ispiti su počeli i neprestano sam svaki tjedan morala učiti i odlaziti na faks, te ih polagati. Bilo je jako naporno, ali uspjela sam dati sve u roku, pa se nisam trebala brinuti još mjesec ili dva.
Te večeri smo sjedini u Larryevom dnevnom boravku zajedno s Billie-jem. Gledali smo animirani crtić koji se emitirao na televiziji. Billie je uporno navaljivao, pa smo ga odlučili pogledati s njim. Nikada mi nije smetalo gledati crtiće, pa se nisam žalila. Često sam ih gledala i u vrtiču kad s djecom prije spavanja. Smatrala sam da nikad nisi ostario za gledati crtići, pogotovo one prekrasne od Walt Disneya.
„Tata...“ –iznenada se Billie okrenuo prema njemu.
„Reci!“ –rekao mu je.
„Mogu li zauvijek ostati s tobom?“
„Kako to misliš zauvijek?“
Zastala sam zbunjeno kad sam to čula, pa sam pogledala u Larrya koji me pogledao upitnim izrazom lica. Slegnula sam ramenima kao da mu želim reći da ne znam o čemu priča, a to sam i mislila.
„Ne želim više biti s mamom.“ –uzvratio je.
„Zašto?“ –upitao ga je zbunjeno Larry.
„Mama ima dečka i strašan je.“
„Strašan?“
„Plaši me preko noći. Zaspem i dere se na mamu koja također viče!“
Pogledala sam odmah u Larrya koji me pogledao šokirano. Skrenula sam pogled. Znala sam da je postojao veliki problem onog dana kad je ostavila Billie-ja s nama na tjedan dana. Pretpostavila sam da je to učinila kako ne bi morao trpiti njezine svađe s novim dečkom, ali opet je učinila groznu pogrešku. Bilo je očito da ju je izudarao i trebala ga je napustiti.
„Budi ovdje s njim.“ –rekao je Larry, te se dignuo sa trosjeda.
„Gdje ideš?“ –dignula sam se i potrčala za njim jer je odlazio prema vratima.
„Samo budi s njim, ok?“
„Gdje ideš, Larry?!“
„Idem popričati s Annom!“
„Nemoj raditi gluposti. Jesi li me čuo?!“
Spustio se niz stepenice i otišao prema automobilu koji je bio parkiran u dvorištu.
„Larry!“ –viknula sam, ali nije me slušao.
Izašao je iz dvorišta je odvozao se niz ulicu dok sam ja gledala za njim. Srce mi je ubrzano kucalo jer sam bila preplašena. Bojala sam se da bi mogao napraviti kakvu glupost, a tada bi bilo velikih problema. Okrenula sam se i uzdahnula ugledavši Billie-ja iza sebe. Promatrao me zbunjeno svojim dječjim okicama ne shvačajući što se dogodilo oko njega.
„Idemo gledati crtić, Billie.“ –rekla sam mu i krenula u dnevni boravak.

Larry O'Conner's POV

Vozio sam se živčano ulicama pokušavajući shvatiti što se to s Annom događalo. Trebala mi je reći da ima problema ili sam to ja trebao vidjeti. Poznavao sam je još od srednje škole, a ja nisam primjetio da s njom nešto ne valja. Počinjao sam shvaćati tek dok sam stajao na semaforu koji je pokazivao crveno. Ponašala se čudno i rijetko me gledala ravno u oči. Odmahnuo sam glavom. Bio sam bijesan na nju što mi nije rekla da je dovela opasnog čovjeka u kući u kojoj se nalazio moj sin i nadao sam se da će biti kod kuće kako bih joj zaprijetio i pitao ju zbog čega sam morao saznati takve stvari od Billie-ja, a ne od nje.
Zeleno se svijetlo upalilo, pa sam nagazio na papučicu gasa i odjurio prema njenom stanu. Na svu sreću nije živjela daleko, pa se nisam trebao dugo voziti. Živjela je u predivnoj četvrti koju si je uspijela priuštiti s time što sam ja plaćao alimentaciju Billie-ju svaki mjesec. Ponekad bih joj dao na ruke novac za nekoliko mjeseci.
Parkirao sam se ispred zgrade koja je bila na nekoliko katova, te sam izašao iz automobila i potrčao prema ulazu. Stepenicama sam trčao do trećeg kata i stao pred Anninim stanom. Pozvonio sam, ali nitko nije otvarao. Nisam čuo niti jedan zvuk. Ponovno sam pokušao pozvoniti nadajući se da će mi otvoriti. Hitno sam morao pričati s njom i nisam imao volje vračati se slijedeći dan. Duboko sam uzdahnuo i ovoga puta pokucao, a vrata su se sama otvorila što me jako začudio. Anna se zaključavala i kad je bila kod kuće jer je smatrala da bi tako mogla biti sigurnija. Otvorio sam široko vrata i zakoračio u stan, te zatvorio.
„Anna?“ –pozvao sam njeno ime. „Jesi li kod kuće? Anna?!“
Ušao sam u dnevni boravak i ugledao ju kako leži na podu. Bijeli tepih bio je krvav, pa sam odmah potrčao k njoj i okrenuo ju prema sebi jer je ležala na trbuh. Imala je krvavo i izudarano lice.
„Anna?!“ –uzviknuo sam, te joj provjerio puls.
Osjećao sam ga, pa sam potrčao nazvati Hitnu pomoć.

Ashlee McCaleb's POV

Gledala sam televiziju dok je Billie spavao kraj mene jer je devet sati odavno prošlo. Neprestano sam gledala na sat i lagano lupkala nogom od pod. Larrya još nije bilo i bila sam jako zabrinuta zbog toga. Nadala sam se da nije učinio nešto grozno. Puhnula sam i dignula se sa trosjeda i počela hodati gore – dolje po dnevnom boravku nadajući se da će se svakog trena pojaviti kod kuće. Nije ga bilo već pola sata i to me najviše zabrinjavalo. Krenula sam prema telefonu jer sam hitno trebala znati gdje se nalazio i što je radio, ali zazvonio je prije nego sam uspjela doći do njega.
„Halo?“ –podignula sam slušalicu.
„Ashlee, Larry je!“ –javio se s druge strane slušalice.
„Hej, pa gdje si ti?“
„U bolnici!“
„Molim?! Što se dogodilo?! Jesi li dobro?! Rekla sam ti da ne radiš gluposti!!“
„Stvar je u Anni.“
Šokirano sam gledala ispred sebe ne shvačajući što mi je pokušavao reći.
„Ispričat ću ti kad dođem doma!“ –uzdahnuo je.
„Doći ću ja k tebi!“ –rekla sam odlučno.
„Moraš čuvati Billie-ja! Zabrinut će se ako odeš i ti.“
„Ostavit ću ga Mattu jer ovako i onako on ništa ne radi.“
„U redu. Vidimo se uskoro!“
Spustila sam slušalicu i duboko uzdahnula. Htjela sam što prije saznati što se dogodilo i morala sam otići u bolnicu to saznati.

nedjelja, 28.03.2010.

28.poglavlje

petak, 26.03.2010.

27.poglavlje

Dva tjedna kasnije...

Ohana City

Rose Butler's POV

Oprezno sam vadila pladanj sa tiramisuom iz frižidera. Došla mi je užasno volja za tiramisuom, pa sam se prošetala do grada i kupila sve sastojke jer ovako i onako nisam imala što raditi. Tata je pokušavao provoditi vrijeme izvan kuće, a pošto nije smijeo raditi, uvijek se šetao nekamo ili odlazio na piće sa prijateljima samo kako bi me izbjegavao. Hanna mi je govorila kako se previše brinem i kako izmišljam gluposti, ali dobro sam poznavala svoga oca. Prije je svekodnevno znao pričati satima sa mnom, a sada me već tri prokleta tjedna izbjegavao. Imala sam osjećaj da su ta tri tjedna sporo prolazila i da je puno više vremena prošlo otkad sam otišla iz Mitchy citya.
Čula sam udarac, pa sam izašla iz kuhinje i ugledala tatu kako se penje stepenicama. Uzdahnuvši sam ušla natrag u prostoriju, te odmahnula glavom. Tada sam bila pedeset tisuća posto sigurna da me izbjegavao jer se nije udostojio ni pozdraviti. Mislila sam ga da će ga to durenje proći, ali očito nije shvaćao da je sve to “normalno“ u dvadeset i prvom stoljeću.
Stavila sam u tanjurić malo slastice i izašla iz kuhinje, te se udobno smjestila u topli dnevni boravak. Upalila sam televiziju i ugasila liniju. Mrzila sam biti sama kod kuće i to uz tišinu, pa je nešto uvijek trebalo biti upaljeno kako se ne bih osjećala potpuno samo. Uvijek me hvatala neka jeza kad bih oko sebe čula potpunu tišinu.
Nakon nekoliko minuta sam čula korake izvan prostorije u kojoj sam se nalazila. Znajući da je to bio tata, ispustila sam tanjur na stakleni stol i izašla iz dnevnog boravka. Vidjela sam ga u kuhinji kraj aparata za kavu. Duboko sam uzdahnula i zakoračila u onu prostoriju. Primjetila sam da je tata krajičkom oka pogleda u mene, te odmaknuo pogled i stao kraj prozora.
„Tata, mislim da bi bilo vrijeme da me prestaneš izbjegavati!“ –rekla sam mu.
„Ne izbjegavam te, Rose!“ –uzvratio je mirno.
„Misliš da sam budala, da sam malena curica koja vjeruje u svakakve gluposti?“
„Do tebe je u što ćeš vjerovati.“
„Trebam osobu koja će biti kraj mene, podržavati me, a ne onu koja će se duriti! Ovo dijete je trebalo doći kasnije, ali odlučila sam ga zadržati! Trebao bi biti kraj mene, biti sretan što je tvoja curica odlučila preuzeti tako veliku odgovornost na sebe, a umjesto toga ti se samo ljutiš! Baš ti hvala, tata. Možda sam učinila ogromnu pogrešku kad sam se odlučila vratiti k tebi! Mislila sam da ćeš mi biti oslonac, da ćeš mi pomoći, ali tek sada vidim da sam ja zapravo razočarana, a ne ti!“
Pogledao me šokirano ne vjerovajući u ono što sam mu upravo bila rekla. Nikada mu se nisam suprostavljala, ali osjećala sam da mu ono morala reći kako bih se osjećala puno bolje i kako bih si olakšala dušu. Izašla sam iz kuhinje i obukla kaput na brzinu, te izašla iz kuće. Duboko sam uzdahnula i suze su proklizile niz moje obraze. Spustila sam se stepenicama i izašla iz dvorišta. Trebala sam se što prije maknuti iz ove kuće kako bih se smirila. Srce mi je ubrzano kucalo, a tuga je lagano prolazila mojim tijelom. Doista sam trebala nekoga kraj sebe, a znala sam da je taj netko u potpuno drugom gradu.

