četvrtak, 08.04.2010.
34. poglavlje
mi sai comprendere e nessuno
lo sa fare come te
ti sposero' perché
hai del carattere
quando parli della
vita insieme a me
Nekoliko mjeseci kasnije...
Rose Butler's POV
Živčano sam se probudila kad sam čula zvonjavu mobitela. Odmah sam se dignula iz kreveta i počela hodati gore – dolje po sobi dok mi je srce ubrzano kucalo. Bila sam jako uzbuđena. Danas je bio dan vjenčanja i htjela sam da sve bude savršeno. Spavala sam kod Ashlee jer su stariji ljudi govorili da je nesreća ako se mladenka i mladoženja vide prije vjenčanja, pa je Matt spavao u stanu kojeg smo kupili od Petera. Duboko sam uzdahnula. Htjela sam ga vidjeti jer sam znala da bi to mogao biti jedini način da se smirim. Oduvijek me samo on mogao smiritivati, pa sam znala da bih bila mirnija da ga vidim prije vjenčanja. Ponovno sam skočila na krevet i duboko uzdahnula. Srce mi je lupalo poput palica na bubnjevima, ali osmijeh mi se nije skidao s lica. Sve je bilo savršeno, kao što sam zamišljala kao dijete. Nismo pozvali previše ljudi kao što sam maštala u djetinjstvu, ali pozvali smo samo nama važne osobe.
Dječji me plač omeo iz razmišljanja, pa sam se odmah dignula sa kreveta i približila kolicima u kojoj je Alex spavao. Primjetila sam kako me promatrala svojim velikim zelenim očima. Podignula sam ga i prislonila mu glavu na moja prsa nježno ga ljuljuškajući po sobi sve dok se nije smirio i nasmiješio mi se. čim su se vrata otvorila, okrenula sam se prema njima i ugledala Ashlee kako gleda u mene.
„Matt te treba!“ –pokazala mi je telefon.
„Hvala!“ –nasmiješila sam joj se i prislonila slušalicu na uho. „Reci?“
„Što radiš?“ –upitao me.
Po njegovom sam glasu znala da se smiješka.
„Smirujem Alexa. Plakao je!“ –odgovorila sam. „Ti?“
„Malo prije sam se probudio. Larry je došao kod mene i uskoro bismo trebali otići u crkvu!“
„Odlično!“
Vrata su se ponovno otvorila. Ashlee mi je uzela telefon iz ruke.
„Oprosti, Matt, ali trebamo srediti tvoju buduću ženu!“ –rekla mi je i pogledala me nasmiješeno. „Hoću! Vidimo se!“
„Htjela sam malo popričati s njim!“ –frknula sam.
„Uzbuđena si, ha?“
„Ni ne znaš koliko!“
„Sve će biti kako si isplanirala, Rosie!“
„Nadam se!“
„Pusti Alexa jer je vrijeme da te sredimo!“
Nasmiješila sam joj se, te stavila Alexa u kolica.
da far paura
fra il bianco e il nero
dell’abbronzatura
ti sposero' perché
ti piace ridere
e sei mezza matta
proprio come me
Matt Doughtry's POV
Živčano sam hodao gore – dolje po sobi pokušavajući si namjestiti kravatu. Mrzio sam ih oduvijek, ali mama je uporno ponavljala da ju trebam staviti kako bih izgledao ljepše.
„Odustajem!“ –uzviknuo sam i bacio kravatu na krevet.
Vrata su se otvorila, a preko ogledala sam primjetio mamu na ulazu. Zakolurao sam očima i frknuo, te rukom prešao preko lica. Mama mi se približila i nasmiješila, a ja sam uzdahnuo.
„Sve će biti u redu, Matt!“ –rekla je namještavajući mi okolovratnik.
„Prokleta mi kravata uopće ne stoji dobro!“ –uzvratio sam živčano.
„Samo si živčan i misliš da ti ništa ne stoji.“
„Mama, kravata mi nikada nije stajala!!!“
„Prestani se miškoljiti i pusti me da radim!“
„Mama, želim maknuti kravatu!“
„Matt, smiri se!“
„Dajte, prekinite!“ –zbunjeno je uzviknula Rita, a kraj nje je stajao Larry.
Frknuo sam i duboko uzdahnuo, te dopustio mami da mi namjesti kravatu. Živčano sam lupkao nogom od pod i kolutao očima. Pogledao sam u ogledalo i primjetio da se Larry i Rita smiješkaju sa strane. Prostrijelio sam ih pogledom i odmahnuo glavom. Nisu mi nipošto pomagali, a to mi je išlo užasno na živce.
„Zašto se smijete?!“ –upitao sam ljutito.
„Zabavno je gledati te uzbuđenog!“ –nacerio se Larry.
„Hvala! Jako mi pomažeš!“
„I drugi put!“
„Daj, Matty, vidjet ćeš da će sve biti kako treba.“ –rekla je Rita.
Klimnuo sam glavom i pogledao se u ogledalo, a zatim usmjerio pogled na zidni sat. Jedanaest je sati već prošlo, a u dvanaest je vjenčanje počinjalo. Zaklopio sam oči i duboko uzdahnuo pokušavajući umiriti otkucaje svoga srca koji su bili previše ubrzani.
c’e' piu' di una cosa
ti sposero' perché
per esempio so che
del pallone sei tifosa
ti sposero' perché
non mi chiedi mai
il giorno che sarai mia sposa
e poi perché io so gia' che
se litighiamo io e te
non stiamo mai piu'
di un minuto col
cuore arrabbiato
ti sposero' perché
ami viaggiare e poi
stare in mezzo alla gente
quando vuoi
Rose Butler's POV
Gledala sam kazaljke na zidnom satu. Nedostajalo je desetak minuta do podne. Stajala sam u sobici u crkvi potpuno sama. Željela sam biti mirna i užvati, te se pokušati smiriti prije nego potpuno poludim. Maknula sam se sa mjesta na kojem sam stajala najmanje pet minuta i približila se prozoru. Primjetila sam nasmiješene goste kako ulaze u crkvu, a i Matta u daljini. Hodao je gore – dolje ispred Larrya koji je mahao rukama i svako toliko se udarao rukom od čelo. Zahihotala sam se.
„Činilo se da je i Matt Doughtry uzbuđen i da nisam jedina!“ –pomislila sam osmijehom.
Duboko sam uzdahnula pogledavši ponovno na sat. Vrijeme se tako brzo približavalo da mi je postajalo sve teže i teže disati. Otvorila sam prozor unatoč tome što je vani bilo podosta hladno jer je bila sredina prosinca, ali nije me bilo briga. Trebala sam malo sviježeg zraka. Pogledala sam ponovno prema pravcu u kojem je Matt bio. Crno odijelo mu je odlično pristajalo i to me malo umirilo. Samo gledanje u njega me umirivalo nadajući se da će trema prestati, ali nije prestajala. Nekoliko njegovih prijatelja s posla mu se približilo. Smijali su se, a Matt je prestao hodati po dvorištu crkve koje je tada bilo prazno. Ondje su se nalazili samo njegovi prijatelji i on.
Trebala sam se i ja smiriti, pa sam se odmaknula odandje i stala pred ogledalom. Bila sam i više nego zadovoljna svojim izgledom. Trudila sam se mjesecima pronaći idealnu haljinu, a pošto ju nisam mogla pronaći u Mitchy Cityu otišla sam izvan njega zajedno s Ashlee koju sam morala gnjaviti, ali nije se žalila. Rekla mi je da ću i ja njoj jednom morati služiti. Vjenčanica je bila uska do struka sa sitnim perlicama koje su se presijavale na svijetlu, a nakon toga je bila široka i dosta duga. Htjela sam baš jednu koja mi se trebala vući po podu unatoč tome što ću kasnije imati problema sa čišćenjem, ali htjela sam da ovo bude poseban dan za mene i baš onakvog kakvog sam ga zamišljala. Veo nisam uzela. Nikada mi se pretjerano nije svidio, ali zato me Ashlee uspjela nagovoriti da naručim krunu.
„Izgledaš poput princeze!“ –rekla mi je kad sam se spremila kod kuće.
Osmijeh mi se odmah pojavio na licu kad sam se sjetila toga. Svaka se djevojka želi osjećati poput princeze na svome vjenčanju i laže ona koja kaže da nikada nije razmišljala o tome.
Kucanje na vrata me natjeralo da prestanem gledati u ogledalo, što mi je prilično odgovaralo. Znala sam da bih mogla pronaći na sebi nešto što bi me naživciralo i onda bih počela plakati od nervoze, ali nisam si željela upropastiti trenutak prije vjenčanja. Ugledala sam nasmiješenog tatu kako ulazi.
„Evo moje princezice!“ –nasmiješio mi se.
„Hej...“ –razvukla sam osmijeh od uha do uha i utisnula mu poljubac u obraz.
„Uzbuđena?“
„Malo!“
„Sve će biti kako treba!“
„Nadam se!“
„Rekli su im da im javim kad budeš spremna!“
„Zar je već vrijeme?!“ –šokirano sam pogledala na sat i primjetila da je mala kazaljka stajala na broju dvanaest.
