Dugo nisam pisala, a svega je bilo. Posebno danas, danas je poseban dan.
O jučer niti neću pisati. Bilo nam je šest mjeseci veze i proveli smo ih kod mene. Gledajući moje stare slike i jedan od mojih nastupa. I to me zapravo i razvedrilo. Što smo dovoljno bliski da možemo bez problema pričati o prošlosti, ali i zajedno proživljavati dio nje. Ali nebih o tome. Lijepo je bilo, ali ipak... Bitniji je današnji dan.
Prvo, prije škole. Otišla kod frizerke. Nova kosa. Kraća. Samo je jedan pramen, onaj desno napred, ostao u svojoj punoj dužini. Netaknut. I dobila sam novu boju. Nalikuje crnoj, ali je zapravo boja šljive. Ljubičasta. Ispalo je drugačije nego što sam očekivala, ali puno bolje. Puno, puno bolje.
Zatim, u školi. Skoro su mi zapalili torbu pod matematikom. Netko iz klupe iza moje je bacio zapaljenu šibicu na moju torbu i jedan dio je izgorio. Mali dio, ali ipak, profesorica je poludjela. Dobila sam i zadatak da skupljam novce za poklon za razrednika, kao i za buket. I to moram sutra skupiti, da mogu u srijedu prijepodne kupiti. Uz to, na majici (koju ću morati nositi na zadnji dan 8. razreda) ne piše moje ime, nego nadimak koji sam dobila.
Zatim, nakon škole. To mi je vrhunac dana. Upoznala sam njegove prijatelje. Susjede. One s kojima se druži. Troje ih je. Blizanci koji idu u 1. srednje i jedan iz škole koja je u istoj zgradi kao moja. I nekako mi se čini da sam se uklopila. Koliko sam uspjela, mislim. Ne znam još jesu li me prihvatili. Nadam se da jesu. Igrali su nogomet i ja sam bila sudac. Točnije, čuvala sam im mobitele. Ali hej, bolje išta nego ništa. I onda sam morala ići doma, još sam produžila izlazak na pola sata više nego što mi je inače dopušteno. Nisu nastavili igru. Vjerojatno zato što je Beni mene otpratio doma, pa im nije bilo fora nastaviti kad se vratio.
Ali lijepo je bilo danas. Sve u svemu... Dečki stvarno jesu bolji za druženje od cura. Njih ne shvaćam, komplicirane su. Bolje mi je s dečkima, iako niti sama nisam išta bolja od bilokoje tipične tinejđerice.
Obična cura zarobljena u svom svijetu svega i svačega.
Vegeterijanka.
Balet, jazz-dance i softball.
Srednja grafička. (nadam se)
Anime i emo ljubiteljica.
Prijatelji uvijek na prvom mjestu.
Sretno zaljubljena, volim samo njega.
Da nema moje best, bila bih mrtva. (doslovno, no joke)
Mrzim povijest, volim matematiku.
Crne i crvene karirane starke i napuhana umjetna crvena kosa.
Oči boje karamela. (valjda)
Preškakljiva.
Hey kid, do I have your attention?
I know the way you've been livin'
Life's so wreckless, tragedy endless
Welcome to the family
Hey! There's something missing
Only time will alter your vision
Never in question, lethal injection
Welcome to the family
Not long ago you found the answers were so crystal clear
Within a day you find yourself living in constant fear
Can you look at yourself now?
Can you look at yourself?
You can't win this fight!
[Chorus:]
In a way it seems there's no one to call
When our thoughts are so numb
And our feelings unsure
We all have emptiness inside
We all have answers to find
But, you can't win this fight!
Hey, I have to question
What's with the violent aggression?
Details blurry, lost him too early
Welcome to the family
Hey, why wont you listen?
Can't help the people you're missing
It's been done, a casualty re-run
Welcome to the family
I try and help you with the
Things that can't be justified
I need to warn you that
There is no way to rationalize
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
You can't win this fight!
[Chorus]
Gunning for you
And all mankind
I've lost my mind
Psychotic
Rabid dementia
I won't be fine
I see you're a king who's been dethroned
Cast out
In a world you'll never know
Stand there
Place your weapons by your side
It's our war
In the end we'll surely lose
But that's all right
So have you figured it out now?
So have you figured it out?
[Chorus]
Deep inside
Where nothing's fine
I've lost my mind
You're not invited
So step aside
I lost my [2x]