Philadelphia

Matt Doughtry's POV

Parkirao sam se ispred kuće u kojoj su mama i sestra živjele. Tata me napustio kad sam još bio mali, pa mi je majka bila i majka i otac. Bila je duša od čovjeka i jedva sam čekao zagrliti ju. Nedostajala mi je moja Philadelphia i moj kvart u kojima sam prošao najljepše dijetinjstvo koje je nažalost bilo gotovo, ali sječanja nikada neće nestati. Izašao sam iz Jeepa i zatvorio vrata, te izvukao putnu torbu iz gepeka.
„Lijepo je biti ponovno kod kuće!“ –rekao sam si osmijehom.
Prolazio sam i vukao torbu dvorištem koji je bio predivno uređen. Mama je uvijek provodila svoje slobodno vrijeme u vrtu. Inače je završila fakultet za doktoricu za djecu. Obožavala je djecu, a još uvijek ih obožava. Često mi je znala govoriti kako jedva čeka da Rita, moja mlađa sestra, i ja dobijemo dijete što je nama užasno išlo na živce. Smatrali smo da smo premladi za dobiti dijete. Smatram to i sada, ali u slučaju da moja cura, koju nažalost nemam i koja je trenutno na suprotnoj strani SAD-a, zatrudni ne bih joj rekao da mora pobaciti. Preuzeo bih svoju odgovornost i bio bih uz nju ma što god ona odlučila.
Stepenicama sam se popeo do ulaza, spustio torbu i pozvonio na vrata čekajući da mi ih netko otvori. Bio sam jako uzbuđen jer dugo nisam vidio svoju obitelj koju sam obožavao i za koju nikad prije ne bih rekao da će mi nedostajati toliko.
„Evo ga Matty!“ –začuo sam Ritin glas.
Vrata su se otvorila i preda mnom je stajala moja sestrica. Primjetio sam da je stavila pirsing na bradu što je vjerojatno razljutilo mamu i o čemu će blebetati dok budemo sjedili za stolom. Rita je imala jako dugu crnu kosu koju je, nekakvim čudom, ošišala do vrata i izgledala je preslatko. Promatrala me svojim velikim zelenim očima, a zatim me snažno zagrlila kao da me stoljećima nije vidjela. Podignuo sam ju sa poda i zavrtio u zrak, te spustio na pod.
„Lijepo te vidjeti opet, Rita!“ –nasmiješio sam se. „I oprosti što nisam bio za tvoj osamnaesti rođendan. Obećajem ti da idemo sutra u šoping!“
„U šoping?“ –nakrivila je glavu i zbunjeno me pogledala. „Nije da se žalim, ali ti nikada nisi volio odlaziti u šoping!“
„Navikao sam se sa cimericama!“
„Usput, moraš mi pričati o tim svojim cimericama.“
„Ima vremena i što si to napravila?! Mama je poludjela, jelda?“
„Mama mi je dopustila.“
Zbunjeno sam ju pogledao i pomalo sumnjičavo jer nisam mogao vjerovati da ju je moja majka, Penelope Doughtry, pustila da si napravi pirsing. Uvijek je bila protiv tog pirsinga i tetovaža. Htio sam si napraviti jednu kad sam prošao srednju, ali mama mi je govorila da ću spavati vani u slučaju da to napravim. Htio sam, ali nisam ne jer sam se uplašio već jer me prošla ta želja.
„Govorim istinu!“ –Rita je podignula ruke u znaku obrane.
„Matt, dušo!“ –začuo sam glas svoje majke.
Vitka žena u ranim četrdesetim godinama izašla je iz kuhinje osmijehom na licu. Svoju ofarbanu smeđu kosu držala je u punđu, a zelene oči su joj svijetlucale od sreće. Približila mi se i zagrlila me snažno, a ja sam joj uzvratio. Znao sam koliko je sretna što sam im došao u posjet, a bio sam i ja.
„Je li istina da si Riti dopustila da si probuši bradu?“ –upitao sam ju sumnjičavo dok me Rita namrgođeno promatrala.
„Da.“ –klimnula je glavom i nasmiješila mi se.
Rita se tada nacerila i nasmiješeno prošla kraj mene, a ja sam podignuvši obrvu pogledao zbunjeno i šokirano u svoju majku.
„Kažu: Jednom se živi i udri po pivi!“ –zahihotala se.
„Mama...?!“ –zbunjeno sam otvorio usta. „Gdje je nestala moja mama?!“
Samo mi se nasmiješila i ušla u kuhinju, za Ritom, a mene je pustila da šokirano gledam za njom. Nisam mogao vjerovati da je moja mama upravo rekla ona jer se inače uvijek držala kao profinjena gospođa srednjih godina. Odmahnuvši glavom, zakoračio sam za njima i sjeo za stolom na kojem je bio tiramisu, moj omiljeni kolač.
„Zna mama šta ja volim!“ –nacerio sam joj se.
„Ulizice!“ –Rita mi je pokazala jezik. „Sad kad radiš, ne moraš ju pitati pare!“
„Imaš pravo, ali zato ja mogu raditi sa svojim parama što god želim i mogu trošiti koliko god želim, a da mi to netko ne zabranjuje!“
Frknula je, a onda mi se nasmiješila.
„Matt...“ –prozvala me mama, a ja sam pogledao nasmiješeno u nju, no moj je osmijeh nestao kad sam primjetio koliko je ozbiljna. „Vidjela sam neki dan Hillary!“
„A da?“ –nasmiješio sam se. „I što kaže?“
„Zaručena je.“ –promrmljala je tiho. „Zatrudnila je i udaje se za nekoliko mjeseci!“
„Odlično za nju!“ –nacerio sam se.
Doista mi nije zasmetala ta vijest. Vidio sam po pogledu da se mama jako zabrinula, ali nije bilo potrebe jer me to uopće nije povrijedilo. Dirnulo bi me da mi je to rekla prije dvije i pol godine, ali sada kad sam totalno zaboravio da sam bio s njom u vezi, nije bilo potrebe da me promatra onim tužnim očima. Bio sam sretan zbog Hillary, doista sretan. Bila je jako dobra djevojka, simpatična i vedra, ali nismo bili jedno za drugog. Sada je pronašla srodnu dušu, a ja sam svoju... izgubio. Razvukao sam osmijeh na licu samo kako bih uvjerio mamu da je sve u redu i da se ne bi trebala brinuti.

Ohana City

Rose Butler's POV

Dosta se smračilo otkad sam ja izašla iz kuće. Kako je noć pala tako je i postajalo sve gladnije, pa sam trebala požuriti kući. Bila sam sigurna da su Hanna i tata bili jako zabrinuti za mene jer sam izašla kad je vani još bio dan, a nisam uzela mobitel niti torbicu, pa im se nisam mogla javiti.
Bilo mi je lijepo prošetati se ulicama po kojima sam prolazila svakodnevno sa prijateljima iz razreda, pogotovo s Ashlee. Opuštala sam svoje misli i nisam razmišljala o glupostima, o stvarima koje bi me mogle razljutiti, naživcirati jer mi je ginekologica govorila kako je to loše i za dijete i za mene. Prošla sam u nekoliko trgovina za djecu, pa sam gledala što bih mogla kupiti za bebu. Bila sam jako uzbuđena dok sam prolazila tim trgovinama, ali i pomalo tužna gledajući ostale mame kako hodaju zajedno sa mužem ili dečkom ruku pod ruku. Znala sam da to ja nikada neću moći osjetiti jer sam bila glupa i jer nisam postupila ispravno, a sada je bilo kasno za prepravljati pogreške. Dobro sam to znala. Pretpostavljala sam da je Matt imao već nekoliko vezica na jednu noć i na samu pretpostavku su mi suze dolazile u oči.
Popela sam se stepenicama do ulaznih vrata svoje kuće jer mi nije trebalo previše vremena da dođem iz grada. Otvorivši vrata ugledala sam prestravljena izraza lica Hanne i tate.
„Dobro si!“ –uzviknuli su istovremeno i snažno me potrčali zagrliti.
„Što ti je palo na pamet da si odlučila prošetati se bez mobitela?!“ –ljutito će Hanna, a ja samo slegnula ramenima.
„Žao mi je, Rose!“ –začula sam uzdah svoga oca, pa ga pogledala. „Za sve sam ja kriv!“
Spustila sam pogled ne znajući što da mu kažem.
„Dijete će biti presretno što ima predivnu i hrabru majku poput tebe!“ –prislonio mi je ruku na rame. „Uvijek ćeš imati moju podršku, Rosie!“
Nasmiješila sam mu se i snažno ga zagrlila.

utorak, 23.03.2010.

26.poglavlje

nedjelja, 21.03.2010.

25.poglavlje

četvrtak, 18.03.2010.

24.poglavlje

Rose Butler's POV

Otvorivši svoje oči primijetila sam da sunce sja. Danima nisam otkrila lijepo vrijeme jer je neprestano padala kiša, što mi i nije pretjerano smetalo, ali onog sam jutra osjetila tračak nade.
Uzdahnuvši sam pogledala u strop i pomislila na Matta. Čekala sam ga do dva ujutro, ali nije dolazio kući niti mi se javljao na mobitel. Ashlee me jedva uspjela nagovoriti da idem spavati jer su mi se oči zaklapale, pa sam ipak otišla unatoč tome što sam htjela popričati s njim. Nije mi dao priliku da mu objasnim neke stvari, a nisam niti znala što bih mu mogla reći. Nisam bila hrabra. Bila sam jadna, glupa i slaba. Znala sam da ga gubim; znala sam to kad sam mu odlučila tajiti za trudnoću i o odlasku, ali nisam poduzimala ništa kako bih to spriječila.
Otkrila sam se i obukla papuče, te izašla iz sobe. Približila sam se vratima Mattove sobe i duboko uzdahnula, te podignula ruku kako bih pokucala. Skupila sam snage i udarila dva puta od drvena vrata, ali kako mi nije otvarao odlučila sam to učiniti sama. Stajala sam na ulazu i gledala u plavokosu nepoznatu djevojku kako leži kraj Matta. Šokirala sam se. Srce mi je ubrzano kucalo. Nisam mogla vjerovati što sam upravo gledala. Nekada mi taj prizor nije smetao jer ga nikada nisam vidjela, a niti mi ne bi smetalo. Čudan mi se osjećaj u onom trenutku stvarao u trbuhu i oči su mi se punile suzama.
Primijetila sam da je Matt otvorio oči, pa sam istrčala iz sobe zatvorivši vrata. Potrčala sam u svoju sobu i zaključala se u slučaju da me slijedio. Srce mi se slamalo polako razmišljajući o sceni koju sam vidjela kod Matta. Nije me trebalo toliko boljeti jer smo on i ja bili samo prijatelji, ali boljelo je; prokleto je boljelo više nego što je trebalo.

Matt Doughtry's POV

Izraz lica kojeg je imala nisam nikada vidio. Izgledala je slomljeno i potišteno. Rukom sam prošao po licu i uzdahnuo, te pogledao u onu plavokosu curu koju sam večer prije upoznao u kafiću. Pokajao sam se što sam ju doveo u stan i spavao s njom. Nadao sam se da ću uz nju i još nekoliko čašica alkohola zaboraviti na Rose, ali nije pomoglo. Rose je... djevojka koju je teško zaboraviti kad ju se upozna.
Dignuo sam se sa kreveta i krenuo prema vratima. U jednom mi je trenutku došlo da izađem i odem do Rose, da joj objasnim kakva sam budala bio, ali duboko sam uzdahnuo i odlučio ostati ondje.
„Zašto bih joj trebao objašnjavati nešto što ju se ne bi trebalo ticati?!“ –odmahnuo sam glavom.
„Još razmišljaš o najljepšoj lutkici koju si ikada vidio, Matt Doughtry?!“ –upitala me Rachel, plavokosa djevojka.
Zakolutao sam očima i obukao majicu. Rachel se dignula sa kreveta, približila mi se i obgrlila rukama oko vrata.
„Nije te vrijedna, Doughtry!“ –rekla mi je.
„Možda bi bilo vrijeme da odeš doma.“ –uzvratio sam.
„Slažem se s tobom. Ideš sa mnom?“
„Ovako i onako moram po auto.“
Nasmiješila mi se i izvukla crveni ruž iz torbice. Namazala je svoje pune usne i pogledala me nasmiješeno. Uzeo sam jaknu sa kreveta i otvorio vrata, a ona je obukla crni kaput i prošla kraj mene.
Pogledao sam u vrata Roseine sobe prije nego sam izašao iz stana, te spustio pogled. Nisam mogao ići k njoj. Povrijedila me previše i nisam bio sigurna želim li ju vidjeti još.
„Ideš, Seksiguzo?“ –uzviknula je Rachel.
Pogledao sam u nju, a ona je čekala kraj stepenica. Klimnuo sam glavom i zatvorio vrata, te spustio pogled. Nikada nisam pomislio da bi mi neka djevojka pomutila misli više od Hillary.

Ashlee McCaleb's POV

Probudila sam se kraj Larrya. Nakon što sam sinoć nagovorila Rose da ide spavati, on i ja smo otišli doma kod njega. imala sam običaj spavati većinom kod njega, pa sam manje bila u stanu i puštala više slobodnog vremena Mattu i Rose, ali oni to nisu znali iskoristiti kako treba.
Dignula sam se polako s kreveta kako ne bih probudila svog dečka. Svaki je dan naporno radio i nije imao previše slobodnog vremena za iskoristiti. Nisam se ni mogla sjestiti kad je zadnji put imalo sobodan dan.
Obukla sam njegovu debelu majicu jer je bilo užasno hladno, a zatim izašla iz sobe. Potrčala sam upaliti klimnu kako bih zagrijala cijelu kuću. Zvono na vratima me začudilo jer nisam očekivala da bi nas netko mogao tražiti u sedam ujutro. Krenula sam prema vratima jer su više puta pozvonili. Otvorila sam ih i ugledala Annu ispred sebe. imala je masnice po licu i promatrala me prestrašeno. Kraj nje je stajao Billie kraj kojeg je bila putna torba.
„Anna?!“ –šokirano sam uzvratila.
„Larry spava?“ –upitala me, a ja sam klimnula. „Mogu li popričati s tobom?“
„Naravno.“ –rekla sam. „Billie, slobodno uđi!“
Poljubio me u obraz i ušao u kuću, a ja sam zatvorila vrata.
„Nemoj ništa reći Larryu, ok?“ –uzdahnula je.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam.
„Billie će neko vrijeme biti kod vas, ok?“
„Anna, što se dogodilo? Tko ti je naudio?“
„Pobrini se za moga sina i nemoj Larryu ništa reći!“
„Anna, što se događa?!“
„Vratit ću se za tjedan dana po njega!“
„ANNA!!!“
Potrčala je niz stepenice i ušla u auto, te se odvezla od kuće. Šokirano sam gledala za njom. Imala je preplašen izraz lica, a i ja sam bila preplašena gledajući izudarano lice. Odmahnuvši glavom sam zakoračila u kuću i zatvorila vrata za sobom.
„Gdje je Anna?“ –upitao me Larry.
„Otišla je.“ –odgovorila sam. „Rekla je da ti ga pušta na tjedan dana.“
„Zašto?“
„Nije objasnila!“
Slegnuo je ramenima i nasmiješeno podignuo sina sa poda, te mu utisnuo poljubac na čelo. Pitala sam se da li sam pogriješila što nisam rekla Larryu za Annu, ali odlučila sam to pritajiti. U slučaju da ju sljedeći put pronađem izudaranu reći ću mu. Bila sam zabrinuta za nju, jako zabrinuta unatoč tome što mi nikada nije bila simpatična. Imala sam osjećaj da se radilo o groznoj stvari u kojoj su policajci trebali intervenirati, a s obzirom da je Larry bio njen bivši muž vjerojatno bi prvi poskočio na nasilnika.