Približila sam se prozoru i shvatila da više nikoga nije bilo ondje, što je značilo da me Matt čekao kod oltara. Srce mi je ubrzano počelo kucati i nisam mogla pomaknuti pogled sa dvorišta crkve.
„Rosie...?“ –čula sam glas svoga oca i nesigurno se okrenula. „Želiš li ovo vjenčanje?“
Klimnula sam glavom. Normalno je bilo da sam željela ovo vjenčanje ne zbog Alexa već zbog sebe. Smatrala sam da je Matt odlična osoba i prvi je dečko kojeg sam voljela svim svojim srcem. Zaslužila sam onaj brak. Zaslužila sam biti sretna s njim i s našim malenim.
„Jesi li spremna?“ –upitao me.
„Jesam...“ –klimnula sam odlučno glavom.
Nasmiješeno je otvorio vrata sobe u kojoj sam se nalazila, te mi pružio ruku. Primila sam ju dok mi je cijelo tijelo drhtalo, a tata me potapšao po ruci. Izašla sam iz one prostorije. i krenula prema vratima na kojoj su stajale Ashlee i Hanna, koje su bile moje djeveruše, te Larry i David koje je Matt angažirao. Nasmiješili su mi se, a ja sam im klimnula glavom. Ashlee je primila Larryevu ruku, te su zakoračili u prostoriji u kojoj su sjedili gosti. Pogledala sam u tatu koji mi se smiješkao i tiho mi govorio da se smirim, da će sve biti u redu, ali kad je došao red na moj ulazak sam počela paničariti u sebi. Srce mi je ubrzano kucalo, pa sam duboko uzdahnula jer sam se pod hitno morala smiriti. Počela je pjesmica koja se svirala na svakom vjenčanju, a ja sam zaklopila oči i ponovovno uzdahnula.
„Možeš ti to, Rose. Možeš ti to!“ –ponovila sam u sebi.
„Jesi li spremna?“ –tiho me upitao tata.
Klimnula sam glavom i nasmiješila mu se, a on mi je uzvratio. Zakoračili smo u prostoriji gdje me Matt čekao kod oltara. Gledao je u drugu stranu zamišljenim i preplašenim izrazom lica, a kad je pogledao u mene pojavio mu se jedan veliki osmijeh koji se razvukao od uha do uha. Tada sam se osjećala puno bolje. Zaboravila sam na sve ljude koji su gledali u mene i smiješkali se. Izgledalo mi je kao da smo samo on i ja osvijetljeni i kao da nikoga nema oko nas. Tata se zaustavio kraj stepenica, te mi je utisnuo poljubac u čelo, a onda sam se okrenula prema Mattu i primila njegovu nježnu ruku. Popela sam se do njega i nasmiješila mu se.
si vede subito,
tant’e' vero
che il mio cane ha
giŕ preso in simpatia
sono straconvinto
che sara' una cosa giusta
ti sposero' perché
sei un pu' testarda si',
ma quel che conta onesta
ti sposero' perché
per un tipo come me
tu sembri fatta apposta
e poi perché se chiedo a te
fiducia e un po' di liberta'
non dici no anche per questo
vorrei sposarti presto
Bila sam presretna što sam postala njegova žena. Vjenčanje je bilo predivno. Ljudi su se smijali i plesali cijelo vrijeme, nakon što smo Matt i ja otplesali prvi ples. Bila sam podosta umorna jer sam neprestano plesala, pa sam sjela do Matta koji je pričao sa mamom. Trebala sam se odmoriti, ali nisam mislila sjediti cijelu večer. Ono je bio moj dan i trebala sam uživati dok su gosti bilo još spremni za tulumarenje.
„Što je? Umorila si se?“ –upitao me Matt osmijehom na licu.
„Malo, ali za desetak minuta se vračam na plesni podij.“ –odgovorila sam mu nasmiješeno.
„Ti si doista jedna cura puna energije, Rose Doughtry!“ –nasmiješeno je izgovorio svoje prezime uz moje, te mi utisnuo poljubac na usne. „Volim te!“
„Volim i ja tebe!“ –nježno sam ga podragala po obrazu, te utisnula još jedan poljubac.
„Alex traži mamu!“ –rekla mi je Penelope, Mattova majka.
„Hvala!“ –nasmiješeno sam ga primila u naručje i poljubila ga u čelo.
Penelope je bila jako dobra i odlična žena. Matt mi je ispričao cijelu svoju prošlost tek kad smo prohodali, nakon što sam izašla iz bolnice zajedno s Alexom. Bila je presretna kad je saznala da je njen sin dobio sina i bila je doista simpatična. Pomogla mi je oko Alexa kad smo izašli iz bolnice jer je znala raditi s tek rođenim bebama i naučila me puno stvari zbog kojih sam joj bila zahvalna. Matt je podragala Alexa po glavici, a ja sam ga osmijehom pogledala. Još jednom sam mu utisnula poljubac na usne.
„Čekaj... Imam nešto za tebe!“ –podignuo je kažiprst, te izvukao kuvertu iz jakne odjela.
Zbunjeno sam je uzela u ruke i otvorila ju. Šokirano sam pogledala u dvije karte za Dublin. Podignula sam pogled prema njemu, a onda ponovno pogledala u karte, pa u Matta.
„Rekao sam ti da ću te jednom odvesti ondje!“ –izgovorio je osmijehom.
Nasmiješila sam mu i poljubila ga.
ci puoi scommettere
quando un giorno
quando io ti trovero'
~Ti sposero' perche'
By: Eros Ramazzotti
....... The End.... :)
Oni koji me trebaju, znaju gdje me mogu naći
Hvala vam na svemu. :)
Volim vas. *hug*
Oni koji me trebaju, znaju gdje me mogu naći
Hvala vam na svemu. :)
Volim vas. *hug*
srijeda, 07.04.2010.
33.poglavlje
Matt Doughtry's POV
Sjedio sam u Jeepu i lagano lupkao rukama od volan u ritmu pjesme koja je svirala na CD playeru. Gledao sam oko sebe i promatrao ljude kako se živciraju u svojim automobilima. Pogledao sam ispred sebe. Kolona je stvarno bila preduga, a nije mi ni bilo čudno. Bilo je ljeto i ljudi su odlazili na odmor. Ja sam još imao slobodno vrijeme i morao sam obaviti stvari o kojima sam podosta razmišljao iako nisam znao što bih mogao učiniti kad dođem ondje. Duboko sam odahnuo, a ona se nastavio voziti dalje. Napokon se upalilo zeleno svijetlo na semaforu, a pošto sam ja bio prvi u koloni skrenuo sam u prečicu koja me vodila do Ohana City. Ni sam nisam znao zbog čega sam odlazio u posjet Rose, ali Rita me davila po cijele dane dok nisam odlučio krenuti prema njenom rodnom gradu.
Razmišljao sam o tome kako sam činio groznu pogrešku, ali nisam bio poput nje. Nisam htio biti bezobrazan i htio sam pričati s njom kad nisam bio živčan. Osjećao sam se puno bolje i znao sam da sam bio spreman za dugi razgovor. Bio sam bijesan na nju kad mi je rekla za dijete, kad mi je rekla da mi je to mjesecima tajila i nisam joj mogao oprostiti niti popričati s njom. Nakon što sam izašao iz bolnice sam imao više vremena za razmišljati o svemu što se dogodilo. Sestra mi je rekla da nije bilo u redu što joj nisam pružio priliku, ali tada nisam bio siguran trebam li to učiniti, no... nakon dugog razmišljanja i pričanja s Ritom shvatio sam da ne mogu dopustiti da ju izgubim i zbog toga sam onog jutra krenuo na put koji je trajao puno duže nego što sam očekivao, ali i to mi je dalo vremena za razmišljanje. Nisam točno znao što sam joj mislio reći kad ju ugledam, ali... trebao sam biti ondje, trebao sam imati dovoljno vremena da popričam s njom.
Duboko sam uzdahnuo ugledavši kuću u kojoj je živjela u daljini. Razmišljao sam toliko dugo da sam već stigao u grad i bio sve bliži njezinoj kući. Stao sam pred dvorištem i ponovno uzdahnuo, a tek onda ugasio motor. Otvorio sam vrata automobila i izašao iz njega zaključavši ga, te se laganim hodom uputio prema ulazu. Ulazna su se vrata otvorila dok sam se ja panjao stepenicama. Ispred mene je stajala Hanna, Roseina sestra. Šokirano je pogledala u mene. Oblikovala je usta u slovo o i izgledalo je kao da se odjednom skamenula. Oboje smo šutjeli i gledali se u tišini. Ja nisam znao što reći, a vidjelo se da niti ona nije mogla doći do riječi. Počešao sam se rukom po glavi, te pogledao oko sebe pokušavajući se sjetiti što bih mogao reći, ali ništa mi nije padalo na pamet. Pretpostavljao sam da je imala loše mišljenje o meni jer sam se izderao i potjerao trudnicu koja je “slučajno“ bila njezina sestra.
„Htjela sam te nazvati.“ –prekinula je tišinu.
„Da me ubiješ?“ –nacerio sam se.
Lagano mi se nasmiješila.
„Je li Rose kod kuće?“ –upitao sam tiho.
