nemam ime. samo čičak

subota, 30.12.2006.

bljuć

...uz Ramireza sve može...

napokon lebdim! sad se sjećam kako je divno ne postojati.
ja sam magla, magla, magla....sve je sasvim neprozirno.

...jako volim ovu buku....

ja sam ona mala sa žutim šalom i malom kapicom.
sve ostalo nisam ja.

;))))))))))))

30.12.2006. u 19:18 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.12.2006.

kada televizor šumi

možda napišem nešto kad izađem iz vlastite glave.
sada ne mogu.

24.12.2006. u 11:08 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.12.2006.

o zagrebu i svemu tome sličnome

Napokon malo vremena da i ovdje stavim svoje dojmove iz Zagreba.

Dakle, u petak smo krenuli na treći (i zadnji dio) radionice "Život bez predrasuda" koju je odragnizirao naš profesor politike i gospodarstva.
čim smo došli u Zagreb išli smo u posjetu islamskom centru i džamiji. tamo nas je dočekao efendija. naravno, prije ulaska u džamiju svi smo se morali izuti. no, mi koje smo ženskog spola morale smo maramama (ili kapama) pokriti glavu. znale smo mi to i prije pa smo se i pripremile, no nekako kada stojiš pred ulazom u džamiju i namještaš maramu na glavu osjećaš nekakvu nelagodu. nisu to predrasude, shvaćam da je to iz poštivanja njihovih običaja i da se tako mora. ali ne želim lagati i reći da nije bilo malo čudno.
u džamiji smo prvo bili u donjem dijelu, tamo gdje muški mole. inače, muslimani uvijek mole ukrenuti prema kjabi, hramu koji se nalazi u meki. u džamiji se nalaze 42 perzijska tepiha od kojih svaki košta oko 92000 eura!!! vidjeli smo i veliki kur'an i naravno efendija nam je objasnio sve najbitnije što se tiče islama.
inače, džamija je iznutra cijela bijele boje, osim nekih plavih dijelova u kojima su opet bijela slova. ja sam pak mislila da će to biti malo šarenije.
nakon donjeg dijela, otišli smo i u gornji koji poprilično sliči terasi. inače, tamo se mole žene i na sreću tamo je bilo podnog grijanja pa nismo morali sjediti na hladnom.
što se tiče položaja žena u islamu, one su podređene što većina i zna. brak u islamu nije sakrament, već ugovor i prije braka muškarac mora ženi dati određenu količinu novaca tako da ona u slučaju razvoda braka bude financijski osigurana. nakon razvoda, žena mora čekati 3-4 mjeseca kako bi se ponovno udala zato da ne bi došlo do zbrke tko je otac djeteta ako ona ostane trudna. mješani brakovi nisu dopušteni.
muslimani se moraju moliti 5 puta u danu, a glavni dan za molitvu je petak ili bajram.
njihov glavni hram ili kjaba je prekriven crnim plaštom u kojem su slova izvezena zlatnim nitima. taj plašt se svake godine mijenja i svake godine ga financira druga zemlja koja naravno ima većinu muslimanskog stanovništva. nisam sigurna da li taj plašt košta 5 milijuna ili milijardi američkih dolara (al pretpostavljam da su milijuni).
bili smo i u njohovoj školi. u razredu cure i dečki sjede odvojeno, a cure su naravno umotane kose. to su uglavnom djeca veleposlanika.
inače, u sklopu tog islamskog centra, osim škole postoji i teretana, košarkaško igralište i gradi se vrtić i dva velika nogometna igrališta. po meni, cijeli mali kompleks.

nakon islamskog centra, išli smo u sabor.
naravno, pri ulasku prolazi se kroz one fensi detektore.
zatim smo išli u galeriju gdje smo gledali sjednicu sabora. govorilo se o zerpu. ja moram priznati da nigdje, ama baš nigdje nisam vidjela MANJU KULTURU SLUŠANJA!!!(to što se vidi na tv-u nije ništa naspram nekulture koja se može vidjeti samo uživo). činjenica je da je ukupno 30-tak zastupnika uopće bilo prisutno. dok jedan zastupnik govori ostatak se bavi slijedećim stvarima: čitanje novina i kojekakvih časopisa, pričanje na mobitel, međusobno pričanje, šetanje po sabornici, a jedan zastupnik je čak počeo i podizati noge i već sam mislila da će ih staviti na stol.
i sada neka netko meni kaže na temelju čega oni dobivaju tolike plaće???
nakon 20-tak minuta gledanja sjednice i učenja koje su sve vrste ponašanja suprotne od bontona, odveli su nas u jednu posebnu salu gdje smo prvo slušali nešto o povijesti sabora.
zatim su došli zastupnici iz našeg kraja. prvo Kapraljević, koji je pravi našićanin i inače živi preko puta mene, onda željka antunović koja je iz virovitice i pukleš koji je također našićanin on predstavlja penziće.
i sad smo njima kao postavljali pitanja. inače, moram primjetiti kako antunovička je prava političarka, ona vam i od najjednostavnije stvari napravi fiozofiju.
uglavnom, bilo je i tamo zanimljivo.

i na kraju moram reći da mi je bilo super, thanx profesore što ste nas vodili!

...o slobodnom vremenu i ljepoti zagrebačkog trga kad je osvjetljen nekom drugom prilikom...

17.12.2006. u 13:02 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 13.12.2006.

aaaaaaaah tek je tek da

sredina tjedna - pa zar tek???
ponekad vrijeme prokleto sporo prolazi!!!
čekaj da pa to je zbog test test i samo test politike koja se provodi u školi.
pa za awiu: u školi ništa novo, u penziji samo bakač, ne znam više šta bla bla bla, ma ne pratim ti ja bash šta se tamo događa.

danas smo bile HSS. dva sam sata jučer crtala logo. a moto? a ne, bolje ne. da, danas, izlaganje. da, to je politika i gospodarstvo. nije bash da se ističe iz ostale mase predmeta koje imam, ali bar nije dosadan kao glazbeni (iz kojeg usput imam 4...jeste li ikada vidjeli ikoga da ima 4 iz glazbenog???)
dakle, da se vratim izlaganju. HSS, inače naučila sam da su centar i konzervativci. i da, ja sam bila jedina "gadska" cura u našoj ekipi.
i imali smo i galsačke listiće. i to je sve. da, mislim da je.

u petak u zagreb. posjet islamskom centru i saboru. kao neka stručna ekskurzija "život bez predrasuda". pa da...to je to. dojmove poslije.

13.12.2006. u 20:52 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 06.12.2006.

šljapskanje kroz ono nešto dali je to vrijeme

možda je ipak vrijeme da nešto napišem. nakon toliko vremena divnog zapuštanja ovog kvazibloga.
puno se toga događalo, oko mene i u mojoj glavi. bilo bi čudno da nije.
još uvijek idem u istu školu, u isti razred. još uvijek imam vlastitu kosu i kratke nokte.
i prelice, i zvečke i plišane igračke i strah od lutki.
klaustrofobija i ona je još tu.

puno je toga, ne znam odakle početi. pa je možda najbolje da završim.
nastavjam se javljati, ako mi se bude dalo pisati.

budite sve što sada niste i što nikada niste sanjali da ćete postati.
sreća je kokošje pero.

06.12.2006. u 20:35 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

icq: 315289853


online

...toliko vas ima...