Matt Doughtry's POV

Sjedio sam u dnevni boravak kad sam se vratio kod kuće. Pošto sam se sinoć pješke vračao doma, morao sam po auto i odbacio sam Rachel usput. Nikada nisam volio voziti pijan jer bih mogao nauditi sebi i drugima, pa sam rađe hodao mokar. Cijelo vrijeme mi je pogled bježao u vrata Rosiene sobe. Htio sam pričati s njom, ali nešto me kočilo. Nisam mogao preći preko toga što mi je lagala mjesec dana. Svi su mi lagali, ali najviše od svega me ona povrijedila. Značila mi je previše i slomilo mi se srce kad sam čuo da odlazi. Još jednu važnu osobu sam gubio, a ja nisam mogao učiniti ništa.
Ulazna su se vrata otvorila, pa sam pogledao prema njima. Unutra je zakoračila Ashlee koja mi se veselo nasmiješila, a ja sam samo klimnuo glavom i pogledao u televiziju. Prošla je iza mene i otvorila vrata sobe.
„Gdje je Rose?“ –upitala me.
Slegnuo sam ramenima. I mene je jako zanimalo gdje se ona nalazila jer sam razmišljao o tome da idem popričati s njom. Nisam znao o čemu, ali planirao sam pričati.
„Kako ne znaš gdje je?! Je li izlazila iz svoje sobe?“ –upitala me.
Slegnuo sam ramenima.
„Ok... Zar ne pričaš sa mnom?“ –povisila je ton.
Odmahnuo sam glavom. Doista sam bio ljut i na Larrya i na nju koliko i na Rose. Šutili su o njenom odlasku i povrijedili me kao i ona; manje od nje, ali su ipak to učinili.
„Larry je imao pravo kad je rekao da se ponašaš kao dijete!“ –rekla mi je ljutito. „Mislila sam da je možda pretjerao i čak sam bila na tvojoj strani! Znam da si ljut, ali ne moraš zbog toga šutjeti!“
Dignuo sam se sa trosjeda i krenuo prema svojoj strani jer ju nisam namjeravao slušati; barem ne danas.
„Stvarno si bezobrazan!“ –viknula je. „Umjesto da se ovdje duriš, mogao bi ju potražiti i reći joj koliko ti je stalo!“
„Bi li to promijenilo stvari?“ –frknuo sam.
„Možda!“
Odmahnuo sam glavom i zalupio vratima.

Rose Butler's POV

Sjedila sam u kafiću i gledala kroz prozor. Cappuccino je već bio hladan jer sam ga jedva okusila, a ondje sam bila najmanje sat vremena. Čim sam čula da je Matt izašao iz kuće, obukla sam se i izašla na svjež zrak. Šetala sam se ulicama, parkovima po onom predivnom vremenu. Morala sam iskoristiti priliku i izaći iz kuće pogotovo jer je bio sunčan i vedar dan. Najavili su da bi uskoro trebao snijeg pasti; za dva – tri tjedna.
Sjedila sam i razmišljala o raznim stvarima kao o mom odlasku. Morala sam nestati što prije iz grada. Nisam morala, nego sam htjela. Ujutro nisam bila sigurna želim li otići. Bilo mi je previše stalo do Matta i to sam mu namjeravala reći. Namjeravala sam mu reći i za bebu mada sam bila zakasnila više od dva mjeseca, ali odlučila sam otići kad sam vidjela drugu curu u njegovom krevetu. To je, po meni, značilo da se stari Matt vračao, a starom Mattu nije bilo stalo do ničega.
Kraj prozora je prošla Ashlee. Nazvala me prije desetak minuta jer je bila jako zabrinuta za mene, pa je dojurila ovdje što je brže mogla. Skrenula sam pogled prema ulazu i ugledala ju kako ulazi uspuhano. Požurila je k meni i poljubila me u obraz, te sjela preko puta mene.
„Drago mi je što si dobro!“ –rekla je.
„Zar si mislila da sam otišla bez pozdrava?“ –upitala sam ju.
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Mislila sam da si napravila nešto puno gore!“
„Ne namjeravam se ubiti, Ashlee! Nikada nisam, a bome nikada neću ni pomisliti o samoubojstvu.“
„Rose...“
„Reci!“
„Zašto ne popričaš sa Mattom? Stalo mu je do tebe.“
„Kako znaš?“
„Osjećam to!“
„Da mu je stalo do mene ne bi spavao sa drugom!“
„Molim?“
„Htjela sam popričati s njim. Mislila sam mu reći cijelu istinu, ali naišla sam na njega i neku plavokosu u krevetu! Odustala sam od toga.“
Primijetila sam da me tužno promatra. Uzdahnula sam i pogledala u prozor. Suze su me izdale.

utorak, 16.03.2010.

23. poglavlje

Mjesec dana kasnije...

Rose Butler's POV

Stajala sam u sobi i spremala svoje stvari u kutijama. Cijela je soba bila skoro prazna, ali puna raznim kutijama. Bila sam već u trećem mjesecu trudnoće i trbuh mi se počinjao vidjeti. Znala sam da nemam više previše vremena i da mi široka odjeća neće pomoći u sakrivanju trudničkog trbuščića. Unatoč tome što su me i Ashlee i Larry svakodnevnog nagovarali da priznam Mattu za bebu, nisam to učinila i zbog toga su se često znali naljutiti na mene, ali nije me bilo briga. Radilo se o mome životi i mislim da ih se to ne bi trebalo ticati unatoč tome što su mi bili prijatelji.
„Hej, Rose...“ –iznenada su se vrata otvorila.
Okrenula sam se i ugledala Matta iza sebe koji je šokirano gledao u moju polupraznu sobu.
„Što je ovo?“ –upitao me iznenađeno.
Spustila sam pogled. Nisam mu nikada rekla da se namjeravam vratiti kod kuće i da se možda nikada više ovdje neću vratiti. Svaki put kad bih u zadnjih mjesec dana pokušala popričati s njim o tome nešto bi me zaustavilo i blokiralo. Nisam bila toliko hrabra, a niti u onom trenutku nisam mogla ništa reći. Srce mi je udaralo sve brže i brže, a knedla mi se stvorila u grlu.
„Rose...?“ –prozvao me.
„Ja...“ –započela sam, ali nikako nisam mogla nastaviti pričati dalje.
Tako je bilo svaki put kad bih pomislila na to da bih mu trebala reći kako se selim i vraćam obitelji. Podignula sam pogled prema njemu, a on je promatrao upitnim izrazom lica. Imala sam osjećaj da mi je srce počinjalo kucati puno jače nego prije nekoliko sekundi.
„Odlazim...“ –rekla sam napokon, ali mi se čudan osjećaj pojavio u trbuhu.
„Odlaziš?“ –podignuo je obrvu. „Gdje?“
„Vračam se u rodni grad, Matt.“
„Zašto?“
„Tata treba pomoć. Još neko vrijeme ne može raditi. Na bolovanju je i... radit ću neko vrijeme kako bih mu pomogla s novcem.“
Nisam lagala, a nisam mu ni rekla cijelu istinu. Tati je stvarno trebala pomoć. Hanna radi i ide na faks, pa im trebam.
„Što ćeš sa faksom?“
„Dogovorila sam se sa dekanom da ću dolaziti samo na ispitima.“
„Onda se vračaš ovamo kad ti tati bude bolje?“
Odmahnula sam glavom, a on je klimnuo.
„I kad si odlučila otići?“ –upitao me.
„Prije mjesec dana.“ –odgovorila sam jedva.
„I kad si mi to mislila reći?!“ –povisio je ton.
„Matt...“
„Prije nego odeš?!“
„Matt...“
„Idi k vragu, Rose!“ –podignuo je ruke i izašao iz sobe udarivši vratima.
„Matt, čekaj!“ –istrčala sam za njim, a on je već izlazio iz stana.
Ashlee je zbunjeno pogledala u mene, a ja sam potrčala prema vratima. Primijetila sam da se već spustio niz stepenice. Uzdahnula sam i zatvorila vrata. Odlučila sam ga pustiti na miru sve dok se ne vrati kod kuće.

Ashlee McCaleb's POV

„Rose, je li sve u redu?“ –upitala sam ju.
Odmahnula je glavom i otišla u sobu. Dignula sam se sa trosjeda i krenula saznati što se dogodilo u manje od pet minuta. Matt je izgledao bijesno dok je izlazio iz kuće, ali u njegovim sam očima vidjela i tugu. Otvorivši vrata Roseine sobe ugledala sam ju kako stoji pred prozorom i gleda u jednu točku.
„Rekla si mu da odlaziš, da si trudna ili oboje?“ –stala sam kraj nje.
„Prvo.“ –odgovorila je uzdahnuvši.
„Da si mu rekla kad si to odlučila možda i ne bi bio toliko bijesan!“
Slegnula je ramenima. Podignula sam ruku i prislonila ju na njeno rame pokazivajući joj da sam ondje u slučaju da me zatreba. Pogledala me suznih očiju, te me snažno zagrlila. Zajecala je, a ja sam ju potapšala po leđima pokušavajući ju utješiti, ali znala sam da je to bilo nemoguće.

Matt Doughtry's POV

„Još jedan, George!“ –zamahnuo sam čašom.
Stariji bucmasti barmen je odmahnuo glavom i uzeo mi čašu iz ruke. Često sam znao odlaziti u ovu gostionu sa prijateljima s posla, pa nas je konobar George uvijek posluživao. Ove sam se večeri družio s njim i whiskyem pokušavajući zaboraviti na to da Rose odlazi i da jedini ja nisam znao.
„Doughtry, mislim da pretjeruješ s alkoholom.“ –George je stavio čašu preda mnom. „Ovo ti je već četvrta čaša u pola sata!“
„Zar čovjek ne smije tugovati na miru?“ –pogledao sam ga.
„Trebao bi stati.“
„Da sam htio nekoga koji bi mi prigovarao, vratio bih se kući i slušao mamino zanovijetanje!“
Odmahnuo je glavom i uputio se k drugom gostu. Podignuo sam čašu i malo ju protresao. Led je udario od staklo. Uzdahnuo sam i popio ga cijelog, te udario čašom od šank. Prva je bila najgora, ali ostale tri sam popio kao vodu. Ponovno sam uzdahnuo i odmahnuo glavom ne vjerovajući u što sam se opustio. Dopustio sam joj da mi priraste srcu više nego sam trebao, a ona me iznevjerila. Mislio sam da smo prijatelji. Lagala mi je cijelo vrijeme.
„Trebao si znati da su sve cure iste, Matt!“ –lagano sam se udario rukom od čelo.
„Trebaš društvo, Matt?“ –čuo sam poznati glas.
Zakolutao sam očima i ugledao Larrya kraj sebe. Nasmijao sam se na glas i odmahnuo glavom.
„George, još jednu čašu!“ –uzviknuo sam. „I jednu za mog prijatelja koji mi je zabio nož u leđa!“
„Matt, ne glupiraj se!“ –sjeo je kraj mene. „Daj mi kavu, George!“
„Urazumi si prijatelja, Larry!“ –rekao mu je. „Ne prestaje piti!“
Larry je klimnuo glavom i pogledao u mene, a ja sam odmahnuo glavom gledajući ispred sebe. Odjednom im je svima bilo stalo do mene, a do prije pola sata nitko nije mario.
„Odlazi, Larry!“ –rekao sam mu.
„Ashlee me nazvala.“ –uzvratio je. „Rose se zabrinula...“
„Ne spominji mi ju!“
„Barem me poslušaj i prestani piti!“
„Poslušaj ti mene i goni se odavde!“
„Matte, ne glupiraj se!“
„Pusti me na miru, Larry! Ozbiljan sam!“
„Ponašaš se kao dijete!“
„Molim?!“ –dignuo sam se sa barske stolice i odgurnuo ga. „Lagao si mi, Larry!“
„Lagao?!“ –odmahnuo je glavom. „Nije bio moj posao da ti kažem da odlazi!“
„Bio je! Prijatelj si mi, partner... Izdao si me!“
„Sjedni da popričamo!“
„Odlazi!“
„Ne!“
„Odlazi!“
„Neću!“
Ljutito sam bacio novčanicu od dvadeset dolara na šank, uzeo jaknu i udaljio se od njega. Nisam imao namjeru vratiti se k njemu, a niti u stan. Obukao sam jaknu i krenuo se prošetati niz ulicu. Čuo sam kako me Larry doziva, ali sam samo požurio korak. Trenutno nisam imao volje vidjeti nikoga od svojih prijatelja, ako sam ih mogao uopće nazivati tako.

subota, 13.03.2010.