„Rose je u bolnici, Matt! Zbog toga sam te i htjela nazvati!“ –uzvratila je.
„Je li dobro?“ –upitao sam preplašeno.
„Jutros je dobila trudove koji još traju. Upravo idem u bolnicu! Ideš sa mnom?“
„Ne trebaš pitati dva puta!“
Nasmiješila mi se, te se spustila niz stepenice. Slijedio sam je. Srce mi je ubrzano kucalo kad sam pomišljao na to kako se uskoro trebalo roditi moje dijete. Osjećao sam se sretno, ali bio sam i dalje zabrinut za Rose. Sjeo sam u automobil, a Hanna je sjela na suvozačevo mjesto. Htio sam što prije biti ondje.
Rose Butler's POV
Očajnički sam htjela da trudovi prestanu. Presavijala sam se po bolničkom krevetu dok su se medicinske sestre vrtile oko mene. Htjela sam da bol prestane, da mi daju nešto za smirenje, ali odbijale su to učiniti. Čvrsto sam stiskala plahtu i duboko disala kao što su me naučili na tečaju za trudnice, ali ništa nije pomagalo ukloniti onu prokletu bol koja mi je prolazila tijelom. Imala sam osjećaj kao da me netko bode nožem i pušta me da krvarim.
„Neka prestane...“ –govorila sam tiho jecajući.
„Gdje je doktor?!“ –derala se jedna od sestara.
„Neka prestane...“ –ponovila sam.
Vrtilo mi se užasno u glavi od boli. Ponekad bi mi se vid zamutio, a onda brzo stabiliziralo. Izderala sam se i uhvatila jednom rukom za trbuh dok sam čvrsto stiskala plahte na krevetu.
„Duboko dišite, gospođice!“ –jedna medicinska sestra je krpom brisala znoj koji mi je klizio niz lice.
„Molim vas... neka prestane...“ –pogledala sam u nju.
„Uskoro će sve biti gotovo, dušo!“ –rekla mi je mirniom glasom.
Odmahnula sam glavom i ponovno se izderala kad me nešto presjeklo u leđima. Htjela sam da ona bol što prije prestane. Bila je toliko jaka da sam poželjela umrijeti od boli. Nikad prije nisam osjećala nešto slično tome.
„Rose...“ –čula sam poznati muški glas.
Okrenula sam se i ugledala zelene poznate oči. Nisam mu mogla vidjeti lice jer je nosio zaštitu, ali znala sam njegove oči koje su me pratile čak i nakon što sam se preselila iz grada u kojem sam studirala.
„Matt....“ –prozborila sam kroz bol i šokiranosti.
„Ovdje sam, Rosie!“ –čvrsto mi je stisnuo ruku. „Sve će biti u redu, ok?“
„Ne mrzi me...Ne mrzi me!!!“ –ponavljala sam u sebi.
Nisam mogla makniti pogled s njegovih očiju koje su neprestano gledale u mene. U trenutku sam zaboravila na bol, trudove i rađanje. Vrijeme kao da se zaustavilo kad je čvrsto uhvatio moju ruku, kad mi je pokazao da je ondje za mene, a sve se ugasilo kad sam osjetila još jedan nalet trudova.
„U redu, Rose...“ –pogledao me doktor. „Želim da uzdahneš dva puta i onda stisneš, ok?“
Klimnula sam glavom i poslušala ga, ali beba nije htjela izaći. Doktor mi je ponavljao da učinim što i prije, ali nisam mogla. Bol je bila prejaka. Pogledala sam prema Mattu. Njegove su me zelene oči i dalje gledale, a vid mi se počinjao mutiti. Zaklopila sam oči i ponovno ih otvorila, ali čula sam samo zagušene glasove oko sebe sve dok nisam vidjela crninu pred sobom.
Vidjela sam ponovno mutno dok sam otvarala oči, a kad mi se vid izoštrio ugledala sam Matta kako sjedi na stolici i drži u naručje bebu u plavoj dekici.
„Matt...“ –uzvratila sam.
„Probudila si se!“ –nasmiješio mi se.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam mrmljajući.
„Nisi mogla izdržati bol, pa si pala u nesvijest!“
„Beba?! Kako je beba?!“
„Rodio se nekoliko sekundi nakon što si zaklopila oči.“
„Rodio?!“
„Čestitam, Rosie, dobila si dečka!“ –nasmiješio mi se ponovno.
„Mogu li primiti Alexa?“ –pogledala sam ga nasmiješeno.
„Alex?“ –pogledao me upitnim izrazom lica pruživši mi moju bebicu.
Primila sam Alexa u ruke i primjetila da ima zatvorene oči. Osmijehom na lice sam pomaknula dekicu koja mi je prekrivala pola lica, te mu podragala obraščiće. Nikada nisam mislila da ću tako brzo osjetiti onaj osjećaj. Srce mi je ubrzano kucalo, a trnci su mi prolazili tijelom dok sam gledala ono maleno stvorenje. Znala sam da mi osmijeh nije silazio s lica. Bila sam presretna. Nikada se prije nisam osjećala onako. Osjećala sam se... posebno.
Iznenada su se vrata otvorila. Pogledala sam prema njima i ugledala Hannu kako ulazi sa šalicom kave u ruci.
„Probudila si se!“ –uzvratila je osmijehom.
Ispružila je šalicu Mattu, te mi se približila. Utisnula mi je poljubac na čelo, a ona nježno podragala malenog koji je mirno spavao u mome naručju ne shvačajući što se dešavalo oko njega.
„Čula sam da si bila hrabra!“ –sjela je kraj mene.
„Hrabra?“ –frknula sam. „Pala sam u nesvijest!“
„Ali i dalje mislim da si bila hrabra!“
„Ako ti tako kažeš...“
„Nego... Može li teta primiti Alexa u ruke?“
Klimnula sam glavom i oprezno, nježno joj ga stavila u ruke. Podignula se sa kreveta i nježno ga ljuljuškala udaljavajući se od mene. Osmijehom na licu sam gledala prema njima, a onda krajičkom oka pogledala u Matta koji je ispijao svoju toplu kavu unatoč tome što je bilo previše toplo za nju. Okrenuo sam glavu prema njemu, a on je pogledao u mene pošto je cijelo vrijeme gledao u bebu. Lagano mi se nasmiješio.
„Je li Alex ok ime za njega?“ –upitala sam ga nesigurno.
„Ja nemam pravo reći koje je idealno ime za njega.“ –promrmljao je, te skrenuo pogled.
„Hanna...“ –pogledala sam u nju, a ona se okrenula prema njemu.
„Možeš li pustiti Matta i mene same?“ –upitala sam ju.
„Naravno. Sjetila sam kako nešto nisam obavila!“ –nacerila se, te oprezno stavila Alexa u dječji krevetić.
Matt Doughtry's POV
Hanna je velikom brzinom nestala iz sobe, a ja sam pogledao u Rose koja me promatrala. Dignuo sam se sa stolice i prišao dječjem krevetiću u kojem je moja beba spavala. Bilo mi je čudno govoriti da je moja jer do prije dva tjedna nisam ni znao da ću postati tata. Da mi je netko rekao prije godinu dana da ću biti tata počeo bih mu se smijati u lice jer sam planirao imati djete tek nakon ženidbe, a nisam se planirao vezati za niti jednu curu; sve dok nisam upoznao nju, Rose Butler. Nježno sam podragao obraščić sinčića i nasmiješio se. Nikada prije nisam osjećao nešto onako... predivno.
„Alex mu paše!“ –rekao sam i pogledao u Rose.
Odlučio sam prekinuti tišinu.
„Da sam rodila curicu nazvala bih ju Erica!“ –progovorila je.
„Erica? Predivno ime!“ –nasmiješeno sam sjeo kraj nje.
„Tako mi se mama zvala.“
„Imala je lijepo ime!“
Ponovno je nastala tišina među nama. Ozbiljila se. Duboko je uzdahnula i sklonila pogled.
„Slušaj, Matt...“ –pogledala me.
„Nedostajala si mi!“ –prekinuo sam ju.
Pogledala me šokiranim izrazom lica. Nisam nikada mislio da ću jednoj curi priznati da mi je nestajala. Koliko puta sam joj to želio reći preko telefona i jednom sam skoro uspio, kad sam ju nazvao da bih joj javio da s Ashlee nešto nije bilo u redu, ali nešto me blokiralo. U onom sam trenutku imao osjećaj da bih joj to trebao reći i zid je iznenada nestao. Uhvatio sam njenu ruku i naši su se prsti isprepletali. Promatrala me u tišini sve dok odjednom nije zajecala.
„Što sam krivo rekao?!“ –zbunjeno sam se dignuo sa stolice.
Odmahnula je glavom ne pokazivajući mi lice. Zbunjeno sam gledao u nju pošto nisam shvaćao što sam mogao reći da se iznenada rasplakala.
„Mislila sam da me mrziš!“ –tiho je izustila.
„A zašto bih te, molim te...“ –okrenuo sam joj glavu prema sebi. „Mrzio?“
Promatrala me suznim očima dok su joj suze klizile niz obraz svaki put kad bi zatreptala. Obrisao sam ih i prislonio ruku na njen rumeni i topli obraz.
