Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog mi je strava
ako hočete se nasmijat idite na viceve.net
ako hočete iči na forum i skinuti dizajne registrirajte se naiceproductions
odgovarajte i radite ankete i radite testove znanja naankete.eu
igrajte multiplear igru na travian.com.hr
TRAŽILICA
Tko če se dopisivat sa mnom?MSN mi je - rista13@hotmail.com.Najviše koristim mr112.kralj@gmail.com - to mi nije msn nego samo email
ko ima face nek mi se javi na e mail mr112.kralj@gmail.com
Kao što vam naslov daje naslutiti, u ogledalima se nalazi
neko zlo i naš junak (Kiefer Sutherland) se protiv njega bori. Ideja je zanimljiva ali što se
tiče same priče,ona je uistinu predvidljiva, previše jednostavna i graniči s dosadom.
Scena koja bi trebale izazivati strah u biti nema, i film se svodi na nekoliko dobrih fora.
Kao cjelina .Mirrors je tipičan moderan američki horror koji će biti zanimljiv najviše
onima koji nisu pogledali puno filmova ovog žanra u svojoj filmofilskoj karijeri ili
gledateljima koji jednostavno traže zabavu sa nešto efekata.
Cjelokupan vizualni aspekt filma je epopeja već viđenih stvari i Mirrors mi je djelovao
kao neko djelo stvoreno na traci po poznatoj formuli za uspjeh na kino blagajnama.
Da stvar bude gora, ima scena koja su me tjerale na smijeh umjesto da mi uvale strah
u kosti, čak sam pomislio da se radio neki hommage trashu iako, na žalost, to nije
tako.
Redatelj Alexandre Aja je jedini razlog zašto sam očekivao nešto vrijedno gledanja, ali
očito nije mogao pobjeći od prokletstva lošeg rimejka. Rezultat je konstantno zijevanje
i želja da se što prije pojavi odjavna špica.
ogledalo
Nakon što najizoliraniji gradić na Aljasci biva obavijen mrakom na dugih 30 dana, napadaju ga vampiri u namjeri da potpuno istrijebe njegove ljudske stanovnike.
Tijekom čitave opsade miješaju se tuga mrakom obavijenog grada, moćna paranoja, instinkt za preživljavanje i obilje čistog nasilja. Film krasi poseban vizualni štih u kojemu najveći kontrast pružaju snijeg i tamno crvena boja krvi. Sve je povezano jezovitim kricima kojima se glasaju vampiri te mračnim zvukovima soundtracka. Efekti su dosta dobro odrađeni te se na svega nekoliko mjesta vide CGI kiksevi.
Vampiri izgledaju opako i lišeni su bilo kakve romantike koja je inaće prisutna kada su oni u pitanju. Vođa čopora je opaki kuler i vješti ubojica koji istvoremeno podsjeća na nekoga tko je za života bio bankovni činovnik. Iako su međuljudski odnosi likova te njihova općenita karakterizacija mogli biti dublji, scenarij nam predstavlja solidne likove koje su glumci pristojno utjelovili.
Brutalno dinamična kamera i nasilna montaža su kruna nekolicine genijalno nasilnih scena koje nose kompletnu atmosferu filma. Zapravo je šteta što film nema više dinamike ali, s obzirom na priču, to je bilo neizvedivo. Film traje 113 minuta što je bar 20 minuta previše, početak se mogao fino skratiti.
#=30days
30 Days of Night je lijepo iznenađenje koje u masi loših i očajnih modernih horror filmova daje dašak nade u budućnost gdje će se više novaca kanalizirati u produkciju ovakvih djela. Ako volite tamnu stranu filmske umjetnosti i želite pogledati nešto kvalitetnog nasilja, ovaj film je odličan izbor.
Zombiji na maturalnoj večeri.
Večeri horor komedija se nastavljaju, a ovog puta na redu je još jedan odličan, u nizu do sada možda najbolji primjerak jednako najboljeg hibrida na svijetu – teen filma, horora i komedije.
Konačan rezultat je u skladu sa svim očekivanjima – non-stop zabava sa zombijima koji malo bauljaju, malo trče, malo voze aute, malo plešu, ali uvijek napadaju i grizu svakog homo sapiensa koji im se nađe na putu. Kad s lokalnog groblja ekipa krene žderati maturante, kreće rat srednjoškolskih fajtera i lokalnih leševa. Uz puno pristojnog i veselog gorea.