22. poglavlje

Nakon nekoliko dana...

Rose Butler's POV

Ugledavši ulicu u kojoj sam živjela već tri godine, otkad sam krenula na fakultet, osmijeh mi se pojavio na licu. Bilo je predivno biti ponovno kod “kuće“ unatoč tome što sam bila presretna što sam dva predivna tjedna provela sa tatom i sestrom, ali i s Mattom. Nisam mogla vjerovati da je uzeo dva slobodna tjedna samo kako bi bio uz mene. Tata je trebao doći za koji dan kod kuće, ali uspio me nagovoriti da odem doma. Upoznao je čak i Matta i u prvih nekoliko minuta mi se činilo kao da pokušava shvatiti je li to dobar dečko za mene ili nije. Nisam imala blage veze zbog čega se tako ponašao, ali oduvijek je bio takav. Proučavao je svakog muškog prijatelja kojeg bismo Hanna i ja dovele kod kuće i svaki put kad bismo izašle s nekim bi stajao na prozoru dok bismo se udaljavali od ulaza, a kad bismo se vračale bi sjedio kraj prozora govoreći kako je čitao časopis, gledao televiziju, čitao knjigu... Svaki put bi izmišljao novu stvar. Zahihotala sam se.
„Čemu se smiješ?“ –upitao me Matt izlazivši iz auta.
„Ma... glupostima!“ –nasmiješila sam mu se odlazeći prema gepeku.
„Daj, zanima me čemu se smiješ!“
„Pa glupostima, ti kažem! Stvarno nije važno.“
„Kako ti kažeš!“
Napravio je namrgođen izraz lica samo kako bih popustila i ispričala mu o čemu sam razmišljala. Osmijeh mi se razvukao od uha do uha i žmarci su mi se pojavili u trbuhu dok je srce ubrzano kucalo. Spustila sam pogled i izvadila torbu iz gepeka. Nisam mu mogla priznati da mi je stalo do njega, da sam zapravo bila presretna što je proveo neko vrijeme s mojom obitelji i sa mnom.
„Je li sve u redu?“ –podignuo mi je bradu.
„Hvala što si bio uz mene.“ –izgovorila sam tiho.
„I drugi put!“ –nasmiješio mi se.
Podignula sam svoju torbu i popela se stepenicama do ulaza u zgradu. Gurnula sam vrata i progurala torbu sa sobom, te krenula prema liftu. Pritisnula sam gumb i pričekala da se vrata otvore, a Matt je stao odmah do mene. Krajičkom sam oka pogledala u njega i primjetila da on gleda u mene. Srce mi je počelo udarati kao palice po bubnjevima. Skrenula sam pogled i pokušala sakriti osmijeh koji mi se pojavljivao na licu.
„Rosie, Rosie, što si si to dopustila, ha?!“ –upitala sam samu sebe i zakoračila u dizalo.

Ashlee McCaleb's POV

Sjedila sam zajedno s Larryem na trosjedu i gledala televiziju. Svako toliko bih pogledala na zidni sat jer su uskoro Rose i Matt trebali doći doma. Jedva čekam da izgrlim svoju najbolju prijatelju. Uporno je govorila kako nije potrebno da dođem k njoj, da će se oni snaći, ali ja sam htjela biti uz nju. Ovo je bio prvi put da ja nisam bila uz nju kad me trebala, ali zato je Matt bio ondje umjesto meme.
Bilo mi je jako drago što je odlučio otići s njom jer se možda opametila i odlučila mu reći da čeka njegovu bebu, ali sve mi se čini da nije ni razmišljala o tome. Duboko sam uzdahnula. Činilo mi se kao da sam samo ja cijelo vrijeme razmišljala o njenoj trudnoći. Vrata su se iznenada otvorila, a ja sam se odmah dignula sa trosjeda ugledavši Rose kako nasmiješeno ulazi u stan. Potrčala sam ju snažno zagrliti. Nisam ju ni mogla pustiti. Činilo se da je bila dobro i da se oporavila. Bilo mi je neopisivo drago zbog toga.
„Ok, Ash, sada možeš pustiti!“ –promrmljala je.
„Oprosti!“ –odmaknula sam se od nje. „Morala sam se uvjeriti da si dobro.“
„Jesam.“ –klimnula je glavom. „O, bok, Larry!“
„Hej!“ –pozdravio ju je. „Došao sam malo izgnjaviti Matta!“
„Bilo ti je lijepo bez mene, ha?“ –zahihotao se.
„Hvala ti, Matt! Pustio si me s klincem koji priča duplo više od tebe, ne - troduplo!“
„Tako ti i treba. Sada ćeš počinjati cijeniti moju prisutnost u tvome autu!“
„Ubit ću te vlastitim rukama ako odeš na toliko dugo!“
„Daj me pusti da uživam bez tebe!“
Larry je zakolutao očima, a Matt se laganim hodom odšetato do svoje sobe zatvorivši vrata za sobom.
„Jesi li mu rekla?“ –upitala sam tiho Rose.
„Kome i što?“ –zbunjeno me pogledala.
„Mattu za bebu!“
„Šuti!“
„Još mu nisi rekla?!“ –šokirano će Larry.
Odmahnula je glavom i odjurila prema svojoj sobi što je brže mogla kako ju više ne bismo nagovarali da mu kaže. Pogledala sam u Larrya, a on je samo odmahnuo glavom. Lagano sam se udarila rukom od čelo i duboko uzdahnula, te sjela na trosjed. Imala sam osjećaj kao da sam joj ja majka i da se moram pobrinuti o tome da otac njenog dijeteta dozna za njega, ali... nisam mogla ići protiv Rose. Rose je bila moja najbolja prijateljica i to nisu bile moje stvari.

Matt Doughtry's POV

Izašao sam iz sobe kako bi se otišao istuširati i vidio kako Ashlee i Larry raspravljaju o nečemu. Po njihovim izrazima lica sam shvatio da se radi o nečem ozbiljnom.
„Što se događa?“ –upitao sam ih.
Okrenuli su se prema meni i nacerili se, a zatim krajičkom oka pogledali jedne u druge. Podignuo sam obrvu dok su se oni samo promatrali, a onda svako toliko pogledali u mene.
„Halo?!“ –mahnuo sam im. „Zašto imam osjećaj da mi nešto tajite?“
„Zašto bismo ti tajili nešto?“ –nasmiješila mi se Ashlee.
„Ne znam.“ –slegnuo sam ramenima. „Možda jer ste pričali o ozbiljnim temama sve dok me niste vidjeli, a od tada imate osmijeh na licu koji mi užasno ide na živce!“
„Otkrio si nas!“ –Larry je uzdahnuo i pogledao u Ashlee. „Ashlee me pokušava nagovoriti da odem s njom gledati neku romantičnu komediju i prepiremo se oko toga!“
„Tako je!“ –nacerila se ona.
Podignuo sam zbunjeno obrvu jer sam imao osjećaj da lažu.
„I mislili smo da Rose i ti dođete s nama!“ –nastavila je.
„Kamo?“ –čuo sam njezin glas iza sebe, pa sam se okrenuo.
„Pitaju da li želimo ići s njima u kino!“ –odgovorio sam.
„Zašto ne?“ –slegnula je ramenima. „Ovako i onako nemamo što raditi!“
„Odlično!“ –nasmiješeno će Ashlee.
Pogledao sam u Larrya koji mi se samo nasmiješio, a onda se dignuo sa trosjeda i krenuo prema Rose i Ashlee koje su gledale u frižider. Imao sam takav osjećaj da si mi lagali i da su mi nešto puno veče tajili. Nadao sam se da nisu, ali mislio sam što prije otkriti. Išlo mi je na živce kad je netko tajio nešto od mene, a vidjelo se da to oni čine. Bili su loši lažljivci.

Larry O'Conner's POV

Stajao sam u redu za karte u kinu razmišljajući o tome što sam se popodne desilo. Ashlee i ja smo dvije velike budale. Trebali smo razmišljati da je Matt doma i da bi nas mogao čuti, ali mi smo bili poput onih starijih žena koje su tračale po cijele dane. Odmahnuo sam glavom i platio karte za cijelo društvo. Natjerali su me da idem kupiti karte dok su oni sjedili na klupici i smijali se, ali barem mi je to dalo vremena za razmišljanje o tome da bih najrađe želio reći Mattu za trudnoću jer... kad – tad bi mogao saznati, a onda će biti problema jer će se naljutiti na Ashlee i mene jer smo znali i nismo mu ništa rekli o tome.
„Evo karte!“ –pružio sam ih.
„Hvala!“ –nasmiješili su mi se.
„Još ne mogu vjerovati da idem gledati romantičnu komediju!“ –promrmljao sam.
„Nisi jedini!“ –Matt je zakolutao očima.
„Hajde, hajde, pa samo sat i pol morate izdržati!“ –uzvratila je nasmiješeno Ashlee.
„Sat i pol je kao cijela viječnost!“ –rekao sam.
„Slažem se!“ –nadodao je Matt. „Mogu biti siguran da će biti same cure!“
„Zapravo, bit će oko dvadesetak muškaraca!“ –pokazala je Rose.
Okrenuli smo se. Večina dečkiju su bili s curama, a njih je bilo oko šezdesetak. Pogledao sam u Matta. Imao sam osjećaj da razmišljao o istoj stvari. Oboje smo uzdahnuli i krenuli prema ulazu jer je uskoro trebao početi film. Da Ashlee i ja nismo počeli pričati o Mattu, Rose i njezinoj trudnoći, sada bih vjerojatno bio kod kuće, ali morao sam nešto na brzinu izmisliti.