„Napravila sam veliko sranje!“ –uzdahnula je. „Morala sam ti odmah reći u čemu je stvar! Bojala sam se, Matt! Nisam znala kako bih ti to rekla! Ti nisi nikad bio dečko koji se volio vezati i nisam htjela da pomisliš kako ja od tebe želim da pod svaku cjenu budeš sa mnom! Morala sam te doći vidjeti jer... kad mi je Ashlee javila da si u bolnici, na operaciju mislila sam da ću te izgubiti, da neću više imati prilika reći ti koliko mi je žao, koliko si mi nedostajao, koliko mi je stalo do tebe...“
Među nama je nastala tišina. Gledala me suznim očima. Prišao sam joj i utisnuo poljubac u čelo.
„Ostao bih uz tebe ma što god ti odlučila!“ –rekao sam joj.
„Ja...“ –započela je, ali prekinuo sam je tako što sam joj utisnuo poljubac na maleni i nježni nos.
„Nemaš pojma koliko mi je drago što si došla!“ –nastavio sam.
„Matt...“ –uzvratila je, ali utisnuo sam joj poljubac na usne, koje su me neprestano mamile, zaklopivši oči.
Rukom sam prošao nježno kroz njenu kosu dok me ona grlila oko vrata i uzvračala mi poljubac.
„Volim te za poludjeti, Rose Butler!“ –rekao sam joj prislonivši svoju čelo na njeno.
Lagano mi se nasmiješila. Primjetio sam kako joj se obrazi rumene. Nježno mi je pomilovala lice utisnuvši mi poljubac na usne.
„Volim i ja tebe, Doughtry!“ –prozborila je.
Približio sam joj se i ponovno ju poljubio. Nisam se mogao odvojiti od njenih usana jer sam ju napokon imao kraj sebe. Obožavao sam osjećati njen ugodan miris, njene usne na sebi, njene dodire, zagrljaje...
I thought I’d never see your sweet face again
I turned around and you were gone and on and on the days went
I kept the moments that we were in
And I knew in my heart you'd come back for me, my friend
And now I got you
I thought I lost you
~I Thought I Lost You
By: Miley Cyrus (ft. John Travolta)
Andrea - da ti više ne popuštam....
Dobivate sutra zadnje poglavlje.
Oprostite mi.
Moj demončić Andrea je prejaka, pa ju obožavam i volim i moram popustiti. :D
utorak, 06.04.2010.
32.poglavlje
With this weight upon my heart
And it will not go away
In my head I keep on looking back
Right back to the start
Wondering what it was that made you change
Well I tried
But I had to draw the line
And still this question keeps on spinning in my mind
Rose Butler's POV
Sjedila sam shrvano u čekaonici za vlak. Larry i Ashlee su me pokušali nagovoriti da prespavam kod njih, pa da slijedeći dan odem popričati s Mattom, ali nisam željela. Htjela sam se što prije vratiti doma jer me on više nije želio kraj sebe. Nisam mu zamjerila. Lagala sam mu, tajila nešto toliko važno što se i njega ticalo i svatko bi, na njegovom mjestu, toliko pobijesnio. Nije me bilo briga što je bio ljut na mene, što me više nije želio vidjeti. Bila sam presretna što sam ga vidjela i što je dobro, a za sve ostalo me jednostavno nije bilo briga.
Krajičkom oka sam primjetila da me Ashlee i Larry gledaju. Odlučili su pričekati vlak sa mnom. Rekli su da ih Matt ne želi ondje, a i svejedno bi me otpratili. Pogledala sam ispred sebe i duboko uzdahnula. Rukom sam prošla kroz kosu, te ju prislonila na lice. Zajecala sam tiho kako me njih dvoje ne bi čuli. Bilo mi je žao što se Matt naljutio i na njih jer sam bila ja kriva za sve. Ja sam im rekla da sam trudna i uspjela ih nagovoriti da mu ne kažu, a oni su me uporno nagovarali da mu priznam. Znala sam da sam pogriješila i dobro sam znala da me Matt mrzio, da me više nikada nije želio vidjeti u svojoj blizini. Osjetila sam snažan zagrljaj. Dobro sam ga poznavala. Ashlee je uvijek bila ondje za mene. Grlila me čvrsto, te tapkala po leđima, a i ja sam nju obgrlila prislonivši se na nju. Zajecala sam. Nisam se mogla zaustaviti koliko god sam to željela. Izgubila sam ga zauvijek zbog svoje tvrdoglavosti.
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu, Rosie!“ –rekla mi je. „Matt će promjeniti mišljenje. Vidjet ćeš!“
„Nisi mu vidjela lice, Ashlee!“ –rekla sam nakon što sam se uspjela smiriti. „Mrzi me! Vidjela sam mu to u očima. On...“
„Smiri se, ok?“ –pomilovala me po licu. „Ne mrzi te! Sada je povrijeđen i... rekao je stvari koje nije mislio!“
„Nije mi ništa krivo rekao! Nije mi ni morao reći da me mrzi. To sam mu vidjela u očima!“
„Popričat ćemo s njim, Rose!“ –uzvratio je Larry.
„Ne!“ –odmahnula sam glavom. „Bijesan je na vas dvoje zbog mene. Ne želim da se još više ljuti!“
„Rose, moramo pričati s njim o tome! On treba...“
„Larry, molim te! Napravila sam previše problema i ne želim vam napraviti veče. Sama sam kriva što me prezire! Trebala sam mu odmah reći ma što god se kasnije dogodilo, a sada... sada je prekasno!“
„Pozivaju se putnici za vlak 167!“ –oglasilo se čekaonicom.
„To je moj vlak!“ –dignula sam se sa klupice. „Hvala vam na svemu, društvo!“
„Javi mi se čim dođeš doma, ok?“ –pogledala me Ashlee tužnim pogledom.
„Budi sigurna da hoću!“ –nasmiješila sam se i snažno ju zagrlila. „Nedostajat ćeš mi!“
„I ti meni! Pazi na sebe. Vidjet ćemo se kad budeš rodila, ok?“
„Bit ćeš tamo?“
„Zašto bih to prepustila?!“
Nasmiješila sam joj se i snažno ju zagrlila. Nisam se mogla odvojiti od nje, a niti od ovog grada. Duboko sam uzdahnula nakon što sam čula zadnji poziv za vlak. Snažno sam zagrlila Larrya koji mi je uzvratio.
„Čuvaj bebu i sebe, Rosie!“ –uzvratio je osmijehom.
Klimnula sam glavom i povukla torbu za sobom udaljavajući se od njih. Još jednom sam pogledala prema njima, a oni su mi mahnuli. Puhnula sam im pusu, te nastavila dalje. Duboko sam uzdahnula. Suze su ponovno potekle niz lice.
„Pomoći ću vam, gospođice!“ –rekao mi je kontrolor koji je stajao na vratima.
„Hvala!“ –klimnula sam glavu.
Pustila sam torbu, te ušla u vlak. Stariji gospodim mi je pružio torbu, a ja sam ju povukla za sobom. Pronašla sam praznu kabinu u kojoj sam sjela, te pogledala u prozor. Ashlee i Larry stajali su nedaleko od prozora i mahali mi osmijehom na licu. Mahnula sam i ja njima dok su mi suze neprestano klizile niz lice.
Would you be the man I used to know
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
Ashlee McCaleb's POV
Zadnji put kad sam vidjela Rose onako slomljenu je bilo kad je doznala za maminu smrt. Boljelo me što sam ju morala gledati onakvu i nisam znala kako bih joj mogla pomoći. Matt me nije želio vidjeti, pa nisam ni mogla pričati s njim, a izgledalo je kao da se ona pomirila s time. Ponašala se tako no njene oči su mi otkrivale koliko je zapravo slomljena zbog toga što se dogodilo, koliko ju je boljelo što ju on više nije želio vidjeti.
Truba je oglasila odlazak vlaka. Rose nam je mahala kao i mi njoj sve dok se vlak nije dovoljno udaljio od stanice. Duboko sam uzdahnula i pogledala u Larrya koji je u tišini gledao u mene. Oboje smo istovremeno uzdahnuli, a onda krenuli prema parkiralištu. Uhvatio me za ruku, te smo lagano hodali čekaonicom koja je bila puna ljudi.
„Sutra ću svratiti do Matta.“ –rekao mi je Larry iznenada.
„Znaš li da te neće htjeti poslušati?“ –pogledala sam ga ozbiljno.
„Znam, ali moram pokušati. Znam da je povrijeđen i ljut, ali... Rose je došla sve do ovdje kako bi se uvjerila da je dobro unatoč tome što je znala da će saznati za trudnoću!“
Klimnula sam glavom, te ga snažno uhvatila za ruku. Rose je doista jako riskirala kad je došla sve do ovdje sa ogromnim trbuhom. Znala sam da se Matt ima pravo ljutiti, ali došla ga je vidjeti i zaslužila je priliku da mu objasni kako su zapravo stvari stajale. Poznavajući Matta, bit će jako teško pričati s njim i nema šanse da će nam dopustiti da mu se približimo neko vrijeme. Bio je bijesan na nas kad smo mu pritajili njen odlazak, a ovo je bila puno bitnija stvar.
