Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 11.09.2008.
redak-dva iz dosade
Kupovao sam bobičast sok za tjeranje tableta niz grlo
U redu ispred sebe gledao polumladu obitelj trojku
Djelovali su smoreno
Žena je rekla, Da se samo malo odmorim, spasila bih se
Polumladi muž na to ju je
poslao po još bocu kokakole i istovario se namirnicama
na fordovu vrpcu, skeneru na raport
Gledao sam mališana im koji se jujuškao u dućanskim kolicima.
On ili ona, s unisex plavom frizurom, djelovao je odmorno,
i čegrtao kutijicom tiktaka. Jebe se njemu ili njoj.
Vani, između dva grma, mišićavi otac uhvatio je svoj curetak
spretno nekako u nalik položaju za premet,
a ona, vesela bez gaća, brizgala je po travi.
Jedna od ljepših stvari u djetinjstvu, dovoditi je roditelje pred improvizacijski čin s: "Piški mi se!",
negdje nezgodno, negdje na javnom, gdje vrvi
Momentalno:
Vrućina kipi ispod ovratnika i suši znoj. Po vratu odostrag razbacano je masno pramenje. Kucam, teže gledam.
Sinusi stišću.
Passe:
Pod dojmom slasno apokaliptičnog nekog isječka na jutjubu
u kojem dočaravaju kako ubrzana čestica
guta Zemlju kao crn požar, maštao sam prošli tjedan:
koji bih posljednji prije urušavanja okrenuo broj,
i bi li bilo za to signala.
Možda Točno vrijeme.