Rose Butler's POV

Ashlee i ja smo bile oduševljenje filmom dok se to baš i ne bi reklo za Matta i Larrya, ali trudili su se pokazati nam da im nije bilo loše. Dečki i romantika su večinom bili jedne dvije ogromne suprotnosti, ali bilo mi je drago što smo izašli u kino. Dugo nisam bila, a uvijek bih išla s Ashlee. Nisam se mogla sjetiti s kojim sam dečkom bila zadnji put gledati neki film, a niti koji film. Vjerojatno je to bilo u srednjoj kad nam nije bilo ni na pameti gledati što se emitira već bih se ljubakala s muškim spolom.
„I gdje ćemo sada?“ –upitala sam.
„Zapravo...“ –promrmljala je Ashlee. „Larry i ja bismo trebali sada po Billie-ja, pa smo mislili otići kod njega!“
„Baš ste dosadni!“ –frknula sam i odmahnula kosom. „Izgledati kao stari bračni par!“
„Idite se Matt i ti prošetati!“ –rekao je Larry.
„I znaš da hoćemo! Nemam namjeru biti doma u petak navečer, u jedanaest sati.“ –rekla sam nasmiješeno i pogledala u Matta. „Ako se ti slažeš, naravno!“
„Zašto ne?“ –nasmiješio mi se.
„Uživajte onda!“ –Ashlee me poljubila u obraz i tiho šapnula na uho. „Reci mu. Moraš!“
Zakolutala sam očima i nasmiješila joj se. Matt i ja smo pozdravili Ashlee i Larrya koji su odmah krenuli prema parkiralištu po automobil. Htjela sam malo ostati u grad kako bih se prošetala na sviježem zraku i uživala malo po ulicama grada kojeg ću uskoro morati napustiti.
„Irish pub!“ –iznenada je rekao Matt.
Zastala sam i pogledala novi kafić kojeg nikad prije nije bilo ondje. Jako me to začudilo, ali valjda su ga nedavno napravili. Nisam previše prolazila onom ulicom, ali kad sam prije dva ili tri mjeseca prošla ovuda nije ga bilo.
„Idemo?“ –upitala sam ga.
Klimnuo je glavom i otvorio mi vrata, te ušao nakon mene. Sjela sam kraj prozora kako bih promatrala kišu. Voljela sam ju gledati kad god bih bila u zatvorenom prostoru, ali nisam ju pretjerano voljela kad sam nekamo morala ići.
„Jesi li ikada bio i Irskoj?“ –upitala sam ga.
„Da. Na tjedan dana!“ –odgovorio mi je.
„Kako dobro!“ –nasmiješila sam mi se. „San mi je posjetiti Dublin. Čitam knjige od neke autorice koja je iz Irske i čija se radnja večinom odvija u Dublinu, pa me jednostavno fascinira taj grad!“
„Ja sam bio sa prijateljima iz srednje prije nego sam krenuo na akademiju, a oni na fakulet.“ –objasnio je. „Jednoga dana ću te odvesti tamo!“
Nasmiješila sam mu se. Bilo je lijepo zamišljati kako idemo zajedno u Irsku. Uvijek sam razmišljala o tome kako bi lijepo bilo otići ondje s dečkom do kojeg ti je stalo.
„Nego, Matty...“ –promrmljala sam ispijući polako svoju toplu čokoladu.
Očito je beba koja se razvijala u meni zahtjevala slatko jer inače nisam pretjerano voljela čokoladu.
„Nikada mi nisi rekao zbog čega si postao ženskaroš!“ –zbunjeno je pogledao u mene kad sam to rekla.
Sklonio je pogled i uzeo gutljaj pive prije nego me ponovno pogledao.
„Postojala je jedna cura u srednjoj.“ –rekao mi je gledajući me ravno u oči. „Volio sam ju! Bili smo skupa nekoliko godina, a kad sam ju nakon srednje pitao hoće li se udati za mene – odbila me! Rekla je da želi uživati i da treba završiti faks, pa da će tek nakon toga razmišljati o ženidbi! Najgore od svega jest da sam mislio razmišljati o vjenčanju tek nakon što ona završi faks!“
„To je grozno!“ –promrmljala sam.
„I tada sam odlučio da mi više niti jedna neće slomiti srce!“
„I zato si odlučio slamati curama srce?!“
„Tražio sam cure koje su mislile kao i ja!“
„Nisu sve cure iste!“
„Nitko to nije rekao...“ –zakolutao je očima. „I zbog čega uopće pričamo o ovome?!“
„Samo me zanimalo zbog čega...“ –započela sam.
„Vani još pada kiša!“ –prekinuo me. „Nikada nećemo stići doma!“
„Pa gdje si parkirao auto?!“
„Kod kina!“
„Malo ćemo pokisnuti, ha?“
„Malo kišice nikome ne škodi!“ –uzvratio je.
„Po ljeti, ali ne po zimi!“ –nastavila sam odmahnuvši glavom.
„Šta se toliko brineš!“ –nadodao je frknuvši. „Ići ću po auto, pa ti ni nečeš pokisnuti!“
„Nisam rekla da...“
„Pusti me da budem kavalir!“
Odmahnula sam glavom i odahnula dok me on nasmiješeno gledao. Osmijeh se i meni pojavio na licu. Matt je bio... presladak.

You're so amazing you shine like the stars
You're so amazing the beauty you are
You came blazing right into my heart
You're so amazing you are...
You are

~Amazing By: Janelle

*Ja mogu protiv svojih demona, ali protiv demonice zvane Anamarija - ne mogu!!! Zato, okritive nju zbog ovoga, pogotovo ti, Andrea.

:*

00:03 - Komentiraj ( 16 ) On/Off

utorak, 09.03.2010.

21.poglavlje

Rose Butler's POV

Probudila sam se kraj Matta koji je čvrsto spavao. Čim sam legla kraj njega jučer sam zaspala. Osjećala sam se bolje, opuštenije i mirnije slušajući otkucaje njegovog srca. Dignula sam se polako sa njegovog kreveta i izašla iz sobe lagano zatvorivši vrata kako ga ne bih probudila. Razmišljala sam o tome koliko je umoran trebao biti jer je vozio previše. Zbog kiše je autocesta bila previše spora pošto su svi pazili kako voze kako ne bi došlo do sudara.
Krenula sam niz hodnik kako bih se vratila natrag u svoju sobu jer sam trebala uzeti odjeću. Morala sam se istuširati što prije, otići probuditi Hannu i zajedno s njom u tvrtku za sprovode, pa posjetiti tatu u bolnicu. Duboko sam uzdahnula zatvorivši vrata sobe trudeći se ne rasplakati. Bilo je bolno prisjetiti se oca koji je ležao u bolnici i kojeg dugo nisam vidjela. Ruke su mi ponovno zadrhtale unatoč tome što sam pokušavala izbiti to iz misli, ali nisam si mogla pomoći. Bilo me strah da ću i njega izgubiti.
Otvorila sam putnu torbu i uzela hlače, debelu majicu i ostale potrebne stvari za tuširanje. Izašla sam iz sobe i odjurila do kupatila kako bih se što prije istuširala. Htjela sam obaviti što sam brže mogla stvari koje sam trebala, pa otići napokon vidjeti tatu i moliti ga da preživi, da otvori svoje oči. Skinula sam odjeću sa sebe i bacila je u koš, te ušla u tuš kabinu otvorivši mlaku vodu. Stala sam ispod mlaza vode i neko vrijeme zamišljeno dopuštala da voda samo klizi niz moje golo tijelo. Podignula sam ruku u jednom trenutku i prislonila ju na trbuh koji se već počinjao vidjeti unatoč tome što sam ušla u drugom mjesecu trudnoće. Zaklopila sam oči i uzdahnula, te dopustila suzama da prokližu niz moje obraze.

Some say love, It is a river,
That drowns the tender ring,
Some say love, It is a razor,
That leads your sould to bleed,
Some say love, It is a hunger,
And endless aching need,
I say love, It is a flower,
And you its only seen,

Spustila sam se niz stepenice nakon što sam u tuš kabini provela najmanje pola sata, a nakon što sam se okupala morala sam osušiti kosu. Čula sam zvukove u kuhinji, te sam otvorila vrata i ugledala svoju sestru kako sjedi za stol i pije kavu, te polako ispuhuje dim cigarete. Pušila je samo kad ju je nešto mučilo ili je bila živčana. Ugledala sam nekoliko opuška u pepeljari i znala sam da je užasno nervozna, što mi nije ni bilo čudno. Bila sam i ja, ali razlika je u tome što ja nisam voljela cigarete. Nikada ih nisam isprobala, a nisam ni namjeravala. Vidjela sam da ima još kave u lončiću, pa sam uzela šalicu i sjela nasuprot nje. Pogledala me i lagano mi se nasmiješila, a zatim ugasila cigaru.
„Trudna sam!“ –rekla sam u jednom trenutku.
Vilica joj je pala, te je široko otvorila usne. Odmaknula sam pogled i zaklopila oči.
„Rosie...“ –tiho je promrmljala. „Tko je tata?“
Pogledala sam ju, a onda sklonila pogled.
„Matt?!“ –uzviknula je.
„Tiho!“ –pogledala sam ljutito u nju. „Mogao bi te čuti!“
„On... ne zna?!“ –iskrivila je glavu, a ja sam odmahnula. „Rose... kako...?! Niste li vas dvoje samo cimeri?!“
„Jesmo, ali... došlo je do... znaš...“
„Zašto mu nisi rekla?“
Slegnula sam ramenima.
„Što si odlučila napraviti?!“ –upitala me uzdahnuvši.
„Ne namjeravam pobaciti ovo dijete!“ –podignula sam odlučno pogled prema njoj.
„Ok. Nisam ni mislila da hoćeš jer si uvijek bila protiv toga, ali... kad ćeš mu reći?“
„Ne znam niti hoću li!“
„Zašto?!“
„Ne znam!“
„Rose, on ima pravo znati da čekaš njegovu bebu!“
„'ajde se deri još jače, pa da te čuje!“ –zakolutala sam ljutito očima. „Vjerojatno ću se vratiti doma čim primjetim da mi se trbuh počinje vidjeti.“
„Što ćeš sa faksom?“ –upitala me.
„Popričala sam sa dekanom i... dogovorila sam se s njim da ne moram dolaziti na predavanja već da mogu učiti kod kuće, dolaziti tamo samo na ispitima!“
„Ja i dalje mislim da bi mu ti trebala reći!“
„Ovo je moj život!“
„Ne! U tebi raste još jedan život koji zaslušuje znati da ima oca, a i njegov tata da ima dijete!“
„Što ako mi kaže da pobacim?!“
„I ti jednostavno kažeš da ne želiš! Uostalom... ne znaš što on želi sve dok to ne saznaš!“
Zakolutala sam očima i dignula se sa stolice, te namrgođeno izašla iz one prostorije. Mrzila sam što je imala pravo, ali nisam bila dovoljno hrabra da popričam s njim. Ušla sam u dnevni boravak i sjela na tatinu ljuljuškavu stolicu, te zaklopila oči, a tada se suza otkotrljala niz moj obraz.

Nekoliko dana nakon...

Matt Doughtry's POV

Rose je bila čvrsta na sprovodu svoje bake unatoč tome što je imala suze u očima. Mislio sam da bi mogla puknuti od boli i rasplakati se, ali ostala je pribrana. Svako toliko bi čvrsto stisnula moju ruku kao da se želi uvjeriti da sam ondje i da mogu poskočiti u pomoć u slučaju da joj zatreba, ali je držala cijelo vrijeme sestru za ruku. Hanna je plakala dok ju je Rose pokušavala smiriti, ali ništa nije pomagalo.
Zbog toga sam užasno mrzio sprovode. Jedva bih uspio samog sebe nagovoriti da odem na sprovod meni važne osobe jer sam onda imao osjećaj da se moram potpuno odvojiti od njega ili nje, zaboraviti ga ili ju, a to nikako nisam htio. Znao sam dobro da bi život trebao ići dalje nakon toga i da će nam oni uvijek ostajati u sjećanjima, ali se mogao otkačiti od njih. Mrzio sam slušati jecanje, gledati ljude u crnini kako plaču i dozivaju ime svojih najmilijih kojih više nije bilo. Zaklopio sam oči i tiho uzdahnuo kako ne bih zabrinuo Rose. Jedva sam čekao da ovo bude gotovo.

It's the heart, Afraid of breaking,
That never, Learns to dance,
It's the dream, Afraid of waking,
That never, Takes the chance,
It's the one, Who won't be taken,
Who cannot seem to be,
And the soul, Afraid of dying,
That never, Learns to live,

Kuća je bila puna meni nepoznatih ljudi, ali činilo se da su ih Rose i Hanna skoro sve poznavale jer su razgovarale s njima. Gledao sam oko sebe i promatrao tuđe poglede. Gledali su tužnim izrazom lica u djevojke koje su prije nekoliko dana doživjele veliku nesreću i mogao sam im dobro čitati s usana. Kladio bih se da su pričali o tome kako će njih dvije prebroditi tatinu smrt, u slučaju da i on umre.
„Ti starci nikada nemaju nešto pametnije za pričati!“ –rekao sam u sebi i zakolutao očima.
Stariji su ljudi uvijek pričali o bolestima, smrti i o svim mogučim susjedima. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo. Da mi nije bilo toliko stalo do nje vjerojatno bih sada uživao kod kuće ili se vozikao po gradu sa Larryem gnjaveći ga. Ušao sam u kuhinju i zatvorio vrata. Na svu sreću sam ondje mogao biti sam jer nikoga nije bilo. Čuo sam kako se vrata otvaraju, pa sam se okrenuo i ugledao Rose.
„Dosadno, ha?“ –promrmljala je zatvarajući vrata.
„Ma nije...“ –osjetio sam kako mi se obrazi rumene. „Nisam ljubitelj sprovoda!“
„Tko jest, Matt?“ –zahihotala se, a onda duboko uzdahnula. „Htjela bih potjerati sve ove ljude iz moje kuće!“
„Zašto?“
„Idu mi na živce! Znam one proklete poglede! Pričaju o tome što se dogodilo i... Samo me podsjećaju na to kako sam se osjećala kad sam mamu izgubila! Žalili su me pogledom, Matt!“
„Ljudi su ponekad kreteni!“
„Ljudi ponekad trebaju znati gdje im je mjesto i da se ne bi trebali mješati u tuđa sranja!“
Pogled kojim me pogledala mi je razdirao srce. Bila je toliko tužna da sam se i ja osjećao loše. Napravio sam nekoliko koraka i zagrlio ju potapšajući joj leđa i radeći joj polukružne krugove. Zazvonio je telefon, pa se maknula od mene i podignula slušalicu.
„Halo?“ –javila se.


Rose Butler's POV

Hanna i ja trčale smo hodnicima bolnice u kojoj je naš tata bio hospitaliziran. Dežurna nas je sestra nazvala kako bi nam javila da se probudio. Nije nam ni trebala ponoviti dva puta jer smo već sjele u sestrin auto i odjurile prema bolnici. Bilo mi je žao jedino što sam morala pustiti Matta kod kuće. Ponudio se da će ostati s njima dok smo Hanna i ja kod tate, ali po očima sam vidjela da me molio da ga povedem sa sobom.
Prišla sam starijoj gospođi za pultom dok mi je srce ubrzano kucalo, a osmijeh nije silazilo s lica. Bila sam presretna što su nam javili da se tata napokon probudio, a to je trebalo značiti da je dobro.
„Oprostite...“ –prekinula sam je u pisanju.
Podignula je svoj pogled prema meni. Imala je tamno zelene oči koje su onog popodneva pokazivale umor. Njena crvenkasta izblijeđena kosa bila je uredno zavezana u punđu, ali unatoč tome se vidjelo da je premorena. Nije ni bilo čudo kad su medicinske sestre morale trčati gore – dolje po hodnicima i pomagati doktorima.
„Izvolite?“ –nasmiješila mi se.
„Ja sam Rose Butler. Nazvali ste me prije pet minuta kako biste mi javili da se moj otac probudio!“ –objasnila sam.
„Oprositete, gđice Butler! Nisam vas odmah prepoznala!“ –nasmiješila se.
„Kako je tata?“ –upitala je Hanna.
„Odlično se oporavlja, ali pravi nam male probleme.“ –promrmljala je i zahihotala se dok smo se sestra i ja upitnim izrazom lica pogledale. „Ne želi popiti tablete, pa se nadam da će vas željeti poslušati!“
Obje smo se nasmijale i odmahnule glavom. Znala sam da je to onda bio moj otac i da se vratio. Nikada nije volio piti tablete, govorio je kako to stvara ovisnost i liječio se samo raznim čajevima ili sirupima kad bi doktorica rekla mojoj majci da je to nužno, ali otkad je mama preminula... nije ni to uzimao. Nikada nije ni uzimao godišnji odmor ili bolovanje. Volio je svoj posao kao veterinar i čak je i sa temperaturom odlazio provjeriti jesu li sve “njegove“ životinje dobro.
Medicinska sestra nas je dopratila do njegove sobe jer više nije bio na intenzivnoj njezi. Sada smo mu mogle dolaziti na posijet i dulje od pet minuta, što je meni previše odgovaralo. Vidjela sam kako se tata prepire s jednom medicinskom sestrom, pa sam naglo otvorila oči i on je preplašeno pogledao u moju sestru i mene.
„Hvala Bogu da je netko došao!“ –namrgođeno će mlađahna medicinska sestra.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam.
„Ne želi popiti tablete koje mu je doktor prepisao!“
„Tata, znaš da to trebaš popiti kako bi ti bilo bolje!“
„Ne želim!“
„Tata...“
„Rosie, ali...“
„Tata...“
„Ali...“
„TATA!“
Namrgođeno i tiho je nešto promrmljao, te uzeo tablete koje je držala sestra u ruci i popio vode. Prostrijelio me pogledom i skrenuo pogled. To je činio i mami nakon što bi se oko pola sata prepirali oko tih tableta i sirupa. Medicinska je sestra odmahnula glavom, pogledala nas i zahvalila se, te izašla iz prostorije zatvorivši vrata za sobom.
„Tata, znaš dobro da moraš slušati doktore kako bi se brže oporavio!“ –Hanna je sjela do njega, a ja sam to učinila s druge strane.
„Ja sam jak poput čelika i mogu prebroditi sve bez lijekova!“ –ponovio je ono što je godinama ponavljao; zapravo, to je ponavljao otkad sam znala za sebe.
„Tako mi je drago što si dobro!“ –snažno sam ga zagrlila suzdržavajući suze. „Došla sam što sam brže mogla! Mislila sam da ću i tebe izgubiti.“
„Nisam li ti rekao da sam od čelika?!“ –zahihotao se.
„Zabrinuli smo se za tebe!“ –promrmljala sam brisajući suze koje su klizale niz moje lice.
„Znam i žao mi je zbog toga! To je zadnje što sam vam htio učiniti!“ –podragao nam je obrase.
Obje smo ga snažno zagrlile. Nisam mogla prestati plakati. Bila sam presretna što je bio dobro i da se vratio na staro. Plakala sam od sreće...


And the night, Has been too lonely,
And the rode, Has been too long,
And you feel, That road is only,
For the lucky, And the strong,
Just remember, In the winter,
Far beneath, The bitter snow,
Lies a seed, That with the suns love,
In the spring, Becomes a rose

~LeAnn Rimes - Some Say Love

*Posvečeno dragim ljudima iz moje obitelji kojih više nema.

10:26 - Komentiraj ( 20 ) On/Off

subota, 06.03.2010.

20.poglavlje

Razmišljam si kome bih mogla posvetiti ovaj post.... a onda sam se sjetila da vas ima previše.... Posvečujem ovaj post svima vama; zato što me trpite, zato što me još niste poslali negdje daleko, daleko(ne želim prostačitiXD - pa si vi mislite na što sam mislila:P), zato što pratite moje priče....
Znajte da vas jako volim zbog toga! Puno vam hvala.

Nekoliko dana kasnije...

Rose Butler's POV

Telefon je uporno zvonio. Pospano sam otvorila svoje oči i pogledala na mobitel koliko je sat. Nije bilo ni pet i pol ujutro. Jako me začudilo što je netko zvao u ono doba, ali odlučila sam vidjeti tko nas je trebao po noći. Dignula sam se sa kreveta i izašla iz sobe, a onda ugledala i Matta kako trljajući oko izlazi iz svoje.
„Tko je?“ –upitao me.
„Ne znam, ali zavrnut ću joj ili mu vrat čim se javim!“ –odgovorila sam i podignula slušalicu. „Halo?“
„Rosie...“ –oglasio se drhtavi glas moje sestre.
„Hanna?“ –zbunjeno sam pogledala u Matta koji je bio nagnut na vrata gledajući me. „Što je bilo? Zašto me zoveš tako rano ujutro?“
„Oprosti, ali imala sam osjećaj da bih te trebala zvati.“ –duboko je uzdahnla.
„Hanna, zašto imam osjećaj da se nešto dogodilo?“
„U bolnici sam, Rose!“
„Što je bilo?! Nešto ti se dogodilo?“
„Ne meni... Tata i baka su doživjeli automobilsku nesreću! Baka je poginula na licu mjesta, a tata je još u operacijskoj sali!“
Nije bilo moguće da se to dogodilo. Sigurna sam da je sve to bila laž. Nisam mogla vjerovati da se ponovila povijest koja se desila prije četiri godine. Bila sam sigurna da je tata sjedio kraj sestre i hihotao se dok se baka već u ono doba budila.
„Rose!“ –proderala mi se na uho.
„Lažeš, jelda?“ –uzvratila sam drhtavim glasom.
„Voljela bih da lažem, sekice.“
„Dolazim što brže mogu, ok? Čekaj me u bolnici.“
„Što se dogodilo?“ –upitao me Matt nakon što sam spustila slušalicu.
„Vračam se doma!“ –potrčala sam u u sobu.
„Zašto?“
Nisam ga slušala. Živčano sam skidala putnu torbu sa ormara i bacila ju na krevet, te bacala odjeću u nju dok su mi ruke drhtale od šoka.
„Rose?!“ –Matt me okrenuo prema sebi. „Što-se-dogodilo?“
„Samo me pusti da torbu dovršim!“ –krenula sam ubaciti još koju odjeću kad me ponovno okrenuo prema sebi.
„Hoćeš li mi, k vragu, reći što se dogodilo?!“ –ovoga me puta pitao grubljim glasom.
„Tata i baka su imali nesreću. Baka je poginula, a tatu operiraju!“ –uzdahnula sam.
„O... k vragu...“ –promrmljao je i krenuo me zagrliti, ali odbacila sam ga od sebe.
„Nemoj!“ –odmahnula sam rukom i nastavila spremati putnu torbu.
Da sam mu dopustila da me zagrli rasplakala bih se, a plakanje je bilo zadnje što sam u onom trenutku trebala učiniti. Morala sam biti hrabra i skulirati se prije puta kako mi se ništa ne bi dogodilo na cesti. Ruke su mi i dalje drhtale.

Matt Doughtry's POV

Gledao sam u Rose i poželio učiniti nešto kako bih ju pokušao smiriti, ali dobro sam znao da ništa ne bi pomoglo u onom trenutku. Vidio sam koliko joj ruke drhte dok zatvara torbu i suzne oči. Znao sam da pokušava biti jaka, ali išlo bi joj puno bolje da joj oči nisu bile pune suza i čekale samo jedan treptaj da proklize niz njeno rumeno lice. Spustila je torbu na pod i pogledala me. Spustila je pogled i zajecala iznenada, te prekrila rukama lice. Rose Butler se slomila preda mnom i nisam se osjećao najbolje. Prišao sam joj i snažno ju zagrlio tapšajući je po leđima jer nisam znao što bih mogao reći u onom trenutku kako bih ju smirio. Znao sam da riječima ne bih ništa poduzeo jer niti meni ne bi pomoglo da mi netko priča dok razmišljam kako bi mogao izgubiti jednu važnu osobu.
„Je li ok ako idem s tobom?“ –upitao sam je tiho.
„Učinio bi to?“ –odmaknula se od mene i obrisala suze.
„Mogu zatražiti nekoliko slobodnih dana, ali onda moramo krenuti nakon sedam.“ –objasnio sam joj.
„Bilo bi mi drago da ne idem sama.“
„Dobro, a sada se pokušaj smiriti. Hoćeš li da ti napravim čaj?“
„Ne, hvala. Idem napraviti kavu!“
„I ti si ovisna o kofeinu, ha?“ –nasmiješio sam joj se pokušavajući ju razvedriti.
Potrudila se uzvratiti mi osmijeh, ali vidjelo se koliko je lažan bio. Uzdahnuo sam, a ona je izašla iz sobe. Zaustavio sam je.
„Bit će on dobro!“ –uzvratio sam.
Klimnula je glavom i ispustila nježno moju ruku. Prvi put sam vidio Rose onako slomljenu i nije mi bilo drago zbog toga što joj se dogodilo. Volio sam njezin osmijeh koji bi me natjerao da se nasmijem i kad nisam imao najbolji dan na poslu, kad sam bio užasno živčan. Tada sam se i ja osjećao loše jer ju nisam volio gledati onakvu i bila mi je čudna. Uvijek je imala osmijeh na licu čak i kad nije bilo potrebno. Rose je imala nešto u sebi, nešto što je mene prebrzo počelo mjenjati u boljeg čovjeka. Okrenuo sam se i ugledao ju kako zamišljeno gleda u kipuću vodu. Uzdahnula je i prekrila lice jednom rukom.

Rose Butler's POV

Sjedila sam na sjedalu Mattovog Jeepa. Bilo mi je toplo, ali neugodno u srcu. Pratila sam kapi kiše koje su neprestano padale na staklo, a kad sam pogledala ispred sebe brisaći su ih se pokušavali riješiti. Nije pomagalo jer su se stvarale nove svaki put. Sklonila sam pogled i pogledala u svoje ruke koje su čvrsto držale kaput. Pokušavala sam biti pribrana, ne plakati, smiriti se, ali to mi je počinjalo oduzimati koncentraciju. Ruke su mi neprestano drhtale od straha da ne izgubim i oca kad i baku, a prije nekoliko godina majku. Kao djevojčica sam se uvijek bojala da će me roditelji napustiti, da će im se nešto desiti i da ću ostati sama. Kad je mama poginula sam se osjećala usamljeno unatoč tome što sam imala oca, sestru i baku koji su me pokušavali držati pribranu, na životu, a sada... sada je jedna od tih osoba umrla, nema je više dok se druga bori za život. Osjećala sam se užasno. Osjećala sam se samom i kao da me nešto gušilo u prsima. Otkopčala sam kaput i pokušala uzeti malo sviježeg zraka, ali ni to nije pomagalo jer se u zraku osjećala toplina, toplina koja mi je sada išča na živce.
„Nemoj puknuti, nemoj puknuti, nemoj puknuti!“ –ponavljala sam u sebi trudeći se ne zajecati, ali vid mi se već maglio zbog suza.
Pjesma koju sam namjestila za melodiju poziva na mobitelu me trgnula iz zramišljanja, pa sam kopala po torbici kako bih ga pronašla. Odahnula sam kad sam ugledala Ashleeno ime na ekranu. Bojala sam se da bi me Hanna mogla nazvati i javiti mi loše vijesti.
„Halo?“ –javila sam se drhtavim glasom.
„Rose, sad sam vidjela poruku!“ –uzvratila je. „Jesi li dobro?“
K vragu! Nije me smijela to pitati jer su suze samo potekle niz lice. Zajecala sam i samo šutila jer nisam mogla ništa reći. Htjela sam, ali nisam mogla.
„Rosie?!“ –prozvala me.
Matt mi je uzeo mobitel iz ruke znajući da sam se ja blokirala.
„Hej, nazvat ćemo te kasnije, ok?“ –uzvratio je. „Dobro.“
Spustio je slušalicu i stavio mobitel ispred mene. Duboko sam uzdahnula pokušavajući uhvatiti malo zraka jer od jecanja nisam mogla i počela sam čak i štucati. Matt me jednom rukom uhvatio za moju i čvrsto ju stisnuo dok je drugom držao volan i vozio.
„Pokušaj se smiriti, Rose!“ –rekao mi je mirno i nježno. „Plakanje ti u ovom trenutku neće pomoći!“
„Kao da to ne znam!“ –proderala sam se. „Suze nisu vratile moju mamu, a neće vratiti niti baku, a bome neće niti spasiti tatu!“
Gledao je ispred sebe u tišini. Uzdahnula sam i izvukla svoju ruku iz njegove odmahnuvši glavom. Jednu sam ruku prislonila na čelo dok sam drugom ponovno stiskala kaput.
„Oprosti...“ –promrmljala sam tiho. „Samo... Ne znam što da radim, Matt!“
„Smiri se.“ –rekao mi je.