Some to joy
Some to heart-ache
Anyone can lose their way
And if I said that we could turn it back
Right back to the start
Would you take the chance and make the change
Larry O'Conner's POV
Parkirao sam auto na bolničkom parkiralištu. Vratio sam se doma čim mi je smjena završila, spremio se i krenuo u posjet Mattu. Znala sam da će biti naporno jer mi neće dopustiti da porpičam s njim, ali stajat ćzu ondje sve dok me ne posluša.
Izašao sam iz automobila i duboko uzdahnuo zalupivši vratima. Zaključao sam ih i laganim hodom krenuo prema ulazu u bolnicu. Pričekao sam da ljudi izađu, te prošao kraj njih i krenuo na treći kat dok mi je srce ubrzano kucalo. Bio sam jako živčan čim bih pomišljao na to kako ulazim u vražju sobu. Bojao sam se Matta kad je bio živčan i ljut na nekoga, a najviše kad sam ja bio taj netko.
Puhnuo sam prije nego sam stao pred vratima njegove sobe, a kad sam provirio u nju ugledao sam dvije ženske osobe. Jedna je bila starija, a druga puno mlađa od nje. bile su mi poznate po slikama iz njegovog novčanika, pa sam pretpostavio da su mu to majka i sestra. Pokucao sam na vratia i svi su se okrenuli prema premi. Primjetio sam da je Matt zakolutao očima, a ja sam svoje zaklopio prije nego sam otvorio vrata.
„Što ti radiš ovdje?!“ –upitao me Matt ljutito.
„Matt!“ –starija ga je žena zbunjeno pogledala.
„Ja sam Larry O'Conner, partner vašeg sina!“ –predstavio sam se.
„Ja sam Penelope, a ovo je Rita!“ –nasmiješila mi se.
„Drago mi je!“ –uzvratila je Rita.
„Sad kad si ih upoznao, što želiš?!“ –prekinuo nas je Matt.
„Možemo li kasnije popričati?“ –pogledao sam u njega.
„Ne misliš li da si imao četiri mjeseca za pričanje?! Možda više vremena?!“
„Doći ću kasnije, kad budeš bio sam!“
„O'Conner... Ne želim te vidjeti niti kasnije!“
„Onda ću doći sutra!“
„Miči se iz moje sobe!“
„Daj, Matt...“
„Odlazi!“ –pokazao mi je prema vratima.
Odmahnuo sam glavom, pozdravio njegovu obitelj, te izašao iz bolničke sobe.
„Bit će teže nego što sam mislio!“ –rekao sam si udaljavajući se.
Do you pray that I'd never left your side
Nakon nekoliko dana...
Matt Doughtry's POV
Stajao sam kraj otvorenog prozora i promatrao ptice koje su skakutale po granama visokog stabla. Spustio sam pogled na ljude koji su prolazili dvorištem bolnice. Nekoliko je osoba sjedilo u parku sa svojim bližnjima. U daljini su se čule sirene kombija Hitne pomoći i u mislima mi je prošla scena kad sam se prije tjedan dana nalazio unutra. Na kratko sam došao pri svijesti i slušao razne glasove oko sebe, a kad sam ponovno zaklopio oči vidio sam Rose pred sobom. Zadnje što sam pomislio jest: „Što ako ju nikada više ne vidim?!“. U onom sam trenutku ljutito udario rukom od zid. Bio sam bijesan kad sam se nje sjetio. Mogao sam prijeći preko toga što mi je tajila da odlazi, ali nisam joj mogao oprostiti što mi je tajila za trudnoću. Radilo se i o mome dijetetu.
„Matty...“ –začuo sam Ritin glas.
Okrenuo sam se i ugledao ju na ulazu.
„Mama te pozdravlja.“ –rekla mi je. „Sad sam se vratila s aerodroma!“
Klimnuo sam glavom i podignuo torbu sa kreveta. Napokon su mi dopustili da izađem iz bolnice. Jedva sam čekao da dođem doma. Dobio sam dva tjedna slobodnog dok mi ne skinu šavove i mislio sam uživati bez briga. Izašao sam u tišini i krenuo prema liftu. Sestra me također pratila bez riječi. Nisam bio raspoložen za pričanje i radio sam željeo biti sam neko vrijeme, ali moja je mama zahtjevala da Rita ostane kako bi mi pomogla dok mi ne bude bolje.
„Drago mi je što voliš pričati sa mnom!“ –rekla je ironičnim glasom.
„Doista nisam raspoložen za to.“ –uzdahnuo sam i izašao iz lifta.
Mahnuo sam bolničarima koje sam poznavao zbog posla, te krenuo prema izlazu. Koraci moje sestre su bili sve brži. Prošla je kraj mene i uzela mi ključeve Jeepa iz ruke.
„Mogu voziti!“ –zakolutao sam očima.
„Mama je rekla da te moram paziti i zato ću malo uživati sa tvojim autom!“ –nacerila mi se.
„Svejedno nikamo neću ići, a znam koliko voliš moj Jeep, pa ću ti ga pustiti neko vrijeme!“ –nasmiješio sam se.
„Hvala, braco!“
Would you be the man I used to know
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
'Cos I tried
But I had to draw the line
And still this question keeps on spinning in my mind
Ležao sam na trosjedu i gledao televiziju dok je Rita čistila stan. Uvjeravao sam ju da nema potrebe, da ću ja sve to srediti, ali bila je tvrdoglava poput mame i morao sam popustiti. Zazvonio je telefon i, naravno, Rita je potrčala javiti se. Nije mi ni dopuštala da se dignem jer je telefon stajao na stoliću ispred mene, što mi je užasno išlo na živce.
„Larry je!“ –pružila mi je telefon.
Uzeo sam ga i spustio slušalicu. Rita je šokirano pogledala u mene.
„Što je?“ –zakolutao sam očima.
„Njegova cura i on tjedan dana pokušavaju doći do tebe!“ –prekrižila je ruke na prsima.
„Aha... I?!“
„Rekli su mi što se dogodilo kad mi već ti nisi želio ispričati.“
„Svejedno!“
„Zašto si tako bezobrazan?!“
„JA?! Ja bezobrazan?!“
„Razumijem da si ljut na nju, braco, ali...“ –uzdahnula je.
„Na njihovoj si strani sada?!“ –ljutito sam ju pogledao.
„Ne.“ –odmahnula je glavom. „Ono što ti želim reći jest...“
Uzdahnula je ponovno i ozbiljno me pogledala. U njenim sam očima mogao vidjeti sažaljenje i tugu, što me natjeralo da skrenem pogled.
„Došla je...“ –nastavila je. „Došla je unatoč tome što je znala da ćeš ti saznati za trudnoću. Ne govori li ti to nešto?“
Pogledao sam u nju. Razočarano je bacila krpu na fotelju, te se udaljila od mene. Zalupila je vratima sobe u kojoj je Ashlee do nedavno spavala, a ja sam sjeo natrag na trosjed duboko uzdahnuvši.
Would you be the man I used to know
What if I had never walked away
'Cos I still love you more than I can say
If I'd stayed
If you'd tried
If we could only turn back time
But I guess we'll never know
We'll never know
~What if
By:Kate Winslet
Dajem vam potpuno pravo da ubijete moju Dimkinu ratnicu iliti Andreu. :P
Svejedno te volim, ti mali demone! *hug*
ponedjeljak, 05.04.2010.
31.poglavlje
*Za Andreu, Dimku i Rozu - 
**Poslušajte pjesmu. Vezana je uz poglavlje. Mene pjesma užasno pogađa!
**Poslušajte pjesmu. Vezana je uz poglavlje. Mene pjesma užasno pogađa!
The palm trees swaying in the wind
Images
You sang me Spanish lullabies
The sweetest sadness in your eyes
Clever trick
I never want to see you unhappy
I thought you'd want the same for me
Ohana City
Rose Butler's POV
Živčano sam sjedila u postaji za vlak. Tata me nije željeo pustiti avionom niti automobilom, pa sam zajedno s Hannom i njim čekala vlak. Trebala sam za tri sata biti u Mitchy Cityju i nadala sam se da će što prije doći to prokleto vozilo. Gledala sam cijelo vrijeme na veliki zidni sat i živcirala se što sam došla prerano i što sam previše dugo trebala čekati. Dignula sam se sa klupice i počela hodati gore – dolje, ispred Hanne i tate koji su me pratili pogledom.
„Nećeš tako požuriti vrijeme, znaš?“ –uzvratila je Hanna.
„Ma nemoj mi reći?!“ –uzviknula sam.
„Trebala bi se smiriti, Rose! Znaš da ti to nije dobro!“
„Kako da se smirim, ha?! Reci mi kako da se smirim, pa hoću!“
Slegnula je ramenima i nagnula se na klupicu, te spustila pogled na časopis kojeg je čitala prije nego sam se ja dignula. Uzdahnula sam. Bila sam toliko živčana da sam iskaljavala svoj bijes i tugu na druge osobe. Sjela sam natrag kraj tate i frknula živčano. Rukama sam prošla po licu, a jednom kroz kosu popravivši si je.
„Bit će sve u redu, Rose!“ –tata me potapšao po ramenu.
