počeo je novi tjedan... kao i uvijek, potpuno naopako!!! misim, ono dođem ja u školu i prvi sat jedva preživila njemački (mislila sam da ću krepat). završio sat i ja bila sretna kad ono... sretnem NJEGA!!! no, nisam se osjećala onak sretno kao prije kad sam ga znala vidjet... možda je to dobra vijest? no, kako god bilo, pala ja u bed...
zadnja dva sata pisali matematiku i jedino što mogu reći je - hvala Bogu što postoji Andrea!!! to dijete je dar s neba :) (u ovom trenutku je volim više nego i njeni roditelji)
i kad sam pomislila da ne može gore, shvatila sam da je to odvratna laž... izađem ja van iz škole kad ono... PADA KIŠA!!! i k tome još i hladno ko' da živimo na sjevernom polu!!!
jedva sam se dovukla kući i sad ovo pišem... eto, prošao je još jedan dan. jedva čekam još jedan ovakav!!!