Matt Doughtry's POV

Nisam znao kako se osjećala niti kako bih joj mogao pomoći, pa sam odlučio šutjeti kako ju ne bih gnjavio glupostima. Naživcirala se već na mene i nisam ju htio i dalje živcirati. Krajičkom oka sam pogledao u nju. Gledala je tužno kroz prozor u prazno, očito, jer od kapljica kiše ništa nije mogla vidjeti vani, a uostalom nije bilo ničeg zanimljivog jer smo se već satima vozili autocestom.
Shvatio sam da slušamo lagane pjesme, pa sam odlučio promjeniti CD i staviti neke veselije unatoč tome što sam znao da njoj nije do osmijeha, ali smatrao sam da bi ju lagane pjesme mogle dovesti samo do depresije. Okrenula je pogled prema meni i nasmiješila mi se. Napokon mi je, nakon satima vožnje, podarila još jedan osmijeh koji je okružio moje srce toplinom. Uzvratio sam joj osmijeh, te nastavio gledati ispred sebe. Mrzio sam se voziti po kiši jer sam uvijek morao paziti na to kako vozim. Inače sam pazio, ali trebao sam to činiti puno opreznije kad su u pitanju bile mokre ceste. Mislim da je nevrijeme izabralo najgori trenutak jer je mogao samo pogoršati stvari s Rose.
„Skreni desno!“ –rekla mi je odjednom.
Dao sam žmigavac i ušao u desnu uličicu. Došli smo u predivnu i mirnu četvrt. Nije bilo ni čudo što je u onom trenutku bila mirna kad je vani pljuštalo. Nitko pametan se ne bi nalazio izvan kuće na najjačem pljusku kojeg sam ikada vidio. Zaustavio sam se ispred kučice boje breskve u kojoj je jedno svijetlo bilo upaljeno. Pogledao sam u Rose koja je duboko uzdahnula i nešto tiho mrmljala. Pokušao sam shvatiti što priča i da li meni nešto želi reći, ali nisam uspio čuti što je ponavljala. Otvorila je vrata i iskočila iz automobila, a ja sam ju slijedio. Otvorio sam gepek i uzeo nam torbe dok je ona stajala pred vratima. U samo nekoliko sekundi sam bio potpuno mokar i umoran od puta. Jedva sam čekao da se istuširam.
Ulazna su se vrata otvorila, a preda mnom se pojavila starija djevojka za koju sam pretpostavio da je Roseina sestra. Snažno ju je zagrlila i zajedno su se rasplakale. Duboko sam uzdahnuo i pogledao u drugu stranu pokušavajući ne razmišljati o njima i slušati jecanje, ali to je bilo jednostavno ne moguće.
„Hanna, moram te upoznati sa cimerom!“ –rekla je Rose nakon nekoliko sekundu.
Okrenuo sam se i nasmiješio djevojci čije su oči bile suzne i crvene.
„Matt, drago mi je!“ –pružio sam joj ruku.
„Hanna – također!“ –prostresla ju je. „Uđite prije nego se prehladite.“
„Matt, hoćeš li se istuširati?“ –pogledala me Rose.
„Volio bih.“ –promrmljao sam.
„Odvest ću te do kupatila.“ –rekla mi je. „Nego, Hanna, zašto nisi u bolnici?“
Penjali smo se stepenicama na kat.
„Tata je operiran, ali rekli su mi da su slijedećih četrdeset i dva sata kritična!“ –uzdahnula je drhtavim glasom. „Natjerali su me da idem kući!“
„Hvala!“ –rekao sam Rose kad mi je pokazala gdje se nalazila kupaonica.
Klimnula je glavom, a ja sam ušao u kupatilo i duboko uzdahnuo.

***

Unatoč tome što sam htio pustiti sestre same, rekle su im da im pravim društvo kako ne bi razmišljale o nesreći koja se dogodila, ali to ih nije zaustavilo u neprestanom plakanju. Tek iza ponoću su odlučile otići spavati, a ja sam se još jednom istuširao. Prije nego sam ušao u gostinjsku sobu, otišao sam provjeriti da li Rose spava. Činilo mi se da je odavno utonula u duboki san i bilo mi je drago zbog toga. Nadao sam se samo da neće imati noćne more i da se neće probuditi usred noći. Sutra ih je čekao veliki dan. Trebale su otići organizirati bakin sprovod, a nakon toga su odlučile otići posjetiti oca nadajući se da će biti budan.
Zatvorio sam vrata nakon nekog vremena i vratio se u svoju sobu. Legao sam u krevet i zatvorio oči. Nedostajalo mi je samo nekoliko sekundi da zaspem kad sam čuo zvonjavu mobitela. Opsovao sam sve po spisku u sebi jer sam se želio odmoriti pošto sam bio previše umoran, a onda sam frknuo i pogledao tko me to zivkao u ovo doba noći. Smirio sam se kad sam ugledao Ashleeno ime na ekrano.
„Reci, Ashlee?“ –uzdahnuo sam.
„Probudila sam te?“ –upitala me.
„Ne, ali skoro sam zaspao!“
„Oprosti, ali zabrinuta sam za Rose! Mobitel joj je isključen, a želim znati što joj je!“
„Spava.“
„Oh, nisam znala! Kako je ona?“
„Loše!“
„Njezin tata?“
„Operiran je, ali moraju biti sigurni da će sve biti u redu. Rekli su doktori da su prva četrdeset i dva sata kritična!“
„Sranje!!! Trebam li doći?“
„Nema potrebe! Ja sam s njom!“
„Sigurno ne trebam doći? Mogu krenuti odmah ujutro!“
„Stvarno nema potrebe, Ashlee! Već sam ja ovdje.“
„U redu, ali obećaj mi da ćeš me nazvati ako bilo što zatreba!“
„Obećajem!“
„Reci tom Mattu da ću ga razbiti kad se vrati na posao jer me ostavio sa klincem koji je puno dosadniji od njega!“ –čuo sam Larryev glas u pozadini.
„Čuo sam ga!“ –rekao sam osmijehom.
„Čuo te!“ –rekla mu je.
„Ako vam ne smeta, ja bih otišao spavati! Umoran sam!“
„Oh, da! Oprosti što sam te zadržala. Zovi ako bilo što zatreba, ok? Laku noć!“
„Laku noć!“ –spustio sam slušalicu i stavio mobitel na noćni ormarić.
Zatvorio sam oči u nadi da ću uskoro zaspati, ali kapljice kiše koje su udarale manijački na staklo mi nisu davale mira. Uzdahnula sam i prošao rukom preko lica, te frknuo. Pokušavao sam se natjerati da zaspem, ali ništa nije pomagalo. Iznenada sam začuo škripanje, pa sam pogledao prema vratima i ugledao Rose na ulazu.
„Je li sve u redu?“ –upitao sam je preplašeno.
„Mogu spavati sa tobom?“ –promrljala je tiho i sramežljivo.
Prvo sam šutio jer nisam znao što bih odgovorio, ali bilo mi je drago što je htjela zaspati kraj mene. Potvrdio sam joj, a ona se približila krevetu, podignula je deke i legla što bliže meni. Podragao sam joj obraze jer sam primjetio kako su joj se oči caklile. Pretpostavio sam da je ponovno plakala. Utisnuo sam joj poljubac u čelo, a ona je zaklopila oči.

When you came to me with your bad dreams and your fears
It was easy to see you'd been crying
Seems like everywhere you turn catastrophe it reigns
But who really profits from the dying
I could hold you in my arms
I could hold you forever
I could hold you in my arms
I could hold you forever

~Hold You In My Arms - Ray LaMontagne

Update 08.03.: Sretan vam Dan žena! :)

15:12 - Komentiraj ( 12 ) On/Off

srijeda, 03.03.2010.

19.poglavlje

*Posvečeno Ivani i Dee jer se trude pročitati sve zaostatke i hvala vam na tome. :*

Dva tjedna kasnije...

Rose Butler's POV

Duboko sam uzdahnula gledajući u televiziju. Nisam ni sama znala zbog čega sam uzdahnula, ali trebalo mi je to u onom trenutku. Podignula sam šalicu toplog čaja s okusom jagode i vanilije, te popila jedan gutljaj. Na svu sreću sam bila sama kod kuće nakon predavanja jer su Ashlee i Matta imali obveze popodne. Zapravo, Matt je radio, a Ashlee je bila na predavanju unatoč tome što petkom skoro nikada nije bilo obavezno doći.
„Mislim da me samo izbjegava!“ –pomislila sam i uzdahnula, a onda se počešala po kosi.
Mattu se još nisam usudila reći istinu i vjerojatno mu nikada ni neću reći, pa je zbog toga Ashlee bila ljuta na mene. Priznala mi je da je rekla Larryu istinu i ja sam bila ljuta na nju jer sam joj rekla da nikome ne govori, ali ohladila sam se kad je Matt došao miran s posla. To je bio znak da mu Larry nije rekao da sam trudna. Nitko nije. Moju veliku tajnu su znali Larry, Ashlee i doktor kojeg vjerojatno nikada više neću vidjeti. Bilo mi je drago zbog toga jer me bilo pomalo strah da bi mu moglo izletjeti o mojoj trudnoći pred Mattom, a tada bi bilo ogromnih problema. Znala sam da mu Larry i Ashlee neće reći. Ashlee jer je bila moja najbolja prijateljica i unatoč tome što se nije slagala sa mnom mi nikada nije zaprijetila da će mu reći ako mu ja što prije ne kažem, a mislim da ovaj drugi nije rekao jer se boji da bi se cura mogla naljutiti na njega. meni je sve to savršeno odgovaralo. Nije da sam se dobro osjećala što sam mu nešto toliko veliko tajila, ali trebala sam saznati kako bi mogao reagirati da mu kažem. Trebala sam znati da li bi bio sretan, živčan, ravnodušan, da li bi me natjerao na pobačaj.
Duboko sam uzdahnula i odlučilase baviti gledanjem televizije samo kako bih prestala razmišljati o tome, ali dobro sam znala da je razmišljanje neizbježno. Bila sam prestrašena i zbunjena. Nisam čak niti tati, a ni Hanni rekla da sam trudna. Bojala sam se. Znala sam da će Hanna biti sretna kad to čuje jer je uvijek govorila da jedva čeka da ja dobim bebu i da ima osjećaj kako ću ga dobiti prije nje. Imala je pravo. Nažalost je imala pravo. Bojala sam tatine reakcije. On je bio dosta pobožan i večinom nam je ponavljao kako djevojka ne smije spavati s muškarcem sve dok ne ustupi u brak. Znala sam da ću ga razočarati kad se jednoga dana pojavim pred njegovim vratima i priznam mu tu prokletu istinu. Naravno, tata niti nije bio za pobačaj. Imao je isto razmišljanje kao i ja. Govorio je da je nužno pobaciti dijete samo ako je začeto silovanjem, ali u drugim slučajevima ne.
„Što si si to napravila, Rose?!“ –odmahnula sam glavom.
Osjetila sam nalet suza. Bila sam previše emotivna u zadnje vrijeme i doktor me upozorio na to. Rekao mi je kako ću mjenjati iz dana u dan raspoloženje, a ja to nikako nisam htjela.

Ashlee McCaleb's POV

Izašla sam iz fakuleta i pozdravila kolege sa predavanja, te laganim hodom krenula prema kući. Stavila sam slušalice na uši i uključila Ipod, te nastavila hodati dalje slušajući muziku. Nikada nisam voljela odlaziti negdje bez slušaklice u ušima, naravno, kad bih pješačila. Osjećala sam se bolje tada jer sam manje pratila ono što se događa oko mene. Često me bilo strah pješačiti navečer nakon faksa jer me hvatala paranoja da me netko cijelo vrijeme prati, ali uz Ipod kojeg sam si nedavno kupila sam shvatila da je sve bilo puno lakše; uz to je i bilo dosta ljudi po ulicama jer su mi predavanja završavala najkasnije u osam.