Klimnula sam glavom. Doista sam se nadala da će sve biti u redu i da ću vidjeti Matta nasmiješenog i veselog kao što sam ga inače gledala. Nadala sam se da ćemo se prepirati zbog previše cura s kojima se viđao, ali znala sam da nije dobro. Ashlee mi je rekla kako ne zna koliko je ranjen, ali da je pao u nesvijest i da ga nisu vidjeli otkad ga je Hitna služba sa svojim kombijem odvezla u bolnicu.
„Pozivaju se putnici za vlak 167!“ –oglasilo se čekaonicom.
„To je moj vlak!“ –dignula sam se naglo sa klupice. „Moram ići da ne zakasnim!“
Poljubila sam tatu i sestru, te potrčala prema gomoli ljudi koji su odlazili prema vlaku. Nisam ni uspjela shvatili što su mi govorili Hanna i tata jer sam se toliko žurila da nisam mogla ostati i vidjeti što mi žele reći.
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
Mitchy City
Rose Butler's POV
Kad je vlak stao na tračnice Mitchy Citya izašla sam iz njega i otišla prema taksiju koji su se zaustavljali ispred kolodvora.
„Bolnica Fenis!“ –rekla sam vozaču.
Klimnuo je glavom i krenuo prema bolnici. Jedva sam čekala da dođem kako bih vidjela da li je s Mattom sve u redu ili nije. Bila sam toliko uzbuđena što ću ga ponovno vidjeti da nisam prestajala stiskati torbicu. Odlučila sam ne razmišljati o tome tako što sam gledala kroz prozor i promatrala noćni grad u kojem sam do prošle godine hodala. Uzdahnuvši sam pogledala ispred sebe. Nisam znala da ću se tako brzo vratiti u ovaj grad, ali kad mi je Ashlee rekla da je ranjen i da je u bolnici nisam mogla izdržati a da ne dođem. Bolilo me briga ako će saznati da sam trudna jer mi je bilo puno važnije saznati da je dobro.
„Došli smo, gđice!“ –pogledao me vozač.
„Hvala!“ –dal sam mu novac, te izašla iz automobila.
Krenula sam odmah prema ulazu, te pričekala da nekoliko ljudi izađu pošto su vrata bila premala. Zakoračila sam u bolnicu i duboko uzdahnula. Srce mi je ubrzano kucalo dok sam koračala prema glavnoj sestri.
„Oprostite!“ –stala sam pred njom, a ona je podignula pogled prema meni. „Na kojem se katu nalazi Matt Doughtry?“
„Pričekajte sekundu, molim vas!“ –rekla mi je, a ja sam klimnula glavom.
Utipkala je njegovo ime na kompjuteru.
„Na trećem katu!“ –odgovorila mi je.
„Hvala vam puno!“ –uzvratila sam, te se udaljila.
Požurila sam prema liftu i pričekala da stane na prizemlju. Lagano, ali nervozno sam nogom tapkala od pod i gledala u brojeve kako se sve brže i brže približavaju nuli. Vrata su se napokon otvorila, pa sam ušla u njemu. Bilo je nekoliko ljudi unutra. Ubrzo nakon sam stigla na treći kat i duboko sam uzdahnula prije nego su se vrata otvorila. Ugledala sam Ashlee i Larrya u daljini, pa sam odmah požurila korak prema njima. Znala sam da pričaju o Mattu po njihovim izrazima lica. Oboje su bili ozbiljni i tužni, a Larry nije prestajao stiskati njenu ruku.
„Hej!“ –uzviknula sam.
„Rose!“ –šokirano su se dignuli sa stolica.
„Što radiš ovdje?!“ –zbunjeno će Larry.
„Došla sam vidjeti kako je Matt!“ –rekla sam uspuhano.
„I ne bojiš se što će saznati da si trudna?!“ –upitala me Ashlee.
„Trenutno mi je bitnije doznati kako je on!“ –uzvratila sam. „Kako je?! Je li dobro?!“
„Doktori su ga operirali. Trenutno se odmara!“ –odgovorila je. „Želiš li da idemo na kavu?“
„Rađe bih sjedila ovdje!“ –nastavila sam. „U slučaju da se on probudi!“
„Da idem onda po kavu iz automata?“ –pogledao me Larry.
„Voljela bih to, hvala!“
Klimnuo je glavom i udaljio se od nas. Pogledala sam u Ashlee i duboko uzdahnula. Primila je moju ruku, te ju čvrsto stisnula kao da me želi uvjeriti da će sve biti u redu. Lagano sam joj se nasmiješila, a onda pogledala ispred sebe. Osjetila sam jedno veliko olakšanje kad sam saznala daje on dobro, ali bila bih sigurnija sve dok mi on to ne kaže, sve dok ne vidim da mi se smiješka.
„Nisi trebala dolaziti!“ –rekla mi je.
„Nisam, ali htjela sam!“ –pogledala sam odlučno u nju. „Nemaš pojma kako sam preplašena bila kad si mi rekla da je ranjen! Mislila sam da... da sam ga izgubila! Što se uopće dogodilo?“
„Ja sam za sve kriv!“ –iznenada je preda mnom stao Larry.
Podignula sam obrvu i zbunjeno pogledala u njega. Uzdahnuo je i sjeo kraj Ashlee.
„Dogodila se pljačka u kojoj je Ashlee bila taokinja. Nisam razmišljao i doveo sam Matta u opasnosti!“ –objasnio je.
„Nisi ti krv!“ –odmahnula sam glavom. „Desilo se što se trebalo desiti! Posao policajca nije nimalo lak i uvijek postoji mogućnost da će vas netko upucati.
Klimnuo mi je glavom i nasmiješio mi se, te ponovno pogledao zamišljeno ispred sebe. Nisam ga krivila, ali nisam mu niti mogla reći nešto što bi ga natjeralo da pomisli da imam pravo. Jednako bih razmišljala da sam ja umjesto njega i bilo je normalno da ga nisam krivila. Jedini je krivac bio muškarac koji je pucao u njega.
Misli mi je odvratilo lupkanje štikla od pod. Pogledala sam s lijeve strane i ugledala stariju ženu u bijeloj kuti kako nam se približava. Njezina smeđa kosa bila je u punđi, a plave velike oči suzile su u nas. Nasmiješila nam se.
„Doughtry se probudio!“ –rekla je.
Osmijeh mi se pojavio na licu, a srce mi je ubrzano zakucalo. Bila sam presretna što sam čula tu vijest.
You took my hand and danced with me
Images
And when you left you kissed my lips
You told me you'd never ever forget these images, no
I never want to see you unhappy
I thought you'd want the same for me
Goodbye, my almost lover
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
Matt Doughtry's POV
Duboko sam uzdahnuo. Cijelo me tijelo boljelo, ali pokušavao sam izdržati. Gledao sam oko sebe. Osjećao sam se prazno kad sam shvatio da nikoga nije bilo oko mene. Nadao sam se da će netko od mojih prijatelja bdijeti nada mnom, ali očito sam jako pogriješio. Začuo sam otvaranje vratiju, te se jako iznenadio, ali pretpostavio sam da je bila jedna od medicinskih sestara. Okrenuvši se ugledao sam Rose na ulazu. Otvorio sam usta. Nisam mogao vjerovati da se ondje nalazila. Bila je prekrasna. Lagano mi se nasmiješila, te mi se velikom brzinom približila. Čvrsto me uhvatila za ruku, te utisnula poljubac na moje čelo. Srce mi je ubrzano zakucalo jer nisam mogao vjerovati svojim očima, nisam mogao vjerovati da je ponovno bila kraj mene, ali ostao sam iznenađen ugledavši joj trudnički trbuh.
„Trudna si...“ –promrmljao sam, te izvukao svoju ruku iz njene.
„Matt...“ –uzdahnula me. „Ima nešto što ti nisam rekla!“
„Vidim!“
„Matty... sjećaš li se one večeri u disku kad sam pala u nesvijest?“
„Sjećam se.“
„To je bilo mjesec dana nakon što smo... znaš... ti i ja spavali skupa!“
„Kakve sada to ima veze?“
„Te sam večeri saznala da sam trudna... s tobom! To je tvoje dijete, Matt!“
Šokirano sam pogledao u nju. Odmahnuo sam glavom, te se lagano nasmijao. Nadao sam se da će se nasmijati i ona, ali primijetio sam da je imala ozbiljan izraz lica. Nije lagala....
„Čekaj... ŠTO?!“ –uzviknuo sam.
„Pokušala sam ti reći, ali nisam mogla. Bojala sam se i... tada sam odlučila pobjeći kod tate!“ –uzdahnula je.
„Otišla si, a... nisi mi rekla da si sa mnom zatrudnjela?!“
„Bilo me strah!“
„Zašto si sada došla, ha?! Zašto nakon toliko mjeseci?! Što misliš, tko si ti, Rose?! Kako si mi mogla lagati za to?! Nevjerojatno!“ –proderao sam se.
„Matt...“ –pogledala me tužnim pogledom.
„Daj, miči mi se s očiju!“ –uzviknuo sam.
„Matty...“
„MIČI SE!!!“
„Žao mi je...“ –prozborila je kroz suze.