Niski budžet i sitni zanatski podbačaji se podrazumijevaju, ali sve to kompenzira činjenica da u tih devedesetak minuta jednostavno nema stajanja i predaha, za što su zaslužni svi, od zombija koji se ispucavaju iz grobova, preko školarki koje sjekirom masakriraju napadače do agresivne zombi-žabe.
Kad bi se svaki mjesec snimio jedan ovakav film, svijet bi bio ljepše mjesto.kroz film
Mislite da je ovo još jedan u nizu horora u kojima gnjusni zombiji uništavaju čovječanstvo? Točno! Ali ovaj je Romerov...
'Pa šta onda?' reći ćete vi. George A. Romero je kultni redatelj kada su u pitanju horori. Kao prvo, čovjek ima skoro sedamdeset godina i možete samo zamisliti koliko je krvi, rastrganih utroba i ostalh gadarija nasnimao u svojoj dugogodišnjoj karijeri. Za njega tvrde da je začetnik horor žanra, makar što se tiče teme živahnih, poluraspadnutih leševa koji odjednom odluče potamanit sve lijepo i dobro na ovome svijetu. Svoju suradnju sa zombijima započeo je davne 1968. godine kada snima 'Noć živih mrtvaca'. Film je s vremenom postao kultni američki horor te je Romeru omogućio snimanje još hrpe sličnih uradaka ('Zemlja živih mrtvaca')
Eto, sada kada znate osnove, možemo krenuti dalje. 'Dnevnik živih mrtvaca' je prvi neovisni Romerov film nakon dvadeset godina. Odluka o snimanju pala je kad se režiser požalio svom partneru Peteru Grunwaldu, iz Romero-Grunwald Productions, kako je već frustriran od rada unutar sustava.
Priča filma se oslanja na već spomenute Romerove filmove iz mrtvačkog opusa, a osim novotarija koje se uglavnom tiču upotrebe novih tehnologija (mobitela, dlanovnika i sl.), scenarij dnevnika sadržava i tzv. Blairwitch moment – skupina studenata odlazi u šumu snimati horror, a tamo ih dočeka delegacija zombija. Kad koljačina počne, marljivi studenti uzimaju kamere ne bi li snimili neumrle. Prekrasno.
scena u bolnici
Zombiji su degutantni sami po sebi, ali sudeći po izjavama producenata, 'Dnevnik živih mrtvaca' sadrži poveći broj ekstra brutalnih ubojstava te nekoliko zbilja inovativnih načina pretvaranja ljudi u zombije. Fascinantno, ali ono što zbilja odvaja Romerove horore od ostalih je činjenica da njegovi filmovi uvijek s dozom diskrecije kritiziraju vrijeme i način života u kojem su nastali te ih se može promatrati i kao svojevrsnu satiru društva. Kako sad pa to? Pa eto, krvoločni zombiji uništavaju (američku) zemlju i naciju, a vlada nastoji zataškati cijeli slučaj. I ne samo to, nego i kada počne koljačina, što ljudi naprave? Umjesto da pomognu jadniku koji se pretvara u zombijevski švedski stol, oni uzimaju kamericu i hipnotizirano snimaju njegove muke (kako bi prodali snimku za tristo kuna dotičnoj televizijskoj kući i time ušli u legendu).
A kritike? Neodlučne, podjeljene i kontradiktorne kao i uvijek. Internet stranica Rotten Tomatoes rangirala je 'Dnevnik živih mrtvaca' na 61 %, a opće je mišljenje kako Romero s vremenom nije izgubio svoj smisao za kombiniranje politike i klanja, niti je poradio na filmskoj gracioznosti i suptilnosti. Ma tko to, molim vas, očekuje gracioznost i suptilnost kada se namjeri na film sa zombijima? Svašta. Po nama, najbolja je kritika časopisa Rolling Stone: 'Ovo je jedan od najboljih filmova iz žanra. Vrijeme je da i mi odamo počast Romeru kada ga već Stephen King, Quentin Tarantino, Guillermo del Toro, Simon Pegg i Wes Craven smatraju genijem.'
Upravo tako, prijatelji dragi, a ne moramo vam ni spomenuti da ako sebe smatrate obožavateljem dobrih horora, da nikako nećete zaobići kinodvoranu u kojoj se prikazuje 'Dnevnik živih mrtvaca'. A ako mislite da se i u vama krije novi Romero, započnite sa snimanjem lica ostalih gledatelja – tako izgledaju iskonski strah, jeza i zgražanje.