Nisam ni shvatila, a već sam bila dosta bliža zgradi u kojoj sam živjela. Bilo mi je pomalo čudno doći u stan i biti ondje s Rose sve dok Larry ne dođe po mene. Nismo bile u najboljim odnosima već dva tjedna, a meni se činilo kao da je prošlo godinu dana. Nikada nismo bile posvađane niti udaljene, ali odlučila sam ja to učiniti prvi put i prva kako bi shvatila neke stvari. Možda me se to jednostavno nije ticalo, ali nije smijela tajiti Mattu o trudnoći. Bila je to i njegova stvari i znala sam da to ona shvaća samo što ju je očito neki zid blokirao i nije joj dopuštao da mu kaže istinu.
Odlučila sam se stepenicama popesti do stana i hodala sam što sam sporije mogla samo kako bi mi vrijeme sporije prolazilo, ali trebala sam se kad – tad suočiti s Rose. Izvukla sam ključ iz torbice i otključala vrata. Čim sam ih otvorila sam ugledala svoju najbolju prijateljicu kako gleda u mene.
„Hej.“ –pozdravila sam ju.
„Hej!“ –veselo mi se nasmiješila.
Prošla sam kraj nje i krenula prema sobi. Trebala sam se skinuti i istuširati na brzinu. Zalupila sam vratima i duboko uzdahnula. Bilo je jako teško suočiti se s njenim veselim pogledom i pokazivati ravnodušnost, ali možda će jedino na takav način shvatiti koliko griješi. Želim joj dati što više vremena za razmišljanje o tome što čini. Matt je trebao znati i mogla bih uskoro poludjeti i reći mu kako stvari zapravo stoj.
Skinula sam kaput i stavila ga na vješalicu, a zatim uzela odjeću koju sam trebala obući nakon tuširanja. Otvorila sam vrata sobe i primjetila da Rose gleda u mene. Skrenula sam pogled i krenula prema kupatilu.
„Koliko ćeš se još duriti na mene?“ –iznenada sam čula njen glas.
Uzdahnula sam i vratila se natrag.
„Ti reci meni!“ –slegnula sam ramenima.
„Ne možeš se ljutiti zbog toga! To je moja stvar!“
„Netočno. To je Mattova i tvoja stvar!“
„Matt nema nikakve veze s time!!!“
„Kako si onda zatrudnila?!“
Spustila je pogled i tihu uzdahnula.
„Slušaj...“ –prišla sam joj. „Znam da ti je teško i znam da ne znaš kako mu to reći, ali morat ćeš. Bit ću ja kraj tebe, ako želiš!“
„Ne želim mu to reći, ok?“ –pogledala me ljutito.
„Onda ću mu ja reći!“
„U redu! Budi koza!“ –prošla je kraj mene i zalupila vratima svoje sobe.
Tada sam se razbijesnila i odmah krenula za njom. Otvorila sam vrata i bijesno ju pogledala.
„Nećeš mi udarati vratima!“ –rekla sam joj.
„Ti mi nisi nitko i ništa!“ –pogledala me ljutito.
„Joj da ti je bar mama živa! Bila bi razočarana tobom jer si kukavica i ne želiš učiniti ono što je pravilno!!!“
Zastala je i tužno me pogledala. Kad sam shvatila što sam rekla, prekrila sam rukom usta i šokirano gledala u nju. Vidjelo se koliko sam ju povrijedila time. Znala sam točno kako se osjećala jer je uvijek bila osjetljiva na tu temu, a ja sam rekla stvari koje nisam ni mislila. Nisam ni stigla ništa reći, niti se ispričati jer me gurnula iz sobe, zaključavši vrata.
„Žao mi je, Rose...“ –uzvratila sam nadajući se da će mi otvoriti.

Larry O'Conner's POV

Jedva sam čekao da završimo sa smijenom kako bih otišao po Billie-ja i Ashlee, a onda doma. Obožavao sam provoditi vrijeme s njima. Ashlee je bila predivna djevojka kojoj je bilo jako stalo do Billie-ja i vidjelo se da je i ona njemu draga. Bilo mi je neopisivo drago zbog toga, ali objasnio sam mu kako Anna ostaje njegova majka i da mu ne bi palo na pamet zapostaviti ju zbog moje nove cure. Naravno, dijete nije ništa znalo i bio sam siguran da moj sin i dalje voli svoju majku, moju bivšu ženu, ali volio je i Ashlee, pa sam se bojao da bi mogao doći do komplikacija. Nisam želio da Anna pomisli kako ju Ashlee želi zamjeniti.
„Larry, pazi!“ –viknuo je Matt.
Zakočio sam što sam brže mogao. Ispred nas je odjurio crni BMW, pa sam upalio sirene i krenuo za automobilom.
„Hvala!“ –promrmljao sam dok mi je srce još ubrzano kucalo.
„Mislio sam da ćemo se sudariti!“ –uzdahnuo je.
Odmahnuo sam glavom i primjetio kako se automobil zaustavio.
„Stani ovdje!“ –rekao sam Mattu.
„A daj, uopće nisi fer!“ –frknuo je ljutito.
Zakolutao sam očima i izašao iz automobila. Duboko sam uzdahnuo prije nego sam krenuo prema automobilu koji je stajao i dalje na mjestu. Stao sam pred vrata i primjetio kako se prozor otvara. Ugledao sam mladu djevojku kako me preplašeno promatrala. Držala se za trudnički trbuh i odmah sam pretpostavio o čemu se radilo.
„Oprostite, policajče, ali dobila sam trudove!“ –iznenada se uhvatila ponovno za trbuh derajući se.
„Budite mirni, gospođice!“ –potrčao sam prema automobilu, a Matt je odmah izašao iz njega.
„Što je bilo?“ –upitao je.
„Imamo trudnicu koja ima trudove.“ –odgovorio sam na brzinu.
„Ne!“ –viknuo je.
„Daj, prekini se ponašati kao dijete i idi do nje. Ja idem vidjeti što trebam učiniti!“
„Ali...“
„Matt!!!“
Promrmljao je nešto i ljutito se udaljio od mene. Sjeo sam na vozačevo sjedalo i nazvao bolnici.
„911, izvolite?“ –javila mi se.
„Imamo trudnicu na cesti Filand 99. Ima učestale trudove!“ –odgovorio sam.
„Šaljemo Hitnu.“
„Hvala!“
Odmah sam istrčao iz automobila i primjetio kako se Matt smiješka dok razgovara s njom. Bio sam zbunjen, ali vjerojatno ju je pokušavao smiri na taj način. Približio sam im se i primjetio kako se i djevojka smiješka, ali svako toliko se hvata za trbuh.
„Izdržite, gospođice!“ –Matt ju je potapšao po ramenu, a ja sam ga udario rukom po glavi.
„Dolazi hitna!“ –rekao sam joj kako bih ju umiro.

Matt Doughtry's POV

Činilo se kao da je Larry to oduvijek radio, a ovo mi je prvi i nadam se zadnji put da ću zaustaviti trudnicu. Bilo mi je pomalo teško gledati kako se mlada djevojka muči zbog trudova koji su bili toliko jaki da se morala hvatati za volan kako bi izdržala tu bol. Nije ženama bilo lako, ali očito sam to počinjao shvaćati prekasno. Žena se iznenada proderala.
„Što je?! –Larry i ja smo uzviknuli.
„Pukao mi je vodenjak!“ –izgovorila je jecajući.
„Morat ćemo ju poroditi ovdje.“ –rekao je iznenada Larry, a ja sam ga šokirano pogledao.
„Nadam se da se šališ!“ –odmahnuo sam glavom.
„Ne.“ –otvorio je vrata i pružio djevojci ruku. „Stavit ćemo ju da legne na stražnje sjedalo!“
„Jesi li ikada to radio?“ –upitao sam ga prestrašeno.
„Nisam, ali bio sam na porodu svoga sina.“
„Kako ju onda misliš poroditi?!“
„Smislit ćemo nešto!“
„Ćemo?!“ –ponovio sam za njim i zbunjeno gledao oko sebe. „Što sada, što sada?!“
„Prestani se ponašati kao cura i trči po deke u autu!“ –viknuo je na mene.
Klimnuo sam glavom i poslušao ga. Odmah sam potrčao po deke koje su se nalazile u gepeku dok su mi ruke drhtale od straha. Nikada prije nisam bio na porodu i zbog toga mi je ovo bilo još gore. Uzdahnuo sam duboko kako bih se smirio jer bih mogao prestrašiti onu mladu curu kojoj je bilo puno gore od mene, a onda sam ugledao Larrya kako mi maše. Potrčao sam k njemu i stavio deke na vozačevo sjedalo.
„Vidim mu glavu!“ –rekao mi je mirno.
Kako je mogao biti tako miran?! Ja sam imao osjećaj da ću se svakoga trena srušiti i pasti u nesvijest. Na svu sreću nisam bio sam i nisam ja to morao raditi već Larry jer ja ne bi mogao pomoći sebi, a kamoli njoj. Bilo je užasno kad sam morao slušati djevojku kako se dere i imao sam osjećaj kao da gledam horor film u kojemu ubojica ubija nekoga. Otkopčao sam si jaknu jer mi je postajalo sve toplije i toplije i počinjao sam se gušiti kad sam iznenada začuo dječji plač.
„Dečko je!“ –čuo sam Larrya. „Matt, deke!“
Uzeo sam deke i rastegnuo ih, a on mi je stavio bebu u naručje. Šokirano sam gledao u novoročenče koje je neprestano plakalo. Lagani mi se osmijeh stvorio na licu jer ovakvo nešto nikada nisam doživio. Bio je predivan osjećaj držati ga u ruci.

Rose Butler's POV

Sjedila sam u dnevnom boravku i gledala u televiziju, a Ashlee je sjedila na fotelji i tužno me promatrala. Znala sam da nije namjerno spomenula mamu, ali osjećala sam se povrijeđeno. Dobro je znala da ju više ne smije spominjati preda mnom pogotovo ne u onakvom kontekstu. Vjerojatno je imala pravo. Mama bi bila užasno ljuta na mene i razočarana što nisam odmah objasnila Mattu za trudnoću, ali... nisam mogla. Nisam bila dovoljno hrabra. Svi su mislili da sam ja hrabra, ali nisam. Nikada nisam ni bila. Pravila sam se da sam jaka, ali kad sam saznala za trudnoću su svi mogli saznati da sam kukavica i da me jednostavno strah.
„Rosie...“ –uzdahnula je Ashlee. „Jako mi je žao!“
„Znam.“ –klimnula sam.
„Oprosti mi, molim te! Doista to nisam htjela reći!“
„Znam.“
„Jezik mi je brži od mozga!“
„U redu je, Ashlee! Ne moraš se ispričavati.“
Začula sam otključavanje vratiju i pogledala prema njima, a unutra je ušao veseli i nasmiješeni Matt. Pogledala sam na sat i došao je sat vremena kasnije nego što je inače dolazio.
„Znate što se Larryu i meni danas dogodilo?“ –sjeo je na drugu fotelju.
Obje smo odmahnule glavom čekajući da nam ispriča što je trebao.
„Zaustavili smo neku trudnicu koja je imala trudove!“ –započeo je. „I morali smo ju poroditi! Larry je sve to obavio i bio je odličan, a onda mi ga je dao u ruke! Vi nemate pojma koji predivan osjećaj mi je prošao tijelom! U onom sam trenutku poželio imati dijete!“
Šokirano sam pogledala u Ashlee koja je i mene pogledala sumnjičavo.
„Predivno!“ –rekla je Ashlee.
„Svaka čast!“ –nasmiješila sam se dok su mi suze bile u očima.
Zbunjeno me pogledao, a prije nego me uspio pitati što mi je sam se dignula sa trosjeda i potrčala u sobu zaključavši se. Doista više nisam znala što treba učiniti. Bilo je predivno ono što je rekao, ali nisam znala je li to bio dobar razlog da mu priznam da čekam njegovu bebu i da ima priliku postati otac vjerojatno puno prije nego je to zamišljao.

When did the sun stop shining?
When did we turn into two divided?
I guess we will never really know why,
But I remember once upon a time.

~ Once Upon A Time By: Idina Menzel

P.S. Imam novu priču koja vam je na ovom linku: Grad. Nikome nisam javila za ovaj blog(u komentarima)jer vas ne želim tlačiti, pa... Onaj koji je zainteresiran za još jednu moju priču - neka svrati.
P.P.S. Molila bi se gđica Maida da napokon objavi novi post na Charlotte. Hvala unaprijed! :D

Volim vas!

00:06 - Komentiraj ( 12 ) On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.