Udaljila se od mene i istrčala iz bolničke sobe. Šokirano sam gledao ispred sebe dok sam trpio bol koja se pojavljivala zbog rana. Vrata su se otvorila, pa sam ugledao Ashlee i Larrya na ulazu. Pogledali si me. Lagali su mi! Znali su da je trudna, da čeka moju bebu i pritajili su mi to.
„Što se dogodilo?“ –upitao me Larry.
„Tajili ste mi da je trudna!!!“ –proderao sam se držajući se za trbuh.
Oboje su spustili pogled. Nisu se ni usudili podignuti glavu i pogledati me ravno u oči.
„Gonite se!“ –rekao sam tiho.
Nisu se opirali. Mirno su izašli iz bolničke sobe zatvorivši vrata. Duboko sam uzdahnuo i pogledao prema prozoru. Nisam mogao vjerovati što mi se upravo dogodilo. Bio sam presretan kad sam ugledao Rose, kad sam napokon osjetio njene dodire, njene usne, a onda... sve je odjednom nestalo. Zaklopio sam oči i ljutito, živčano stisnuo plahtu pokušavajući se smiriti. Srce mi je ubrzano kucalo. Nikad prije nije toliko kucalo.
I cannot drive the streets at night
I cannot wake up in the morning
Without you on my mind
So you're gone and I'm haunted
And I bet you are just fine
Did I make it that easy
To walk right in and out of my life?
Goodbye, my almost lover
Goodbye, my hopeless dream
I'm trying not to think about you
Can't you just let me be?
So long, my luckless romance
My back is turned on you
I should've known you'd bring me heartache
Almost lovers always do
~Almost Lover
By: A fine Frenzy
Nova priča - Održano obećanje zamjena je za Rose koja je gotova slijedeći tjedan.
subota, 03.04.2010.
30.poglavlje
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dođe neko
Dva mjeseca kasnije...
Ohana City
Rose Butler's POV
Stajala sam pred ogledalom u sobi i promatrala se. Bila sam ogromna. Trbuh mi je već bio dosta velik jer sam ušla u osmi mjesec trudnoće. Nisam ni shvaćala kako je vrijeme brzo prolazilo. Prislonila sam ruku na trbuh i nasmiješila se. Svako toliko bih osjetila udarce što me nedavno bilo preplašilo jer sam mislila da sam podosta ranije dobila trudove, ali smirila sam se kad mi je doktorica objavila da su to samo dječji udarci i da beba javlja da je dobro. Nedavno me bila pitala želim li znati spol djeteta, ali rekla sam da bih željela da to bude iznenađenje. Alex bi nazvala muškarca, a curica bi bila Erica, po mojoj majci. Tata je bio oduševljen imenima, pogotovo kad je čuo da bih djevojčicu nazvala kao mamu.
Svibanj je već došao i bilo je podosta toplo. Već sam odavno nosila majice kratkih rukava, ali većinom bih bila u uskim haljinama. Nisam se previše udebljala u trudnoći i to mi je pasalo. Uvijek sam se bojala da bih mogla dobiti previše kila ili da bih se mogla proširiti, a to nisam htjela. Imala sam samo veliki trbuh, a s leđa sam izgledala potpuno normalno, kao da nisam ni nosila dijete.
Izašla sam iz sobe i spustila se niz stepenice jer nisam imala više što raditi u sobi. Spremila sam ju, pa sam htjela uživati u dnevnom boravku. Bilo mi je pomalo dosadno jer su sestra i tata bili izvan kuće, pa sam se morala snalaziti sama. Cijela je kuća već bila očišćena i više nisam imala ideje o tome kako bi mi vrijeme moglo brže proći. Podignula sam noge na stol i upalila televiziju. Na svu sreću sam pronašla film koji bi me mogao zanimati i koji je tek počinjao.
sve niti ovog sna
možda tad ću ti priznat'
koliko sam te voljela
Nekoliko dana kasnije...
Mitchy City
Matt Doughtry's POV
Zazvonila je budilica. Pospano sam otvorio oči i ugasio alarm na mobitel, te ljutito frknuo. Bio sam premoren od sinoćnje posla i nisam se uspio ni dovoljno naspavati. Htio sam nazvati šefa i javiti mu da neću doći, ali nisam imao niti jedan dobar razlog za ostanak kod kuće jer su svi policajci bili umorni i znao sam da bi došao po mene u slučaju da se ne pojavim na posao.
Pospano sam se dignuo iz kreveta. Iako je već bilo jedanaest sati i trebao sam biti dovoljno budan, jedva sam uspjevao držati oči otvorene. Izašao sam iz sobe i laganim se hodom uputio u kupatilo kako bih se istuširao hladnim tušem. Na svu sreću, vani je bilo dovoljno toplo, pa se valjda neću razboljeti. Ušao sam u tuš kabinu i pustio poluhladnu vodu da curi. Zadrhtao sam od hladnoće kad sam osjetio hladni mlaz po sebi, ali to je bio jedini način da se najbrže razbudim, a čim sam izašao iz kabine obgrnuo sam se ručnikom kako se ne bih sledio. Stao sam pred ogledalom i i stavio pjenu na licu kako bih se obrijao. U zadnje vrijeme nisam imao volje za brijanje, pa mi je podosta narasla, a nisam volio imati bradu, pa čak niti oni dnevnu.
Kad sam izašao iz kupatila osjetio sam veliku tišinu. Ashlee se nedavno preselila Larryu, a ja sam ostao potpuno sam u stanu. Nekada mi to nije smetalo, ali sada jest jer nisam znao što bih mogao sam raditi. Nedostajalo mi je tuđe hodanje po kući, pričanje... Nedostajali su mi bilo kakvi zvukovi. Duboko sam uzdahnuo i otišao upaliti glazbeni program na televiziji kako se ne bih osjećao samo. Odlučio sam si napraviti kavu, a nikada nisam jeo prije posla. Imao sam običaj otići jesti za vrijeme posla, kad bismo Larry i ja ogladnjeli.
„What day is it, and in what month, this clock never seemed so alive, I can't keep up, and I can't back down, I've been losing so much time!“ –čuo sam pjesmu na televiziji.
Okrenuo sam se i vidio da Lifehouse pjeva tu pjesmu.
„To je jedna od Rosiene najdražih grupa!“ –prisjetio sam se.
U zadnje vrijeme me sve podsjećalo na Rose. Kako sam dosta često provodio slobodno vrijeme sam kod kuće imao sam previše vremena za razmišljati o njoj i o tome što bi se dogodilo da sam onog dana stigao na vrijeme. Koliko sam lud bio rekao bih joj da mi je stalo i da ne želim da ode, da ostane sa mnom, a otkad je otišla me sve potpuno podsjećalo na nju. Kad god bih pogledao horor i sjedio na trosjed na kojem smo zajedno ležali; kad god bih napravio palačinke ili vidio nekoga da ih jede; kad god bih otišao u kino sa društvom pogledati neki film i kad bih ugledao kokice. Potpuno sve me podsjećalo na nju. Toliko jako mi je nedostajala da ju niti u ovih pet mjeseci udaljenosti od nje nisam mogao izbiti iz glave.
u vrevi grada
ako ti ime izgovorim
i ne zadrhtim tada
I ako se ti osmjehneš mi
kao nekada
možda ti priznam
koliko sam te voljela
Ashlee McCaleb's POV
S obzirom da sam još diplomski morala napisati, nisam mogla pronaći stalni posao, ali šefica vrtića u kojem sam odrađivala praksu mi je rekla da mogu raditi kod nje sve dok ne završim fakultet, a kad najstarija odgajateljica bude otišla u mirovinu možda budem ostala ondje za stalno. Pohvalila me da dobro radim svoj posao i da se vidi koliko volim djecu.
Šetala sam se gradom jer sam parkirala auto puno dalje od vrtića, pa sam trebala pješačiti. Živciralo me oduvijek što je u većim gradovima bilo puno parkirališta, ali skoro svi su uvijek bili popunjeni. Prolazila sam kraj restorančića i sjetila se kako nisam dugo jela, a Larryu sam tek navečer morala raditi večeru, nakon što bi došao sa posla. Otvorila sam vrata restorana i zakoračila u njemu. Nekoliko je ljudi sjedilo unutra, a ja sam odlučila prvo otići do WC-a. Zamolila sam konobaricu da mi pokaže gdje je, pa sam ušla u njemu. Dok sam prala ruke čula sam dernjavu, pa sam provirila u restoran. Ugledala sam naoružanog muškarca koji je prijetio ljudima. Zatvorila sam polako i tiho vrata, te ušla u jednu od kabina i zaključala se. Srce mi je ubrzano kucalo i bila sam toliko preplašena da nisam znala što bih učinila.
to ne rade velike djevojke ne, ne, ne
one tek nasmiješe se i odu bez tuge
jer tuga dolazi kasnije
Larry O'Conner's POV
S Mattom već duže vremena nešto nije bilo u redu. Rijetko je želio izlaziti vani i jedva bih ga ponekad uspio nagovoriti, ali niti tada ne bi dugo ostajao s dečkima s posla i sa mnom vani. Išao mi je užasno na živce jer je većinom šutio gdje god bismo bili. Rosein odlazak ga je totalno promijenio, a nije me želio slušati kad sam mu govorio da bi ju trebao posjetiti je bi se tada stvari promijenile.
Krajičkom oka sam pogledao u Matta koji je gledao kroz prozor. Onako je već buljio najmanje pola sata. Uzdahnuvši sam pogledao ispred sebe. živciralo me što opet nešto nije valjalo. Ashlee je živjela kod mene, Anna je bila dobro i prijavila svog bivšeg dečka policiji, a ja sam imao tu čast uhititi ga. Sve je bilo savršeno, ali mrzio sam kad s mojim prijateljima nešto nije bilo u redu.
U trenutku kad sam htio reći Mattu da se urazumi, zazvonio je mobitel. Izvukao sam ga iz džepa i javio se.
„Larry...“ –čuo sam tihi Ashleen glas.
„Ash...“ –zbunjeno sam uzvratio. „Zašto šapćeš?“
„U WC-u sam, u jednom restoranu. Netko ga pljačka!“
„Čekaj... ŠTO?! Jesi li ti dobro?!“
„Da.“
„Jesu li još tamo?!“
„Da. Čujem glasove!“
„Znaš li koliko ih je unutra?!“
„Vidjela sam samo jednog.“
„U kojem si restoranu?!“
„Ehm... Ne mogu se sjetiti!“
„Fokusiraj se!“
„Larry... Mislim da je netko ušao!“
„Samo ostani mirna!“
Čuo sam tišinu.
„Što se dogodilo?!“ –upitao me Matt.
„Ashlee!“ –proderao sam se.
„Što se događa?!“ –nastavio je moj partner.
„Ashlee!!!“
„Ashlee nema!“ –začuo sam muški glas s druge strane slušalice.
Prije nego sam uspio išta reći spustio je slušalicu. Pokušao sam ponovno dobiti njezin mobitel, ali bio je isključen.
„K vragu!“ –udario sam rukom od volan.
„Što je bilo?!“ –viknuo je Matt.
„Svim jedinicama, pljačka u Seven restoranu!“ –oglasilo se radio.
„Larry!!!“ –proderao se Matt.
„Ashlee je u onom restoranu!“ –objasnio sam mu.
„Sranje...“ –uzvratio je. „Bit će dobro!“
Doista sam se nadao da je imao pravo. Zvučila je prestrašeno i bio sam jako zabrinut za nju. Nisam ju želio izgubiti.
u oči moje
kad ponos više ne bude
igra za dvoje
Matt Doughtry's POV
Larry je poput manijaka jurio ulicama, a ja nisam znao što bih mu rekao kako bih ga smirio. Znao sam da bih i ja bio živčan, zabrinut za osobu do koje mi je stalo i da se ona nalazila u opasnosti. Velikom smo brzinom stigli ispred restorana, a ondje smo vidjeli nekoliko policijskih automobila i kombija također. Izašao sam iz auta, te primijetio da su se ljudi skupljali kako bi promatrali što se ondje događalo. Vidio sam kako Larry trči prema ulazu, ali ga policajci zaustavljaju.
„Cura mi je unutra!“ –derao se i pokušavao probiti kroz njih.
„Larry!“ –viknuo sam i potrčao k njemu kako bih ga odmaknuo odande.
„Pustite me!“ –vikao je i gurao nas od sebe.
„Smiri se!“ –povukao sam ga za majicu i gurnuo ga od auto.
„Matt, unutra je Ashlee!“
„Znam da je unutra! Smiri se!“
„Što bi napravio da se Rose nalazi ondje, ha?!“
Zašutio sam. Dobro sam znao da bih poludio poput njega, a to je bilo najgore.
„Ubit ću djevojku ako me ne pustite da prođem!“ –začuo sam iznenada.
Okrenuo sam se i ugledao krupnog muškarca na ulazu restorana. Držao je Ashlee za vrat i uperio joj pištolj u sljepoočnicu.
„Ashlee!“ –viknuo je Larry.
Uspio sam ga odgurnuti iza sebe samo kako ne bi potrčao prema njima jer bi tada učinio pogrešku. Primijetio sam kako su policajci oko nas držali uperene pištolje u dečka koji je držao Ashlee. Vidio sam po njoj koliko je prestrašena. Progurao sam Larrya iza automobila i izvukao pištolj iz futrole, te ga uperio prema njemu, a Larry je slijedio moj primjer. Krajičkom oka sam gledao u njega i primijetio kako mu ruke drhte dok drži pištolj.
„Fokusiraj se, Larry!“ –rekao sam mu tiho.
„Začepi!“ –uzvratio je.
Pogledao sam ponovno u muškarca koji je uzeo Ashlee za taoca. Nisam mogao ni zamisliti kako se Larry u onom trenutku osjećao.
„Spusti pištolj i nitko neće nastradati!“ –uzviknuo je načelnik Erick.
„Spustite vi pištolje i mala neće nastradati!“ –rekao mu je muškarac.
„Slušaj ti, raznijet ću ti glavu ako je ovog trena ne pustiš!“ –Larry se dignuo na noge i uperio pištolj prema njemu.
„Larry, što to radiš?!“ –viknuo je načelnik. „Makni se odande!“
„Larry, ne glupiraj se!“ –vukao sam ga prema podu, ali nije mi dopuštao, pa sam se i ja morao dignuti.
„Doughtry, O'Conner, dole!“ –derao se načelnik.
„Ubit ću te vlastitim rukama ako joj naudiš!!!“ –ponavljao je Larry.
„Larry, bilo je dosta!“ –govorio sam mu, ali kao da se totalno isključio.
Nije mi dopuštao da mu bilo što kažem jer me nije ni slušao, pa sam uzalud trošio riječi. Krajičkom oka sam primijetio da je muškarac gurnuo Ashlee prema podu i uperio pištolj prema nama. Zapucao je, ali zapucali smo i mi. Klonuo je na pod i kriv se slijevala iz njegovih ustiju iz rane koje je zadobio od metaka. Ugledao sam kako Larry trči prema Ashlee, a tada mi se počelo magliti pred očima. Spustio sam pogled i primijetio da sam pogođen. Navrtilo mi se u glavi i osjetio sam udarac, a pred sobom ugledao crninu.
dugo ko' nekada
i možda ti priznam
koliko sam te voljela
Ohana City
Rose Butler's POV
Spustila sam se niz stepenice. Spavala sam popodne u sobi, pa sam se htjela malo družiti sa Hannom i tatom s kojima sam se sve rjeđe počinjala vidjeti. Imali su posao, pa su više bili izvan kuće nego u njoj. Čula sam zvukove i glasove u dnevnom boravku, pa sam krenula prema njemu. Sestra i tata sjedili su na trosjedu i gledali televiziju.
„Hej, društvo!“ –pozdravila sam ih nasmiješeno.
„O, dobro popodne, dušo!“ –nasmiješeno me pogledao tata. „Jesi li se naspavala?“
Klimnula sam glavom. u zadnje vrijeme sam sve više i više počinjala spavati popodne, a to nikada prije nisam radila, niti sam mogla. Osjetila sam vibraciju mobitela, koji je stajao u džepu te se sjetila da nisam uključila zvuk. Izvukla sam mobitel i ugledala nepoznat broj.
„Halo?“ –javila sam se.
„Rose, Ashlee je!“ –začula sam njezin glas.
„O, bok, Ashlee! Kako si mi?“
Iznenada je zajecala, a ja sam šokirano gledala ispred sebe. Znala sam da se nešto loše dogodilo.
„Ashlee, što je bilo?!“ –upitala sam ju nervozno.
„Matt je u bolnici!“ –odgovorila mi je kroz plač.
U onom mi je trenutku mobitel ispao iz ruke, te pao na pod.
to ne rade velike djevojke ne, ne, ne
one tek nasmiješe se i odu bez tuge
jer tuga dolazi kasnije
~Tuga dolazi kasnije
By:Tina Vukov
*Sretan vam Uskrs i ugodni praznici! :D
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Adastra - Ja se kajem
A Fine Frenzy - Almost Lover
~I chose to love you in silence, for in silence I find no rejection. I chose to love you in your loneliness, for in your loneliness no one owns you, but me.
-Source Unknown
Matt Doughtry(21)
~Even if love is full of thorns, I'd still embrace it for I know that in between those thorns, there is a rose that's worth all the pain. -
Source Unknown
Ashlee McCaleb(21)
~When you are in Love you can't fall asleep because reality is better than your dreams.
-Dr Seuss
Larry O'Conner(23)
~We sat side by side in the morning light and looked out at the future together.
-Brian Andres
Hanna Butler(23)
~Friendship opens many doors, each with a different view, but none could be more welcome than the door that leads to you.
- Source Unknown
Anna O'Conner(23)
~It's true we don't know what we've got until its gone, but we don't know what we've been missing until it arrives.
-Source Unknown
Rita Doughtry(18)
~Love at first sight is easy to understand; it's when two people have been looking at each other for a lifetime that it becomes a miracle.
-Amy Bloom
Arhiva:
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
17.18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.25. 26. 27. 28.
29. 30. 31. 32. 33. 34.
By: Rose B.