Bijesni Žavijera Osloboditelja
ponedjeljak, 20.10.2014.
20. X. 2014.
Još jedan u nizu neprilično toplih popodneva koje je stislo oštrom glavoboljom ponad vjeđa, usred gužve limenih ljubimaca.
Danas nisam posebno želio biti tamo gdje sam proboravio radni dan - napol maničan, napol letargičan, ali imao sam zabavu
anticipacije sutrašnjeg španskog - ne, katalonskog putovanja, preliminarne virtualne šetnje kroz barcelonske ulice kojima sam posljednji put koračao sa nerealnih sedamnaest, kada su u džepovima još zveckale pesete, i kada je posjet Rambli bio samo jedan u nizu prenaglašenih uzbuđenja, prvog većeg izbivanja, cjelonoćnih bdijenja, pušenja engleskog duhana (zlatni "Benson&Hedges", iscijeđen za nekoliko kovanica iz automata), prvog potpunog doživljaja elementa vjetra -
u sitni noćni afterhour sat, na širokom i praznom trgu po kojem su se napinjale plastične vrećice.
Sve je tad nekako bilo ambivalentno uzbudljivo i razočaravajuće at the same time,
a preview of things to come.
kad se vratim, nadam se da će nestati ovih bezbrojnih glupih alkoholičarskih mušica koje ne znam otkuda izviru (iz neprilične toplote) i što rade po bijelom ekranu i oko glave, nadam se da će ih smrznuti
zima
