nemam ime. samo čičak

nedjelja, 28.01.2007.

ma to je buđenje ili neznam što

šljaps.

prva riječ danas. samo ruka visi iz tog kreveta. ne znam da li je lijeva, a možda ipak desna.

---napokon ima snijega---volim snijeg---i kad radi bljuć kad se igram u njemu---

srijeda, 03.01.2007.

...sagradi mi nešto savršeno...i ja ću ti dati pogled

..................................................................
Tražim da večeras umreš za mene.
Tražim da mi pokloniš svoj život upravo zato da bi ja mogao pisati.
Moja muza. Moja božica i robinja. Moje sve.

Ušla si u prostoriju i našla me zgrčenog u kutu sobe. Nisam plakao. Ti to nisi znala, ja sam samo želio da se ti sažališ...samo da se sažališ i da onda ja na najniži i najpodliji način dobijem upravo ono što želim. Nisam se usudio pitati. Kako tražiti od nekoga to što sam ja od tebe želio, kada je upravo ta sitnica toliko preuveličana u njihovim, pa i tvojim očima.

A samo sam želio da mi pokloniš svoj zadnji dah.
Da mi pokloniš okus svoje zadnje suze.
Svoj poslijednji dodir.
Moja muza. Moja božica i robinja. Moje sve.


.....................................................................................

Ja sam te volio najviše od svih njih.
Moja muza. Moja božica i robinja.
Moja gejša.

Vjerujem da je ono što sam ja namjeravao učinti veće od mita. Veće od tvoje istine. Jer, to je bila moja istina. Moraš znati da sve što čitaš nije samo produkt mašte. To je stvarnost. Možda i veća od one na koju si navikla. Ja sam odlučio da ovaj roman postane tvoja stvarnost darovana meni kao piscu, kao umjetniku, kao čovjeku. Ne vjeruj onima koji kažu da umjetnici nisu ljudi. Mi u sebi nosimo nešto najljudskije što postoji. Mi nosimo sposobnost da sasvim nečujno ugrabimo nečiji život. Ja sam odabrao tebe.

Ja sam odabrao tebe.
Tebe...
Moja muza. Moja božica i robinja.
Učinit ću te ljepšom od svih. Učinit ću te savršenom.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv